Kliker.info

Iako mu je tek 19 godina, Zorana Samardžića mediji su u  Bosni i Hercegovini već prozvali “genijem iz Bileće” i “Teslom s Bregave”.

I djed imao elektranu

– Trebate ovdje doći uvečer i vidjeti kako to izgleda kada se sve upali – kaže nam u telefonskom razgovoru mladi Samardžić.

Ovih dana stalno je na relaciji od Zvornika do Trebinja, gdje će u septembru krenuti na studij energetike, naravno. Ispada tako da mu je hidroelektrana što ju je podigao na djedovini, udaljenoj samo osam kilometara od Stoca, bila neka vrsta prijemnog rada.

– Mlin na kojemu sam sve podigao star je nekih 200 godina, a moj je djed sredinom prošlog stoljeća imao također svoju elektranu. Od malih sam nogu pokazivao interes za prirodne znanosti, pogotovo fiziku, a dosta sam vremena provodio kod bake na Bregavi. Ta me rijeka uvijek fascinirala svojom ljepotom i energijom, ali su mi u pamćenju ostale stalne bakine jadikovke: “Opet nesta lektrike, vragu je predavam.” Od djedova postrojenja nisam ništa zatekao, ni jednu skicu, ni jedan dio, ali sam se zato zarekao da ću riješiti bakin problem i dovesti joj struju, a ne da se ta divlja energija rasipa jer nije usmjerena, kanalizirana, stavljena u funkciju – kazuje nam Zoran.

Prijelomna je točka bila kada je već u trećem razredu osnovne škole, i to bez ičije pomoći ili sugestije, shvatio da elektromotor može proizvesti struju kada mu se dovede snaga.

– Krenuo sam konačno ove godine u pripremu projekta male elektrane, ali u početku nisam nikome ništa htio govoriti. Htio sam sve dobro osmisliti, isplanirati, projektirati. Problem je bio što mi je kompjuter prilično star i nije podržavao dosta programa koji su mi bili potrebni. Još sam se morao posvetiti i maturi jer sam jurio prosjek zbog lakšeg upisa na željeni fakultet. Uz dosta truda i muke, na kraju sam uspio pokrenuti elektranu na 160. rođendan Nikole Tesle, 10. jula  ove godine. Tesla je moj uzor, on je zadužio cijeli svijet, a ovo mu je moj rođendanski dar – ponosno će budući inženjer.

Veli da je njegova elektrana protočna, što znači da nema akumulacije, nego se voda do turbine kanalizira cjevovodima i kanalima. U njoj je najviše željeza i obojenih materijala, ali radi na 100 posto ekološkom principu.

Sumnjičavost i podsmijeh

– Sam rad elektrane zasniva se na transformaciji energije, počevši od potencijalne do kinetičke, strujanja vode u statoru turbine i mehaničke energije na rotoru turbine i daljom transformacijom prijenosnicima, bilo remenim ili zupčanim do električnog generatora, gdje se mehanička energija pretvara u električnu – suvereno pojašnjava Samardžić prilično stručnim jezikom.

– Imao sam problema u nabavi nekih dijelova i sirovina. Pomoć sam imao od svojih najbližih, ali više moralnu i donekle logističku. Što se ljudi od struke tiče, pokušao sam razgovarati s nekolicinom, ali kada sam shvatio da nailazim na njihovu sumnjičavost i podsmijehe, odustao sam. To me čak još više potaknulo da uspijem u svom projektu. Danas imamo više nego dovoljno struje za osvijetliti kuću i dvor, napuniti mobitel, gledati TV… – ističe naš sugovornik.

Ne voli govoriti o tome koliko je vremena potrošio ni koliko je novcauložio. Tek će reći da mu je u cijeli projekt otišao golem dio džeparca što ga je dobivao od roditelja.

– Najveća mi je satisfakcija kada vidim da se baka smije i da žarulja svijetli – pomalo će poetski na kraju “Tesla s Bregave”.

(Kliker.info-Slobodna Dalmacija)