Tarik Ali : Jugounija je dobra ideja da se riješite protektorata
Kontroverzni pakistansko-britanski književnik, reditelj, historičar i politički analitičar Tarik Ali (Tariq), autor sjajnog književnog djela "U sjenci narovog drveta", boravit će od 21. do 25. aprila u Sarajevu gdje će predstaviti svoje novo djelo "Islamski kvintet" u izdanju IK "Buybook". Dijete pakistanske buržujske porodice, odlučni ateist, koji se školovao u Velikoj Britaniji, a danas živi i radi u Londonu kao urednik časopisa "New Left Review", ekskluzivno za "Dnevni avaz" govori o zapadnom imperijalizmu, ekskluzivitetu Evropske unije i vještački proizvedenom islamskom terorizmu. Komentirajući dešavanja na Balkanu 90-ih, kao i trenutnu situaciju u BiH i regionu, u Alijevim odgovorima na momente prepoznajemo političke stavove pojedinih engleskih diplomata koji zagovaraju politiku dvostrukih aršina.
Razlog Vašeg dolaska u Sarajevo, između ostalog, je i intervju za "Global Balkan", u kojem ste komentirali napade NATO-a na Srbiju, a koji je interpretiran na više načina. Šta ste zapravo tada željeli kazati?
– Ono što sam rekao poprilično je jasno. Mislio sam, i još mislim, da je raspad Jugoslavije užasna tragedija za sve njene narode. Analizirao sam materijalne uzroke koji su kreirali podlogu za uspon novih etničkih nacionalizama, prvo u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, a kasnije i u BiH. Objasnio sam političku intervenciju Nijemaca u ubrzanju tog procesa. Naglašavam ovo ne zato što su Milošević i Tuđman bez krivice, nego zato što su ekonomisti MMF-a i postsovjetske politike u Evropi napravili prostor za svoj biznis. Onda se Amerika uključila koristeći NATO i vojno samljela Srbiju. Bošnjačke vođe su uvukle narod na stranu Hrvata, umjesto da odbiju učestvovati u groznom ratu. Srbi su počinili masakre u Srebrenici, a Hrvati u Krajini.
Da li ste upoznati sa situacijom na Balkanu danas. U kojem pravcu region ide?
– Kosovo i Bosna su protektorati Zapada i stalno prisustvo stranih trupa očito nije rješenje.
Koji je najbolji način za BiH da se riješi protektorata?
– To je na građanima BiH da odluče, ne na meni. Ako žele biti pod stalnim protektoratom SAD i UN-a, to je njihov izbor. Prema mom mišljenju, postjugoslavenska jugounija je dobra ideja.
Činjenica je da BiH ima jedan od najkompliciranijih političkih sistema, sa tri predsjednika, dva entiteta… Mislite li da ona može na taj način funkcionirati?
– Kako može jedna država funkcionirati na ovaj način. To je farsa koja može funkcionirati koliko i okupacija zemlje. Mislim da je jedino ozbiljno i dugoročno rješenje formiranje jugodržava u EU, iako EU preživljava vlastitu ekonomsku krizu (kolaps grčke i portugalske ekonomije), kao i politički, što otežava nove inicijative. Uprkos tome, mislim da je za nove generacije, koje govore slične jezike i još dijele zajedničku kulturu, uprkos brutalnosti građanskog rata, jedini put napretka u suživotu – da rade zajedno u nekoj novoj zajednički dogovorenoj jugouniji ili nečem sličnom.
Da li još mislite da je u BiH bio građanski rat, iako presude Haškog tribunala dokazuju da se u Srebrenici dogodio genocid, te je da je Srbija učestvovala u agresiji na BiH? Kako bi BiH mogla pristati na tu, kako je Vi zovete, jugouniju.
– Da, mislim. Raspad Jugoslavije je imao formu ružnog građanskog rata. Ono što se desilo u Srebrenici bio je užasan masakr koji su izvršili srpski vojnici. Ne volim koristiti riječi poput genocida. To je koncept koji je izgubio svoje značenje. Haški tribunal je klasični primjer "pobjedničkog tribunala" sa duplim standardima. Milioni Iračana je umrlo nakon rata i okupacije zemlje. Ko će odvesti Buša i Blera na neki Tribunal. Mislim da bi jugounija imala više šanse da uđe u EU nego svaka zemlja pojedinačno.
Srbiji i Hrvatskoj su otvorena vrata EU i ukinute su im vize, dok je BiH, kao najveća žrtva, daleko iza njih. Zašto je to tako? Da li to znači da u EU nema mjesta za BiH i Albaniju kao države s većinskim muslimanskim stanovništvom?
– Očito je da postoji talas zvanično ohrabrene islamofobije u većini zapadnih zemalja. Morate razumjeti da je prioritet Euro-Amerike ono što oni smatraju i vide kao svoj interes. Sa okupacijom Iraka i Afganistana, i njihove kontinuirane podrške izraelskoj okupaciji palestinske zemlje, da ideološka ofanziva zahtijeva islamofobiju i stvaranje straha od "drugog". Koji bi političari u Evropi danas ustali i rekli da bi bosanski muslimani trebali bez problema slobodno ući u EU. Sarkozi (Sarkozy)? Merkel? Bler (Blair)? Braun (Brown)? I mnogi od onih koji su jednom podržavali BiH, više ne navijaju za vas. Upitajte se zašto?
Koliko je onda EU spremna da otvori vrata za BiH?
– Ako ne mogu pustiti Tursku, trebali bi makar dozvoliti BiH, da na taj način dokažu da nisu neprijateljski raspoloženi prema muslimanima. Ali, sumnjam u to. Islamofobija i ekonomska kriza čine EU još ekskluzivnijim klubom nego što je bila.
Islamski terorizam i radikalizam je glavna tema u svijetu posljednjih desetak godina. Da li je ta pojava vještački proizvedena ili je to zaista novi način borbe za ostvarivanje prava?
– Moramo doći do osnovnog uzroka. Tokom sovjetske okupacije i tokom rata na Balkanu, SAD i NATO nisu imali problema boriti se na strani radikala, terorističkih fundamentalista. A danas su oni neprijatelji. S dvjema okupiranim muslimanskim zemljama, "prijetnja islamskog terora" konstantno se koristi kako bi se opravdali ratovi.
U Vašoj knjizi "Sukob fundamentalizama" poredili ste situaciju u Pakistanu i Indiji 40- ih godina sa situacijom u BiH 90-ih, kada su, kako ste kazali, susjedi ubijali susjede. Mislite li da je pomirenje moguće?
– Pomirenje je jedini način, drugog nema. Indija i Pakistan su dvije zemlje sa nuklearnim naoružanjem, tako da su politički pregovori jedini način da se ide naprijed. Isto se odnosi i na države na Balkanu. Bio sam oduševljen kada sam čuo da bosanski i hrvatski izdavači mojih knjiga sarađuju. Iz Sarajeva letim za Beograd.Ako mogu ja, zašto ne mogu ostali, uključujući lokalne stanovnike, ali i Hrvatsku i Sloveniju. Zar ne bi bilo bolje da sve balkanske zemlje postignu dogovor između sebe i zamole strane trupe da idu kući. Čak i Kosovari vide sebe kao bivše Jugoslavene. Inače, zar se ne bi ujednili sa Albanijom.
Vi ste iz Pakistana, ali već dugo živite u Velikoj Britaniji. Da li su ta dva svijeta zaista nespojiva, kao što se trenutno čini?
– Za mene ne. Osjećam se kao kod kuće i u Lahoreu i u Londonu. Fahir Karalić (Dnevni avaz)
Komentari