hamburger-icon

Kliker.info

Svetlana Broz: Mladi u BiH nemaju opravdanja za pasivnost

Svetlana Broz: Mladi u BiH nemaju opravdanja za pasivnost

02 Decembra
04:16 2009

Mlade generacije u BiH nemaju opravdanja za pasivnost i one se moraju boriti za nešto bolje, poručila je Svetlana Broz, direktorica NVO "Gariwo" za BiH i Balkan, koja je na Američkom univerzitetu u BiH održala predavanje o građanskoj hrabrosti. Unuka Josipa Broza Tita posljednje desetljeće aktivno se bavi zagovaranjem građanske hrabrosti, te je održala više od 200 predavanja na američkim i evropskim univerzitetima, a njena predavanja slušalo je više od 70.000 studenata. Ona smatra da svaki pojedinac, kada shvati da se treba boriti protiv loših i neprihvatljivih stvari u društvu, može doprinijeti promjenama. "Teret" tih promjena je, smatra Brozova, na mladim generacijama, koje treba da skroje državu po svojoj mjeri.

NN: Na predavanju ste izjavili da je građanska hrabrost potrebnija u BiH nego u Americi i drugim zemljama. Zašto tako mislite?

BROZ: Mislim da nije potrebno manje građanske hrabrosti tamo, ali je manje hitno. Verovatno u svakoj zemlji postoji potreba za dovoljnom količinom građanske hrabrosti, ali neke zemlje imaju prioritet, poput BiH, jer je ovde hitno i nužno imati građansku hrabrost ako želimo promene i ako želimo da dostignemo neki civilizacijski nivo kojim smo nekada živeli, a kamoli koji je Evropa stigla u međuvremenu, dok smo mi gubili dah. U tom sam smislu govorila o redu hitnosti, pre nego o količini. Naravno, u uređenim zemljama u kojima postoje demokratski instrumenti, koji regulišu stvari, ne mora se tako hitno insistirati da većina građana ili bar visokoobrazovanih građana zna dovoljno o građanskoj hrabrosti. Ali, u zemljama poput BiH, koja ima previše problema, to je hitno i neophodno.

NN: Koliko bh. građani znaju o građanskoj hrabrosti? Ima čak onih koji to poistovjećuju sa glupošću.

BROZ: To rade ljudi koji idu linijom manjeg otpora, koji žele da nađu opravdanje pred sobom za svoju neaktivnost. Onda nazivaju one koji žele da budu aktivni, koji imaju građanske hrabrosti, glupim ljudima. Mislim da je to netačno, uvredljivo i nekorektno i zbog toga ja to ne prihvatam.

NN: S obzirom na velike probleme u BiH, od korupcije do organiziranog kriminala, gdje nam je potrebno najviše građanske hrabrosti?

BROZ: Mislim da svaki pojedinac ima svoju ulogu u društvu onog trenutka kada shvati da je odgovoran pojedinac. U našem društvu građani se bave traženjem svojih prava i imaju pravo na ostvarivanje svojih prava, ali gotovo svi zaboravljaju da uz prava imaju i obaveze. Te obaveze, kada postanu deo njihove svesti, kada razumeju da svakog dana imaju obavezu da se bore protiv onoga što vide da nije dobro, što mora biti bolje ili na što ne smeju pristati zbog svojih moralnih normi, univerzalnih, etičkih normi, tada ćemo imati jedno zdravo društvo. Do tada ne. Ne mogu govoriti o prioritetima. Važno je u svakom segmentu društva biti aktivan i prepoznavati ono što je loše, što ne valja i ispravljati to nešto.

NN: Već osam godina ste aktivni u NVO "Gariwo" i trudite se da, naročito u mladima, probudite svijest o građanskoj hrabrosti. Možete li povući paralelu, mijenjaju li se neke stvari u glavama ljudi?

BROZ: Da. Taj proces ide sporo, ali on je dostižan i ja sam zadovoljna rezultatima koje smo imali. Radili smo sa preko 72.000 građana, imamo rezultate kroz mlade ljude koji su do sada osnovali šest NVO u BiH, kroz koje žele da ostvare prava kao građani, imamo jednu političku partiju koju su osnovali studenti koji su prošli kroz naš edukacioni proces. Dakle, za jednu malu zemlju, za jednu malu organizaciju poput "Gariwa" mislim da su to veliki uspesi.    U drugim državama imamo čak i vidljivije uspehe, poput Crne Gore, u kojoj su se naši nekadašnji učenici pobunili i izborili za svoja prava. Dva meseca ispred gimnazije su se borili za svoja prava i za poštovanje zakona i u toj borbi pokazali čitavoj Crnoj Gori da srednjoškolci mogu, kada imaju dovoljno znanja i kad znaju šta znači imati dovoljno građanske hrabrosti i suprotstaviti se negativnom autoritetu, koji je i mnogo jači, da mogu uspeti. Zašto ne bismo uspevali ovde u BiH? Kakva je razlika?

NN: Smatrate li da su građani BiH pasivniji nego naši susjedi?

BROZ: Bojim se da jesu veoma pasivni i to se naravno svakodnevno odražava na život u ovoj zemlji. Koliko ima razloga za tu pasivnost, teško bi bilo pobrojati, ali verujem da je rat dobrim delom doprineo tome da oni koji jesu u tom ratu učestvovali budu iscrpljeni, umorni. Ali, ja mogu da razumem i da kažem da imaju prava na tu vrstu umora, ali njihova deca nemaju. Mlade generacije nemaju opravdanja za pasivnost i one se moraju boriti za nešto bolje. Ne znam da li je u drugim zemljama velika razlika, jer ne vidim ni tamo neke velike pomake i borbe mladih, ali se tamo, i u Srbiji i u Hrvatskoj, ipak nešto pokreće, a u BiH se, bojim se, gotovo ništa ne kreće.

NN: Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji su ove sedmice ukinuli vize za EU, a BiH nisu. Da li je i to, između ostalog, posljedica naše pasivnosti?

BROZ: Jeste, to je sigurno jedan od pokazatelja pasivnosti. Jer, građani su morali biti informisani da političari moraju ispuniti set propisa da bi se moglo govoriti od skidanju viznog režima. Građani nisu učinili ništa da te političare za koje su nekad glasali, ili nisu, a neko ih je izabrao, prozivaju i demokratskim načinima privode funkciji onoga što je trebalo da učine za njih. Političari nemaju problema sa vizama, oni ne čekaju pred ambasadama, putuju gde hoće, o trošku države, o trošku tih istih građana koji glasaju za njih. Ali u svakom slučaju, njima se ne žuri i oni sakupljaju političke poene za buduće izbore. Pa će mesec-dva pred izbore biti skinut vizni režim, pa će ubediti građane da je to njihov ogroman doprinos boljitku ove zemlje i građani će, bojim se, tako pasivni progutati tu lažnu, beskrupuloznu priču i glasati za njih.

NN: Zbog osjećaja besperpektivnosti dosta mladih sanja o odlasku iz BiH. Kakva je Vaša poruka bh. građanima?

BROZ: Radeći na preko 50 američkih univerziteta sretala sam hiljade mladih ljudi iz BiH, sretala sam tugu i nostalgiju u njihovim očima. Većina njih želi da se vrati u BiH. Onda se može izvući logičan zaključak, hajde da prestanemo sanjati da odlazimo iz svoje zemlje, jer oni koji su otišli sanjaju da se vrate. Čak i kad su dobro uhlebljeni, kada imaju sve o čemu naši mladi iz BiH sanjaju, oni imaju potrebu da se vrate, jer čudna je nostalgija za BiH. Bosna je neobična zemlja koja se nosi u duši i kad se ode jako daleko. U vreme svetske recesije ne postoji realan i objektivan prostor za san o masovnom odlasku iz BiH, jer nigde ne cvetaju ruže i niko ne čeka ni najobrazovanijeg Bosanca i Hercegovca raširenih ruku. Moraju shvatiti da im je mesto u zemlji u kojoj su se rodili, da ta zemlja nije idealan prostor za život zahvaljujući nekim generacijama koje su napravile zlo i koje i dalje čine zlo kroz politički pogrešne poteze, ali da je na mladima da to promene i da naprave ovu zemlju po svojoj meri.   Jasmina Šarac (NN)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku