hamburger-icon

Kliker.info

Supruga Olivera Dragojevića otkriva drugu stranu slavnog pjevača : Nosio je dva para farmerica i dvije majice

Supruga Olivera Dragojevića otkriva drugu stranu slavnog pjevača : Nosio je dva para farmerica i dvije majice

April 08
15:54 2019

Nakon smrti Olivera Dragojevića mnogo se toga pisalo i govorilo o njemu. Prijatelji i saradnici podelili su s javnošću nezaboravne trenutke s pjevačem koji na domaćoj muzičkoj sceni nema nasljednika, a njegova supruga Vesna Dragojević, koja se nikada nije medijski eksponiraju, tek sada je dala svoj prvi intervju otkako je ostala bez slavnog supruga.

Ona je otkrila samo dio svog intimnog sveta i ispričala kako je izgledao suživot s čovjekom čije su pjesme obilježile živote širom regije.

Kako navodi Oslobođenje porodica Dragojević uspomenu na Olivera sačuvaće tako što će na jedno mjesto skupiti sve njegove nagrade koje če uskoro biti izložene u Oliverovu muzeju u rodnoj mu Veloj Luci.

Toliko je nagrada dobio da vjerojatno ni sam ne bi znao koliko ih je imao. Imali smo u stanu jednu sobu u kojoj je bio njegov klavir, kauč, televizija i po policama su bile njegove nagrade koje više nismo imali gdje stavljati pa smo nabavili providne kutije u koje smo odlagali papirne nagrade, zahvalnice i titule za počasne građane. Kada sam tu sobu nedavno čistila i raspremala, bila sam zatečena brojem nagrada koje sam pronašla. Nisam imala pojma šta je sve dobio i gdje je sve bio počasni građanin. On bi vam te nagrade donio u ruksaku i nikad se nije time hvalio niti mi govorio o tome” započinje Vesna u svom prvom intervjuu Ekran Specijal i nastavlja:

Pitala sam se nedavno; pa šta ćemo staviti u muzej, hoćemo li uspeti napuniti taj prostor, a sada mislim da bismo mogli napuniti i dva muzeja – kaže nam Vesna i odmah dodaje da bi Oliveru jedna od dražih nagrada zasigurno bila ona koju je primio posthumno, a riječ je o nagradi “Miljenko Smoje”, kojeg je obožavao. Prošle godine trebao je dobiti tu nagradu, ali tada je bio loše i nije bio u stanju primiti je. Smoje mu je bio strašno drag, “Malo misto” znao je napamet, pročitao je sve Smojine knjige i Oliveru je ta Smojina Dalmacija bila Dalmacija kakvu je volio i kakvu je želio da ostane, ali to je nemoguće. Taj period Dalmacije bio mu je najdraži. “Malo misto” gledao je stalno i napamet je znao svih 12 epizoda, osim one 13. u kojoj Bepina umire, tu je pogledao samo jednom. Nama ukućanima već je bio dosadio koliko je gledao tu seriju”, prisjeća se Vesna.

image

ARHIVA

Slava je opojna i lako pokvari čovjeka, ali Oliver je možda i jedini primjer s naše estrade kojem je pojam slave bio sasvim nepoznat jer jedino što je njemu bilo bitno bila je muzika i dobre pjesme.

Kod kuće se nisu slušale njegove pjesme niti se govorilo o muzici. Oliver se nikada nije nešto posebno pripremao za koncerte niti je vježbao, a nije previše slušao ni našu muziku. Slušao je uglavnom na Youtubeu strane pjesme. Mi smo u kući stvarno ponekad mislili da on nije normalan jer se tako ležerno ponaša kad je riječ o koncertima, turnejama, albumima, a na kraju bi sve odlično ispalo…”, govori Vesna i ističe:

Kada sam sa sinovima nakon njegove smrti zbog tehničkih stvari malo ušla na tu estradu, shvatila sam da Oliver uopšte nije bio na toj estradi. On je bio izdvojen iz svih tih klanova i lobija. Bio je izuzetak i sasvim svoj, bez menadžera, bez svađa i bez ega, mi smo sad vidjeli da je zapravo jedini on bio normalan. Valjda se sve to tako moralo dogoditi da to shvatimo. Znam da će zvučati čudno i nevjerojatno, ali on je svoju karijeru stvarao bez velikih planova, niti je kalkulisao kada će izdati CD, niti je poput većine muzičara izdao CD prije Porina da bi ušao u konkurenciju. On je radio baš suprotno i namjerno bi iza Porina izdao album. Njega nisu zanimale te kalkulacije niti se zamarao hoće li album izdati u razmaku od dvije, tri ili pet godina. Jednostavno je čekao da skupi prave pjesme i jedino ga je muzika zanimala, ništa drugo, baš apsolutno ništa drugo. Nisu ga zanimale ni novine ni slikanje za novine, bila mu je važna samo muzika”, govori Vesna za hrvatske medije i kasnije tokom razgovora naglašava koliko je Oliver živio za glazbu.

O muzici je najviše razgovarao sa sinovima Dinom, Damirom i Davorom, s njima bi se, kaže Vesna, zatvorio u sobu iz koje su najčešće dopirali zvuci omiljenih mu italijanskih pjesama i muzičara, a na repertoaru je često bio i Michael Buble.

Ja vam muziku ne slušam otkako je Oliver počeo pjevati”, kaže Vesna i dodala:

Uopšte je ne slušam i jedino što sam slušala bila je Enigma, oni su izdali četiri albuma i ja sam ih kupila, ali neko mi ih je odnio iz kuće jer su djeca govorila da nisam normalna kad to mogu slušati. Eto, to sam jedino slušala. Meni je to neka astralna svemirska muzika. Nikada nisam slušala muziku u smislu da recimo upalim CD Beatlesa i slušam 30 njihovih pjesama, mogu čuti jednu stvar, ali ne njih 30 zaredom”, objašnjava Vesna.

image

ARHIVA

Ona ističe da su ona i Oliver imali različit ukus.

Jazz mi je bio užas, a Oliver je volio jazz. Rekla sam mu jednom: “Molim te objasni mi šta je to jazz, kako se to svira, meni to izgleda kao da pogrešno sviraju…” On mi je samo rekao da najbolje da o tome uopšte ni ne razgovaramo. Mene su zanimale neke druge stvari, medicina, psihologija i nas dvoje nismo puno razgovarali o muzici”, opisuje Vesna svoj suživot s Oliverom.

U muziku mu se nikada nije miješala i priznaje da je samo jednom intervenisala u odabiru pjesama za album.

Jednom sam samo insistirala i uticala na odabir pjesama za album, bilo je to kad mu je naš prijatelj Vinko poslao dvije pjesme. Oliver je snimio demo snimke i bile su to pjesme “Samo ti” i “Kad mi dođeš ti”, a on je odlučio “Samo ti” staviti na album, a za ovu drugu je rekao da je neće jer mu je tih deset koje je odabrao sasvim dosta. Onda sam ga dvadeset dana kumila i molila da na album stavi “Kad mi dođeš ti”. Na kraju je rekao: “Ajde, staviću je i ne mogu te više slušati””, uz smijeh se prisjeća.

Dok razgovaramo o Oliveru i dok nam Vesna prepričava brojne porodične događaje, kažem da mi se čini da je Oliver sve obavljao s lakoćom i da nije bio sklon komplikovanju. Vesna potvrđuje da je upravo takav bio i na sceni i i kod kuće.

On je zaista s lakoćom radio sve i tako je jednostavno živio, a koliko je to bilo jednostavno shvatićete kad vam ispričam ovo. Jednom je otvorio moj ormar i ovako mi rekao: “Ja imam dva para pantalona jer mogu obući samo jedne, a druge su mi u ormaru, a kad ćeš ti moći svu ovu garderobu iznositi, kad ćeš ti to sve obući?”. Kad bi nam došli gosti u kuću, pozvao bi ih u sobu i pitao: “Ima li i vaša žena ovoliko garderobe u ormaru? Njegova garderoba svela bi se na dva para traperica te crne i bele majice. Čitam ja tako njemu jedan članak u kojem piše da su i Steve Jobs i Mark Zuckerberg kupili i nosili 50 istih majica, a Oliver mi na to kaže: “Pa eto ti! Vidiš šta ti ja govorim cijeli život, kao i ostali pametni ljudi – treba mi samo crna i bela majica, jedno odijelo i dvije košulje”. I tako je bilo cijeli život s njim, sve je bilo jednostavno; od odjeće do hrane, od razgovora do planova, sve je bilo jednostavno. Onakav kakav je bio na sceni, način na koji je spontano komunicirao s publikom, eto, takav je bio i kod kuće. Nije bilo razlike između njega u kući i na sceni”, sjetno govori Vesna.

image

ARHIVA

Porodica nikada nije doživljavala Olivera kao slavnog pjevača, a Vesna se izbjegavala eksponirati u javnosti. Kaže da je samo jednom sjedela u prvom redu na Oliverovu koncertu, i to u Parizu u Olympiji.

Pratila sam ga na koncerte u Americi, Milanu, Rimu, Parizu i Londonu, a po Hrvatskoj malo manje. U Lisinskom sam svih pet koncerata provela malo u garderobi, malo po hodniku pa malo u ćaskanju s muzičarima i gostima. Nije mi bilo drago doći na koncert i sad da ja kao njegova žena sjedim u prvom redu, nisam bila takav tip. Nisam se voljela eksponirati, nekad vidim žene pjevača pa na svakoj slici vidite tu ženu iza njega, to mi nije drago vidjeti. Šta ću ja svaki dan svima pokazivati da sam ja njegova žena? Ja sam se samo skrivala”, priznaje Vesna.

Unuke je Oliver obožavao, a oni nisu u njemu vidjeli pjevača, nego dedu.

Najstarijem Duji koji ide u peti razred jasno je čime se deda bavio, a mali Toni ide u prvi razred i pohvalio se nedavno u školi da mu je deda Oliver pa mu nisu vjerovali. Mala Margita ima četiri godine i pita me je l’ može ona u dedinu sobu. Kad smo išli na groblje, mali je Toni rekao: “Ajme, bako, koliko je ljudi umrlo” jer je mislio da su taj dan svi umrli. Ne razumiju još to dieca i, kad su ispred kuće u Veloj Luci bile upaljene svijeće, a tamo se oni leti obično igraju, bilo im je to čudno i Toni je pitao: “Bako, zašto su ove svijeće?”, rekla sam mu da je to zato što je deda umro, a ljudi su ih ostavili jer su ga voljeli. Njemu je to bilo neobično i čudio se zašto je toliko svijeća. A ja sam mu rekla da bi mu deda odgovorio isto tako i jednako bi bio u čudu”, kaže Vesna ni sama još uvijek ne vjerujući kakav je ispraćaj Dalmacija priredila Oliveru.

Prije sam mislila kako ga vole samo oni koji mu dolaze na koncerte, ne morate svako voljeti i taj oproštaj tako me šokirao da ja još uvijek ne vjerujem da se to moglo dogoditi. Imam osjećaj da je to bio oproštaj od jedne cijele epohe, od čovjeka, oproštaj od jedne cijele generacije Splićana koje Dalmacija gubi i s njima se gubi taj identitet, a Oliver je bio još taj zadnji koji je bio tu da sačuva taj identitet. Tako sam ja doživjela taj oproštaj, zadnje bi rekla da je to bio oproštaj od pjevača”, s tugom u glasu govori.

Ona se prisjetila da je cijeli ispraćaj bio spontan i, kada su porodici predložili da se Split od Olivera oprosti kao što se oprostio od Ive Tijardovića i Ante Trumbića, oni su pristali ni ne sluteći kako će to izgledati.

image

ARHIVA

Mislila sam tu će biti 500 ljudi koji na rivi u to doba piju kavu i mi ćemo proći do katamarana i to je to. Međutim, kad smo došli na rivu, bila sam u šoku. Nisam ni slutila da će u luci biti brodovi koji su nas pratili cijelim putem do Vele Luke, bilo je spontano, bilo je aplauza, pjevanja, plakanja, a mi smo od crkve do katamarana išli sat vremena. A šta ću vam govorit, najduža šetnja rivom u životu. Nakon Oliverove smrti porodica je zaštitila njegovo ime, a uspomenu na njega čuvaće nizom projekata koje planiraju, ali i muzejom koji će biti u njegovoj rodnoj Veloj Luci.

Muzej će se nalaziti u staroj zgradi od opštine. Vlada je na jednoj od sjednica donijela odluku da se povuku sredstva iz EU jer unutar te zgrade su bioskop i muzička škola, taj je prostor zapušten, a jedna od prostorija unutar te zgrade biće i muzej. Takođe, i u Splitu bi trebao biti audiovizualni centar posvećen Oliveru, a kasnije će se taj materijal iz Splita preseliti trajno u Velu Luku. Imamo puno projekata u planu, ali o tome kada za to dođe vrijeme”, otkriva Vesna.

Pitali su ga jednom je li on muzičar, a on je odgovorio da je on čovjek. Mislim da je on bio sve to skupa i sad, kad vidim sav taj ego u njegovom poslu i na estradi, vidim koliko je on bio normalan. Eto, želim da ga ljudi takvog i pamte.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *