Kliker.info

Izvještaji koje CIA objavljuje, a zatim i ažurira novim saznanjima, temeljenim na analitičko – istraživačkom radu, čitaju se diljem svijeta posebice u državama koje su bile predmet analize. Posljednji, ažurirani, izvještaj koji se odnosio na stanje u Bosni i Hercegovini zemlju je stacionirao kao važno mjesto u međunarodnoj trgovini heroinom. Pored toga, u veoma iscrpnom izvještaju, navodi se kako je BiH zemlja velike nezaposlenosti i permanetne depopulacije stanovništva.

Ono što se postavlja kako ključno pitanje nakon sumiranja CIA-nih podataka svakako je razlog zbog kojega se vrši prikupljanje informacije. To pitanje, po nekom logičnom slijedu, otvara i neka druga, a najvažanija su koliko su ti podaci precizni i relevantni. Odgovori na ova pitanja razjasnit će dvije stvari; pokazat će način na koji djeluje središna američka obavještajna agencija i barem malo osvijetliti razloge njenog interesovanja za stanje u Bosni i Hercegovini.

Nema sumnje da CIA poslu prikupljanja podataka pristupa na veoma ozbiljan i složen način, kaže profesorica sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, Irma Deljkić podcrtavajući kako se ta agencija koristi iznimno sofisticiranom i učinkovitom metodologijom u pribavljanju obavještajnih informacija.

Relevantni podaci

Zato smatra da „pitanje tačnosti podataka treba posmatrati u kontekstu metoda koje određena obavještajna agencija koristi za njihovo prikupljanje. Kada je riječ o Centralnoj obavještajnog agenciji Sjedinjenih Američkih Država, treba istaći da ona procesu prikupljanja i obrade podataka pristupa vrlo ozbiljno, koristeći se većim brojem metoda za prikupljanje podataka, kao i nizom analitičkih postupaka za procjenu njihove pouzdanosti“.

I profesor Jasmin Ahić iz Sarajeva smatra da se podaci koje CIA objavljuje u javnosti moraju smatrati relevantnim, jer agencija takvog profila djeluje na izuzetno profesionalnim uzusima.

„Kao i svaka ozbiljna, a pogotovo jedna od najsnažnijih na svijetu, obavještajna služba Sjedinjenih Američkih Država – CIA dolazi u posjed prije svega relevantnih, ali i decidnih informacija o pojedinim sigurnosnim pitanjima pa i onim koji se tiču transnacionalnog narkokriminala“.

Kada je riječ o podacima koji se odnose na trgovinu narkoticima, pojašnjava dalje Ahić, koji se nalaze u fokusu posljednjeg izvještaja o BiH, CIA je agencija koju američka administracija koristi kao „glavni provajder podataka“, jer u američkom obavještajno – sigurnosnom sistemu jedna druga agencija ima primat u borbi protiv rasturanja narkotika.

„Iako je DEA policijsko – obavještajna agencija za suzbijanje i borbu protiv narkokriminala u SAD, ipak prva u borbi kako na tlu , tako i izvan zapravo je Centralna Obavještajna Agencija (CIA) kao  glavni provajder obavještajnih podataka i informacija o svim značajnim sigurnosnim prijetnjama ( ili sigurnosno zanimljivim dešavanjima) za američki nacionalni interes na bilo kojem  mjestu na svijetu.  Jedan od načina prikupljanja, analiziranja i sistematiziranja informacija zasigurno je i nadzor  u “praćenju” terorizma i terorističkih aktivnosti“.

Lokalni partneri

Koliko se CIA u praktičnom smislu oslanja na partnerske obavještajne službe pitanje je koje, u pravilu, najviše interesira javnost. Ipak, uvriježeno mišljenje, nerijetko poticano predstavljenjem agencijinog rada u popularnoj kulturi, kako CIA „kontrolira“ i „usmjerava“ obavještajne agencije manjih zemalja potpuno je pogrešno.

Profesor Ahić pojašnjava kako se obavještajne službe visokog profila, kakva je i CIA, oslanjaju i na lokalne partnere, ali isto tako i na vlastite resurse na terenu.

„Ono što je osnovno pravilo u sigurnosno-obavještajnim “odnosima” jeste da se nikada ne poklanja vjera u dobro partnerstvo ili saradnju bez obzira o kakvim se zajedničkim interesima radi. Tako da se svaka uloga i kredibilitet partnera, pa i lokalnih, maksimalno provjerava u zavisnosti od nivoa sigurnosno obavještajnog rada i djelatnosti. Obzirom da je narkokriminal, kao vid visokoorganiziranog kriminala, direkno vezan sa visokim rizikom ugrožavanja kao što je proliferacija oružja i terorizam, uvjeren sam da uz lokalne partnere CIA ima i svoje izvore kojima prikuplja i potvrđuje relevantnost obavještanih podataka i informacija“.

Izvještaj CIA-e, u onom dijelu koji se bavi ekonomskim prilikama, donosi neke već poznate podatke kaže Deljkić apostrofirajući činjenicu da u izvještaju stoji kako je BiH označena kao „tranzitna tačka za promet heroina, a ne i da se radi o glavnoj ruti“. Poznato je, dodaje, da je BiH dio tzv. Balkanske krijumčarske rute.

„Ono što treba znati da je BiH oduvijek bila dio tzv. Balkanske rute, tačnije njene centralne trase, međutim,  u izvještajima državnih institucija se posljednjih godina navodilo da krijumčarenje heroina najvećim dijelom zaobilazi BiH. No, imajući u vidu da su rute krijumčarenja opojnih droga dimamična kategorija zbog čestih izmjena pravaca kojima se odvija krijumčarenje, jako je bitno da se sagleda koji faktori su utjecali na to da BiH sada postane značajna tranzitna ruta kada je riječ o prometu heroina. Mislim da su neki od tih faktora već i navedeni u pomenutom izvještaju CIA. Iskreno, ne znam da li su političari motivirani da ozbiljno sagledaju situaciju temeljem iznesenih podataka, to je pitanje koje treba biti njima postavljeno. U svakom slučaju, trebali bi itekako biti“.

„Strateške igre moći“

CIA svoje izvještaje čini dostupnim javnosti, ali legitimno se postavlja pitanje koliko SAD te izvještaje koristi u svojim „geostrateškim igrama“ kao oruđe političke borbe. Od napada na „tornjeve blizance“ u New Yorku mnogi obavještajni procesi izgubili su svoju vrijednost, a reforme sigurnosno – obavještajnog sistema koje su uslijedile jednu drugu agenciju su „etablirale“ kao obavještajnog lidera u SAD-u, kaže Ahić.

„Mnogi autori iz ovog područja se slažu da je nakon 9/11 kao najvećeg udara na obavještajni proces i obavještajno – sigurnosni sistem SAD-a, te provedena reforma koja je NSA (Nacionalno sigurnosnu agenciju ) etablirala u novog vođu obavještajnog sistema SAD-a. Gubitak Erica Snowdena 2013. godine je definitivno zatvorio svaku pomisao o održavanju postojećih obavještajnih koncepata i otvorilo put za nove modalitete borbe u ovom području ” strateških igara moći”.  Možda i najbolji pokazatelj promjena jeste i postavljenje novog Državnog sekretara SAD-a Mikea Pompeoa koji je prekomadovan sa direktorske pozicije jedne obavještajne agencije, one “središnje”- CIA-e“.

Jasmin Agić (Aljazeera)