hamburger-icon

Kliker.info

Slavoj Žižek : Užasnuti liberali se zapravo plaše da Trump neće biti katastrofa !?

Slavoj Žižek : Užasnuti liberali se zapravo plaše da Trump neće biti katastrofa !?

Mart 10
16:02 2017

Inauguracijski govor Donalda Trumpa 20. januara bio je ideologija u najčistijem obliku, a njegova jednostavna poruka počivala je na nizu nedosljednosti. U osnovnim obrisima govor je zvučao kao nešto što bi mogao reći Bernie Sanders: ja govorim za sve vas zaboravljene, zanemarene i izrabljivane radne ljude. Ja sam vaš glas.

Piše : Slavoj Žižek (In These Times )

Vi ste sad na vlasti. Međutim, uprkos očiglednom kontrastu između tih proklamacija i ljudi koje je Trump dosad imenovao (Rex Tillerson, glas izrabljivanih radnih ljudi?), niz znakova omogućuje nam da protumačimo njegove poruke.

Trump je govorio o washingtonskim elitama, ne o kapitalistima i velikim bankarima. Govorio je da SAD više neće igrati ulogu globalnog policajca, ali je obećavao zatiranje terorizma.

Drugi put je pak rekao da će spriječiti sjevernokorejske nuklearne probe i ograničiti kinesku okupaciju ostrva u Južnom kineskom moru. Dobijamo, dakle, globalni vojni intervencionizam u službi američkih interesa, nezastrt velom ljudskih prava i demokratije. Dalekih šezdesetih godina prošlog veka moto ranog ekološkog pokreta je bio „Misli globalno, djeluj lokalno!“

Trump obećava da će uraditi nešto direktno suprotno: „Misli lokalno, djeluj globalno!“ U 20. vijeku nije se moralo uzvikivati „Amerika na prvom mjestu!“ To je bila datost. Činjenica da Trump to proklamuje pokazuje da će u 21. vijeku američki globalni intervencionizam poprimiti brutalniji lik. Ironija je da bi ljevica, koja je dugo kritikovala američke pretenzije na ulogu globalnog policajca, mogla zažaliti za starim danima u kojima je Amerika, uz svu dvoličnost, nametala svijetu demokratske standarde.

Ipak, najmučniji aspekt postizbornog perioda u Sjedinjenim Državama nisu Trumpove strategije, već reakcija establišmenta Demokratske stranke na sopstveni istorijski poraz: oscilovanje između dvije krajnosti, užasa Velikog zlog vuka zvanog Trump i njegove suprotnosti, normalizacije tog stanja, ideje da se nije dogodilo ništa što odudara od uobičajenog. S jedne strane, Chris Matthews je rekao za MSNBC da je u Trumpovom inauguracijskom govoru uočio nešto „hitlerovsko“. S druge, novinar Politicoa John Bresnahan izvijestio je da Nancy Pelosi „u više navrata priziva događaje od prije deset godina. Za nju je pouka jasna – prošlost je prolog. Ono što je uspjevalo ranije, uspijevat će ponovo. Trump i republikanci će se protegnuti više nego što mogu i demokrate moraju spremno dočekati svoju priliku.“

Drugim riječima, Trumpov izbor je samo još jedan obrt u normalnom smjenjivanju republikanskih i demokratskih predsjednika – Reagan, Bush Clinton, Bush, Obama i sada Trump. Takav stav potpuno previđa stvarno značenje izbora Trumpa za predsjednika: slabost Demokratske stranke koja je omogućila njegovu pobjedu i radikalno restrukturiranje cijelog političkog prostora koji ta pobjeda najavljuje.

Ali šta ako njegov projekat umjerenog protekcionizma – veliki javni radovi i stvaranje radnih mjesta, udruženi sa antiimigrantskim bezbjednosnim mjerama i novim izvitoperenim mirom sa Rusijom – nekako proradi i donese izvjesne kratkoročne rezultate? Toga se užasnuti liberali zapravo plaše: da Trump neće biti katastrofa.

Ne bismo smjeli da podlegnemo takvoj panici. Čak i ako Trump bude uspješan, pokazat će se da rezultati njegove politike imaju dvije strane, bar za obične ljude koje će njegov uspjeh vrlo brzo zaboljeti. Jedini način da se Trump porazi – i da se spase ono što je u liberalnoj demokratiji vrijedno spasavanja – jeste da se odvojimo od leša liberalne demokratije i stvorimo novu ljevicu. Elemente njenog programa lako je zamisliti.

Trump obećava poništavanje velikih trgovinskih sporazuma koje je Hillary Clinton podržavala, a alaternativa nove ljevice i za jedno i za drugo bila bi projekat novih, drukčijih međunarodnih sporazuma. Njima bi se uspostavila javna kontrola nad bankama, ekološkim standardima, radničkim pravima, univerzalnom zdravstvenom zaštitom, zaštitom seksualnih i etničkih manjina, itd. Velika pouka globalnog kapitalizma je da same nacionalne države ne mogu obaviti taj posao – samo nova politička internacionala mogla bi da zauzda globalni kapital.

Jedan stari antikomunistički ljevičar rekao mi je jednom prilikom da je jedina dobra stvar u vezi sa Staljinom to što je zastrašio velike zapadne sile; isto to se može reći o Trumpu: dobra stvar u vezi s Trumpom je to što je zaista uplašio liberale.

Poslije Drugog svjetskog rata zapadne sile su odgovorile na sovjetsku prijetnju tako što su se fokusirale na sopstvene nedostatke, što ih je navelo da uspostave državu blagostanja. Da li će današnji lijevi liberali biti u stanju da urade nešto slično?

Prevela  :  Slavica Miletić (Peščanik)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *