Kliker.info

Gdje god bi se pojavili, a uvijek su bili skupa, izazivali su pozornost, o njihovoj ljubavi Sarajevo je pričalo… Admira Ismić i Boško Bato Brkić rođeni su iste – 1968. godine. Beskrajno su se voljeli i spremali vjenčanje. A onda je počela srpsko-crnogorska agresija na BiH i Sarajevo je bilo u obruču. Admira i Boško se nisu razdvajali, sanjali su slobodu, maštali i krojili planove. I odlučili su da odu iz Sarajeva i BiH, negdje u svijet gdje će živjeti slobodnim i normalnim životom. Preko zajednički prijatelja dogovorili su izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati došli su do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se za ruke.Snajperski metak pogodio je Boška i on je na sredini mosta pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Iako ranjena, nekako je dopuzala do svog Boška, zagrlila ga i koji minut kasnije otišla u smrt. Njihova mrtva tijela punih sedam dana ležala su na sredini mosta Vrbanja.

Snage Ujedinjenih nacija odbili su da izvuku njihova tijela dok srpske snage ne proglase primirje.A one to nisu htjele i Admirino i Boškovo tijelo izvukli su nakon sedam dana pripadnici radnog voda Vojske Republike Srpske. Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić sahranjeni su na vojničkom groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven. Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija objavile su sve novine ovog svijeta i sve televizije, o njima su ispisane knjige i o njihovoj sudbini snimljeni su mnogi filmovi. CNN ih je nazvao „sarajevskim Julijom i Romeom". I jučer na godišnjicu pogibije, mnoge svjetske TV stanice i novine objavile su priču  o Admiri i Bošku. Samo je ovo dvoje mladih Sarajlija  izgleda zaboravilo Sarajevo.  (Kliker.info-San)