hamburger-icon

Kliker.info

SIPA mora ići dalje : Poglavlje 23 se mora završiti stezanjem “lisica” na rukama političkih mafijaša

SIPA mora ići dalje : Poglavlje 23 se mora završiti stezanjem “lisica” na rukama političkih mafijaša

15 Septembra
05:52 2012

Bosna i Hercegovina je u zadnje vrijeme izrešetana spektakularnim policijskim upadima na više lokacija i u brojne velebne objekte domaćih kriminalaca i razbojnika. Zijadu Turkoviću i njegovoj surovoj zločinačkoj organizaciji sudski proces je podaleko odmakao, a pritvorska jedinica Suda BiH je ovih dana napunjena novim “zločestim momcima”, okorjelim dilerima i ubojicama. Za “happy end” akcije “Lutka” nedostaje još jedino narkobos Naser Keljmendi, po mnogima najveći krijumčar drogama u jugoistočnoj Europi , vješti perač novca i osoba s crne američke liste. Za sada se očigledno na vrijeme i dobro obaviješteni Keljmendi negdje krije, međutim direktor SIPA-e Goran Zubac hladno mu poručuje da će policija uvijek pronaći onoga za kim traga.

Politička mafija

Država Bosna i Hercegovina se najzad obrušila na mafijaške poglavice u zemlji, prljave i opake dilere, ubojice i javnost je plebiscitarno pozdravila policijske “marice” po gradovima i zavezane kriminalce u zatvorskim ćelijama. Posebno ohrabruju policijske tvrdnje kako će najzad biti rasvijetljena brojna krvoločna ubojstva : Delalića, Mačara, Govedarice, Torlakovića itd. Nitko ne može ostati ravnodušan na policijsku učinkovitost, no ostaje jedno sumnjičavo pitanje i oprez u zraku. Dokle će država odnosno policija ići u obračun s teškim kriminalom u zemlji? Uhićenja Turkovića, Gašija, Eleza i vjerojatno Keljmendija su fantastično bitna, ali nisu ključna za brutalni i odlučni ‘fajt’ države s mafijom, kriminalom i korupcijom. Uspostave čistoga pravnoga poretka i reda u zemlji nema bez progona državnih i političkih mafijaša.

 Oni su zmijsko oko, kriminalna hobotnica koja poput tsunamija desetljećima pustoši državu i pljačka njezino neprocjenjivo bogatstvo. Poglavlje 23 se mora završiti stezanjem lisičina na rukama političkih mafijaša koji su najsramniji dio društva, a jedino su, samo vizualno i prividno, manje opasni zato što osobno ne nose oružje u torbama nego ga mučki guraju u ruke okorjelim plaćenicima i krvolocima. Susjedna Hrvatska , možda i pod pritiskom Europske unije, napravila je odlučni i neizbježni iskorak hvatanjem i procesuiranjem krupnih političkih riba poput nekada nedodirljivog gramzljivca Ive Sanadera, potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, bivšeg ministra obrane Berislava Rončevića , tajnika HDZ-a Vlatka Mačeka, Mladena Barišića, ranije generala Vladimira Zagorca i sada se progon spušta naniže i usmjerava prema kolovođama pljačke po profitabilnim javnim kompanijama. Afere niču kao gljive poslije kiše, a Hrvatska je zbog toga “bodovana” i nagrađena ulaskom u europsku zajednicu sljedeće godine.

Kriminal i korupcija

Zanimljivo je kako su se Srbija i Crna Gora ipak zaustavile na “Sablji” i “Zemunskom klanu”, odnosno Joci Amsterdamu ili Darku Šariću, makar ovaj posljednji još uvijek uživa na slobodi. Policija ne smije niti pogledati prema njihovim političkim pokroviteljima iako javnost u tim susjednim zemljama stidljivo i uplašeno izgovara njihova dobro poznata imena. U našoj poharanoj zemlji, nažalost, također se još dugo ne može očekivati policijski stampedo na krupne političke ribe. I vrapci na grani cvrkuću o privatizacijskim pljačkama teškim milijarde maraka, o namještenim tenderima, građevinskoj i farmaceutskoj mafiji , crnim stranačkim fondovima , krijumčarenju gorivom, cigaretama , pranju silnih milijardi ratnih donacija. Ubojstva Joze Leutara, generala Vlade Šantića, Nedžada Ugljena, Ljubiše Savića Mauzera ili nekih gospodarstvenika po RS-u su odobrena odozgo. To su jezivi podaci koji se kriju pod tepihom i nema tih “hrabrih tužitelja” i policijskih dužnosnika koji smiju izdati nalog za racije.

 Bilo je nekoliko iskakanja poput zatvaranja Dragana Čovića i kasnije sudske farse ili predstave za javnost u tobožnjem procesuiranju Edhema Bičakčića, Nedžada Brankovića, opet Dragana Čovića pa Mladena Ivanića za “sječu šuma”. Prijetilo se Miloradu Dodiku i umjesto istrage on je protjerao sve strance iz našega pravosuđa i očistio SIPA-u od progonitelja Dragana Lukača. Samo u ovako iščašenoj i privatiziranoj državi je moguće da politički lideri jedni druge javno optužuju za teški kriminal, pranje novca i naručena okrutna ubojstva, a da tužitelji sjede prekriženih ruku. Poučeni tim svakodnevnim iskustvima sasvim je opravdan oprez i rezerva spram zadnjih uistinu spektakularnih policijskih akcija. Međunarodni su kriminalci u pitanju, to je nesporno, međutim policijska vjerodostojnost , neovisnost i odlučnost će se testirati u nadolazećem razdoblju kad će netko i od tih opakih kriminalaca i razbojnika možda otvoriti srce i dušu i progovoriti o svojim političkim pokroviteljima u entitetskim i državnom vrhu. Ipak, remen se polako steže i mnogi imaju razloga za preznojavanja i noćne more. D.Zorić(Dnevni list)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku