Silajdžić za beogradski Danas : Srbija treba BiH početi tretirati kao svaku drugu državu
Mnogi su sanjali raspad Bosne i Hercegovine početkom devedesetih, ali većina njih ili sjedi u Hagu ili su tamo umrli. Imali su jednu od najvećih evropskih vojnih mašinerija na raspolaganju, nisu prezali ni od genocida, a opet nisu uspjeli u tom naumu. BiH u svojim stoljetnim granicama je stvarnost i međunarodno-pravna činjenica. Bilo ko, ko pokuša to promijeniti, završiće gore nego oni koji su to ranije pokušavali – poručuje u ekskluzivnom intervjuu za "Danas" Haris Silajdžić, član Predsedništva Bosne i Hercegovine i lider Stranke za BiH, komentarišući mišljenja da je san o jedinstvenoj BiH mrtav i da će ishod trenutne ustavne krize biti raspad države,.
Kritikuju vas da ste svojim stavovima doprinijeli krizi u BiH i da ne nastupate u ime svih građana, već iz pozicije Bošnjaka i stranačkog interesa. Kako odgovarate na te kritike?
– Moje djelovanje je fokusirano na članstvo BiH u NATO i EU, te na punu primjenu Dejtonskog sporazuma. Insistiranje na tome može doprinijeti krizi samo ukoliko postoji neko kome ti principi nisu u interesu. Mi danas gubimo vrijeme dokazujući elementarne činjenice. Primjera radi, entitetski veto kako se danas koristi nije u skladu s Dejtonom jer ga koristi samo jedan narod. Ovo je svojim rezolucijama potvrdilo čak sedam međunarodnih tijela. Također, sudski je potvrđena činjenica da državna imovina pripada državi BiH, a ne entitetima. Ovo su državni interesi, a svako ko radi protiv njih pokušava zaštititi nelegalne aktivnosti i budućnost graditi na kršenju, a ne sprovođenju, Dejtona.
Zbog čega se protivite razdvajanju, odnosno zbog čega ocenjujete to kao loše rešenje?
– BiH nije samo složena zemlja kao što su to neke druge države. Separatističke tendencije postoje u entitetu na čijem je teritoriju prije agresije živjelo 46 odsto Bošnjaka, Hrvata i ostalih. Danas ih je manje od osam odsto. Kao što je rekao bivši visoki predstavnik Švarc-Šiling, „ne možete pobiti i očistiti opoziciju, pa onda organizovati referendum o otcjepljenju”.
Mislite li da bi trebalo pitati građane BiH šta misle o tome – da li su za centralizovanu državu?
– Građani BiH su se 1992. opredijelili za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, a tu nezavisnost su gotovo odmah priznale UN i sve zemlje svijeta. Što se tiče modela države, unitarizam i centralizacija nisu modeli s kojim se danas ide naprijed. Najveći dio odlučivanja upravo treba biti na lokalnom nivou. Ali, kao što ne smatram da porezi građana Banje Luke trebaju završavati u Sarajevu, također ne smatram da porezi građana Foče ili Bijeljine trebaju završavati u Banjoj luci. Republika Srpska je, međutim, jedan od najcentralizovanijih modela vlasti u Evropi. To nije dobro za bilo koga i zbog toga treba ići ka što većoj decentralizaciji, a ne obrnuto.
Kako komentarišete insistiranje Amerike da Kancelarija visokog predstavnika ostane u BiH, dok se EU tome protivi?
-To je pojednostavljena konstatacija. Niti SAD „insistiraju”, niti je EU ujedinjena u ovom pitanju. Činjenica je, međutim, da je OHR integralni dio Dejtonskog sporazuma koji je uspostavljen upravo zbog niza blokada koje su prisutne u drugim dijelovima tog sporazuma. Dok god postoje takve apsolutne blokade, BiH ne može biti funkcionalna zemlja bez uloge tog međunarodnog arbitra.
Miroslav Lajčak, visoki predstavnik EU za BiH, konstatuje da Srbija treba da nastavi da „otvoreno, transparentno i jasno govori da podržava cjelovitost BiH i njen teritorijalni integritet“. Slažete li se s tom ocenom uloge Srbije?
– Uloga Srbije u tom kontekstu se ne razlikuje od uloge bilo koje druge zemlje članice UN. Naime, suverenitet i teritorijalni integritet BiH ne ovise od Dejtona, već mu prethode i garantovani su poveljom UN i drugim normama međunarodnog prava. Vezivanje tih pitanja za Dejton je čak i opasno, jer šalje poruku da suverenitet i integritet neke zemlje zavise od njenog unutrašnjeg uređenja. Ovo, međutim, nije slučaj ni s BiH niti s jednom drugom suverenom državom.
Lajčak, takođe, smatra da se Srbija, kao jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma, „ponaša odgovorno“ u vezi s krizom u BiH i da šalje prave poruke.
– Srbija treba Bosnu i Hercegovinu početi tretirati kao svaku drugu državu i ponašati se na način kako to Hrvatska radi već deset godina i Crna Gora od svoje nezavisnosti. Samo tako, te nakon što iz Beograda dođe i zvaničan, civilizovan akt izvinjenja, možemo imati stvarno dobrosusjedske odnose. To izvinjenje treba priznati genocid u BiH, jer je to sudski potvrđena činjenica. Svako izbjegavanje tog termina nakon što ga je potvrdio Međunarodni sud pravde predstavlja negiranje genocida. Također, Srbija mora izabrati. Ne može se, naime, izbjegavati odgovornost tvrdnjom da je zločine počinio „Miloševićev režim”, a istovremeno insistirati da je država Srbija potpisnica Dejtona. Ili su i zločini i Dejtonski potpis djela jednog čovjeka ili odgovornost za oboje nosi država Srbija.
Kako ocijenjujete ulogu međunarodne zajednice u rešavanju krize?
– Međunarodna zajednica ima ključnu ulogu u BiH. Okolnosti koje su dovele do uspostave OHR-a postoje i danas u identičnom, pa čak i težem obliku. Aneks 7 Dejtonskog sporazuma, koji garantuje povratak izbjeglica, nije proveden, a to je bila obaveza međunarodne zajednice. Upravo zbog toga danas imamo blokade koje ni sam Dejton nije predvidio. Međunarodna zajednica ne može abdicirati tu odgovornost ukoliko ne želi da za par godina ima još veći problem i još veće obaveze.
Uz ovako napete odnose u BiH, da li je moguće da šengenske vize ovoj zemlji budu ukinute sredinom 2010?
– Mapa puta je jasna i postoji set obaveza koji je isti za svaku zemlju. Mi smo ispunili gotovo sve uslove iz Mape puta, a danas smo čak ispred Srbije i Crne Gore kada se ispunjenje naših obaveza poredi sa obavezama koje su te zemlje ispunile kada im je odobren bezvizni režim. Bilo je nekih pokušaja da se uspostave i neki drugi uslovi za BiH, ali su srećom ti pokušaji naišli na osudu i ogorčenje unutar većine krugova u EU. Stoga očekujemo da će BiH imati bezvizni režim do juna iduće godine. Snežana Ćongradin (Danas)
Komentari