Kliker.info

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Haris Silajdžić u intervjuu za list "Oslobođenje" govorio je o događajima u Bugojnu, napadimana bh. novinare, izborima u BiH i kolicijama, elektro-energetskim projektima, državnoj imovini…

– Gospodine Silajdžiću, kako komentarišete događaje u Bugojnu, kao i ono što se dešavalo poslije ovog terorističkog čina? Sa jedne strane, političari iz Republike Srpske optužuju Bošnjake za terorizam, dok sa druge strane, pojedinci iz Islamske zajednice ili ljudi bliski IZ-u BiH govore kako su vinovnici – tekfirlije – pretežno Srbi, Hrvati i djeca iz mješovitih brakova, te da je među njima jako malo Bošnjaka?

Prije svega sam to doživio kao tragediju jedne porodice – dvoje djece je ostalo bez oca, žena bez muža, a roditelji bez drugog sina. Što se tiče Islama kao vjere i terorizma, koliko ja znam sve je jasno – dozvoljeno je upotrijebiti silu isključivo u samoodbrani, a oduzimanje života nevinim ljudima je strogo zabranjeno.Organima sigurnosti i na državnom i na lokalnom nivou treba pomoći da obavljaju svoje zadatke kroz povećanje nadležnosti i resursa kako bi mogli odgovoriti tim zadacima. Što se tiče optužbi iz RS entiteta za terorizam, jasno je da one imaju za cilj da jednu kurentnu propagandnu robu kao što je islamski terorizam prenesu na tlo Bosne i Hercegovine kako bi relativizovali genocid i etničko čišćenje koji su počinjeni nad nesrpskim stanovništvom, pogotovo na toj teritoriji. Međutim, ako smo već kod generalizacija, dženaza u Bugojnu ubijenom policajcu Tariku Haveriću jasno pokazuje šta Bošnjaci misle o tom činu. Uostalom, kako se Bošnjacima može pripisivati terorizam kada znamo da u tom narodu nije zabilježen niti jedan čin osvete i pored tragedije koju je preživio. To dovoljno govori o njegovoj političkoj i civilizacijskoj svijesti.

– Novinari u Bosni i Hercegovini opet su meta političkih napada. Damir Kaletović optužen je, ovaj put u institucijama Republike Srpske, zbog nezakonitog prisluškivanja Vitomira Popovića koji mu je prilikom susreta zaprijetio "metkom u čelo". Vi ste se već snažno očitovali o konkretnom slučaju, međutim da li su ovo naznake kakva će se predizborna kampanja voditi narednih mjeseci u Bosni i Hercegovini i ako jeste, kako spriječiti eskalaciju sukoba, nasilje nad novinarima i demokratijom?

Tajming sugeriše da tu ima i predizbornih kalkulacija, ali je problem daleko dublji. Ovome su prethodile zvanične zabrane od strane Vlade RS-a davanja izjava ili gostovanja na FTV-u i nekim drugim medijima, da ne govorim o konstatnim verbalnim napadima na medije. To je organizovna i orkestrirana kampanja protiv slobode javne riječi. To je projekat čiji je cilj da ogroman segment populacije ubijedite ne samo da je sasvim opravdano prijetiti novinaru "metkom u čelo", već da baš taj novinar treba odgovarati što se "drznuo" da tu prijetnju zabilježi.

– Vi ste ponovno kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Koje su Vaše osnovne poruke potencijalnim glasačima? Šta mogu očekivati ukoliko Vas ponovno izaberu? Konkretno, gdje vidite Vašu prednost u odnosu na protivkandidate?

Poruka je očuvanje i afirmacija države i pokretanje privrede. Imamo rezultate i pored svih opstrukcija i na jednom i na drugom polju, zahvaljujući glasačima koji su nam dali povjerenje. Nadam se da će naši građani prepoznati i naša nastojanja i rezultate i da će nam ponovo pokloniti svoje povjerenje.Što se tiče privrede, rezultati su vidljivi golim okom i mjere se u stotinama miliona maraka u vidu stranih ulaganja u raznim dijelovima Bosne i Hercegovine. Mislim da opstrukcije više nisu moguće i da je svima jasno da se bez investicija ne mogu pokrenuti resursi kojima raspolažemo, niti smanjiti nezaposlenosti ili odgovoriti obavezama koje država ima.

Što se tiče države, to je složenije pitanje, ali je napredak jasno vidljiv. Prije četiri godine smo mi bili ti koji smo iskoristili sve domaće pravne lijekove u slučaju Ilijaza Pilava, što je omogućilo g. Sejdiću i g. Finciju da dobiju nadležnost za svoje slučajeve pred Evropskim sudom za ljudska prava. Rezultat je poznat, a do kraja godine ćemo imati i presudu u slučaju Pilav. Prije četiri godine niti jedna međunarodna institucija nije pominjala entitetsko glasanje, a sada nema rezolocije o ustavnoj reformi u ovoj zemlji koja ne zahtijeva ili ukidanje ili opsežnu reformu tog mehanizma blokade. Takođe, međunarodna zajednica je priču o državnoj imovini započela 2005. godine sa tezom da se ona mora raspodijeliti među entitetima. Tu priču smo gotovo potpuno zaustavili do Pruda, kada je SDA ponovo pristala na teritorijalno-funkcionalni princip. Nakon Butmira smo, međutim, to opet stavili ad acta, i NATO već sada govori samo o knjiženju na državu.

Opstrukcije će se nastaviti i zbog toga mislim da je presudno da građani prepoznaju ova nastojanja i da nas osnaže svojim glasovima. Glasanje u vezi Aprilskog paketa je pokazalo ko je spreman da se suprotstavi rješenjima koja idu na štetu države, bez obzira od koga ta rješenja dolazila. Malo je nedostajalo da taj paket bude usvojen, a o poslijedicama koje bi uslijedile već je sve rečeno od strane niza međunarodnih institucija. Što se nas tiče, mi bi danas izgledali kao nedorasli zadatku, te sa pravom bili okvalifikovani kao nekompetentni, da smo glasali za paket koji su kasnije sve te institucije ocijenile štetnim. No naglašavam, bez povjerenja građana ništa od toga ne bismo bili u stanju uraditi.

– Dan izbora je još daleko, ali, ukoliko budete ponovno izabrani, s kim biste voljeli surađivati u Predsjedništvu BiH? Da li, recimo, sa Borjanom Krišto, Martinom Ragužem ili Željkom Komšićem? Da li ponovo sa Vašim sadašnjim kolegom Nebojšom Radmanovićem ili Mladenom Ivanićem?

U Predsjedništvu BiH želim sarađivati sa kandidatima koji dobiju povjerenje glasača na izborima. Ova institucija i uživa legitimitet jer se u nju ulazi sa direktnim mandatom, a ne na osnovu nečijih želja, kuloarskih manevara ili neprincipijelne trgovine. Činjenica je, međutim, da sam sa g. Komšićem tokom protekle četiri godine dobro sarađivao, pogotovo jer su i njemu interesi Bosne i Hercegovine nesumnjivo na prvom mjestu.

– Stranka demokratske akcije Vaš je koalicioni partner na mnogim nivoima vlasti, od Kantona Sarajevo, preko Vlade Federacije do države BiH. Međutim, već duže vremena, ocjena je mnogih, odnosi dvaju stranaka su izuzetno otežani zbog raznih nesuglasica. Šta je to što najviše zamjerate SDA?

Fokusiranje na političke interese, koji i sami nisu previše jasni, umjesto na strateške državne interese. SDA je zaustavila 10 milijardi KM vrijedne projekte u elektro-energetskom sektoru, i to nakon što su ih njeni ministri jednoglasno podržali, samo zato što je neko kalkulisao da bi SBiH mogla, tri godine kasnije, dobiti nešto više glasova na konto tih projekata. To, dakle, nije čak bila ni direktna predizborna opstrukcija, već klasično ometanje Vlade FBiH da radi svoj posao, da ispuni obećanja sa prethodnih izbora. Aprilski paket je završena priča, ali je SDA i tada, pa potom u Prudu, i konačno u Butmiru, sve strateške državne interese – od entitetskog glasanja do državne imovine – podredila posrednom izboru Predsjedništva iz ličnih razloga. Ignorisanje svih ekspertnih mišljenja, od Evropskog parlamenta, preko američkog Kongresa, do Vijeća Evrope, se pravda politikom "dogovora". Dogovor, međutim, nije pristajanje na listu želja Republike Srpske kojim taj entitet jača svoju dominaciju nad Državom i derogira ono što je u Daytonu sa teškom mukom i u daleko težim uslovima dogovoreno. Sve to je kombinacija neznanja, sujete, nesnalaženja u svjetskoj politici, a prvenstveno vođenje kratoktrajnim interesima bez fokusa na dugoročnu strategiju.

– Fahrudin Radončić, utemeljitelj Dnevnog avaza, nakon što je u blatu valjao sve misleće i političke Bošnjake odlučio je osnovati političku partiju. Mediji su u više navrata prenosili njegove izjave kako je spreman sarađivati i sa Vama, a čak su se svojedobno javljale špekulacije da bi mogao podržati Vašu kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva. Zbog svega navedenog, ali i činjenice da ste u Avazu nerijetko titulirani kao "šef energetske mafije", pitam Vas kakvo je Vaše mišljenje o Radončićevom izlasku na političku scenu u BiH?

Na špekulacije te vrste sam reagovao kao i na špekulacije iz tih krugova u vezi sa elektro-energetskim projektima. To nisu konstruktivna djelovanja. Zbog takvih špekulacija smo izgubili tri godine, desetine hiljada radnih mjesta, milijarde maraka investicija, a prateći gubici su nemjerljivi. Sve se to pokušalo opravdati procedurama, senzacionalnim tekstovima, optužbama svake vrste, a na kraju ništa od toga nije potkrijepljeno činjenicama. Naprotiv, sve te optužbe su odbačene, a svi relevantni međunarodni eksperti proglasili su ove projekte dobrim za Bosnu i Hercegovinu, te istakli da je propuštena jedna velika prilika za razvoj ove zemlje. Mi ćemo nastaviti sa politikom iskorištavanja naših resursa jer je to naše najveće materijalno bogatstvo – potencijal koji nam omogućava da budemo jedna od razvijenijih zemalja u regiji. Glasači će, stoga, iskazati najrelevatnije mišljenje o svim pojavama na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Neki ljudi možda vole pročitati senzacionalne tekstove radi razonode, ali većina zna prepoznati destrukciju koja stoji iza toga.

Nije tajna da Radončić svoj uticaj između ostalog crpi i iz izuzetno dobrih odnosa sa reisom IZ-a Mustafom efenedijom Cerićem. Takođe, preko Dnevnog avaza ali i drugih medija teške optužbe su upućivane ka mnogim muslimanskim intelektualcima poput Mustafe efendije Spahića, dr. Hilme Neimarlije,  prof. dr. Esada Durakovića, akademika Rešada Hafizovića, koji se nisu libili progovoriti o lošim potezima vrha Islamske zajednice, naročito zbog pasivnog odnosa prema vehabijskim krugovima, ali i veze sa političkim partijama.

– Šta Vi mislite o svemu tome: Da li je Islamska zajednica mogla odigrati kvalitetniju ulogu od prebacivanja odgovornosti za radikalizam djeci iz mješanih brakova, problematičnim tipovima i optužbama za islamofobiju svima koji se usude kritički promišljati stanje u BiH?

Dijelom sam već odgovorio na ovo pitanje, ali naglašavam riječ "optužbe" u Vašem pitanju. Mi formalno jesmo demokratska zemlja, ali to ne znači da imamo razvijenu demokratsku kulturu, koja podrazumijeva argumentovan i civilizovan dijalog. Paušalna populistička dreka, bilo doslovna ili štampana, ima za cilj da nadglasa argumente jer su nepoželjni. U osnovi se radi o žalu za totalitarnim, drugim riječima. Demokratija za takve znači da "imaš pravo na moje mišljenje". Ovdje se radi ne samo o potcjenjivanju nego i o nerazumijevanju odnosa građana prema politici. Za ovih dvadesetak godina svi smo prošli ubrzani politički kurs i ne može nam se baš sve servirati.

Iz ovog razloga, dakle, neću davati ocjenu o radu vrha Islamske zajednice jer nisam za to zadužen. Radikalizam je u svakom društvu problem cijelog društva, ali najbolje je kada svako radi svoj posao. Ima, naravno, i preklapanja, ali u osnovi svako ima svoj dio odgovornosti. I građevinski inžinjer i arhitekta rade na istom poslu, ali se ipak zna domen i jednog i drugog, i svakom od njih će biti sasvim dovoljan njegov dio odgovornosti ukoliko zna svoj posao. Iz istog razloga, moramo biti oprezni u formulacijama koje se odnose na vehabizam. Vehabizam je jedan pravac u okviru sunizma u kom, kao i u svakom drugom društvenom ili ideološkom pokretu ili pravcu, ima ekstremnih pojava. Želim da kažem da vehabizam ne može biti sinonim za radikalizam ili ekstremizam.

– Državna i vojna imovina, uslovi za zatvaranje Ureda visokog predstavnika, još uvijek su neriješena pitanja. Svjedoci smo poteza koji dolaze iz Republike Srpske vezano za državnu imovinu. Takođe, put prema punopravnom članstvu u NATO-u očigledno se usporava, signali su koji dolaze iz Bruxellesa. Pitam Vas: Kakva vrsta kompromisa se može očekivati i koja je donja granica ispod koje ne mislite ići?

Daytonski sporazum je bio donja granica u trenutku kada se cijelom jednom narodu na ovim prostorima prijetilo nestankom. Dayton je jasno zadržao kontinuitet Republike BiH, a time i kontinuitet vlasništva Bosne i Hercegovine nad svom imovinom koja je uknjižena ili smatrana kao vlasništvo njenih prethodnica – RBiH, SRBiH, kao i nad imovinom bivše SFRJ zbog Sporazuma o sukcesiji. Ovo je potvrđeno pravosnažnim presudama nekoliko sudova u Bosni i Hercegovini, uključujući i Suda BiH. Bilo bi krajnje neodgovorno sada, kada više nemamo pištolj na čelu koji smo imali u Daytonu, pristati na pregovore oko jedne od ključnih odredbi Daytona. Rekao sam, uostalom, u nekoliko navrata da je vlasništvo Bosne i Hercegovine nad državnom imovinom ključni element Daytona u istoj mjeri kao i dvoentitetska struktura. Ako je jedan od takvih elemenata na stolu, onda moraju biti i svi drugi.

Niko ne može samo suhoparno pozivati na suzdržavanje od "unilateralnih poteza". Država ima obavezu i dužnost prema građanima da unilateralno provodi Ustav i zakone. Neprihvatljivo je tražiti konsenzus oko provođenja postojećeg prava ili praviti politički kompromis sa onima koji blokiraju provedbu tog prava. Ta greška je napravljena kada je visoki predstavnik nametnuo entitetsku privatizaciju 1998. godine, sa jasnim negativnim konsekvencama za povratak izbjeglica, konsolidaciju jedinstvenog ekonomskog prostora i reintegraciju društva.Ovo je suštinski tehničko pitanje knjiženja sve te imovine na ime Bosne i Hercegovine sa imena njenih prethodnica. Hrvatska i Slovenija i same još uvijek rade na tom tehničkom pitanju, i ove dvije zemlje su odigrale veliku ulogu na poslijednjem NATO ministarskom sastanku u Tallinnu, kada su objasnile ove detalje drugim članicama tog saveza. Zbog toga nam je u Tallinnu poručeno da se perspektivna vojna imovina mora uknjižiti na ime Bosne i Hercegovine, a nema govora o bilo kakvoj raspodjeli, međuentitetskim sporazumima, i sličnim terminima koji su bili prisutni prije naših akcija u pravcu zaštite državne imovine.

– Istanbulska deklaracija imala je pozitivan odjek u regionu. Nakon trojnog predsjedničkog sastanka, čini se da je pomalo palo u zaborav ono što ste sa Tadićem i Gulom potpisali. Kakva je sudbina Istanbulske deklaracije?

Istanbulska deklaracija, kao takva, je samo potvrdila već postojeće principe u odnosu između dvije države – dobrosusjedski odnosi, saradnja u ekonomskim, kulturnim, i drugim sferama. Istanbul je bio prilika da se te stvari počnu provoditi u djelo, ali i dalje nedostaju konkretni pomaci iz Beograda. Ne mogu se Bosna i Hercegovina i njeni interesi potcjenjivati, ne mogu se potezati trikovi iz političkog obdaništa, i ne mogu se neosnovano hapsiti naši građani. Srbija vrlo dobro zna da ovdje postoji volja za stvarno iskrenim i dobrosusjedskim odnosima, jer smo to pokazali i prema Hrvatskoj i prema Crnoj Gori čim smo osjetili pozitivne signale s njihove strane.

– Naredne sedmice očekuje se konačna odluka britanskog suda u slučaju Ejup Ganić. Vi ste mnogo truda i energije uložili u slučaj pritvaranja bivšeg člana Predsjedništva BiH. Kakvu odluku, nakon svega što se dešavalo tokom proteklih mjeseci očekujete?

Prva stvar koju je Ejup Ganić uradio kada je uhapšen je da je kontaktirao upravo ovaj Kabinet i tražio pomoć. Obaveza je ne samo ovog Kabineta, već i svih drugih subjekata u državi, da pruže svu pomoć svim našim građanima, bez kalkulisanja, te rukovodeći se isključivo zakonima ove i drugih zemalja. Istu stvar smo uradili u vezi g. Mirsada Salkića, koji je u Srbiji uhapšen po potjernici staroj 19 godina za navodnu krađu dvije puške na teritoriji Hrvatske. Ne želim prejudicirati odluku suda u Londonu, ali se nadam da će i taj sud donijeti zaključke koje su već donijeli i ICTY i međunarodni tužilac pri Tužilaštvu BiH.

Ovi slučajevi dokazuju da sa Srbijom imamo ove probleme, i sigurno je da još puno takvih problema leži u njihovim ladicama. Protiv nas je uperen jedan organizovan aparat koji radi na projektu izjednačavanja krivice, i obaveza je svih nas oduprijeti se tim nasrtajima. I pored svih tih podmetanja s druge strane, mi smo ipak u prednosti jer se služimo istinom, a istina uvijek prevlada. Dok Srbija ne shvati da neće uspjeti prekrojiti historiju ovakvim pravnim nasiljem, mi ćemo nastaviti raditi na zaštiti svih naših građana, makar se nekad osjećali usamljeni u tim naporima. No, ako naši građani koji se suoče sa ovim nasiljem smatraju da trebaju pozvati upravo ovaj Kabinet, kao što je to uradio Ganić, mi ćemo sigurno uvijek biti na visini zadatka.

– Vezano za prethodno pitanje, iz Tuzle, ali ne samo odatle, stizale su na Vaš račun kritike da se u slučaju Ilije Jurišića niste dovoljno angažirali. Kako odgovarate na te optužbe i, važnije, šta se može učiniti za nepravomoćno osuđenog građanina Bosne i Hercegovine u srbijanskom zatvoru?

Opet optužbe i kritike. Problem je što kod nas na jednog koji radi dolazi barem deset posmatrača koji nakon urađenog "znaju" kako se to moglo bolje uraditi. Takođe, posmatrači nisu izolovali slučaj g. Jurišića, već su slali poruku da smo za Ganića uradili više nego za Jurišića. Posmatrači su, naravno, propustili da upute kritike onima koji su uradili jako malo i koji su se kasno sjetili i jednog i drugog. Efekat te poruke je da je najbolje ništa ne raditi kako vam posmatrači ne bi zamjerili što ste se drznuli napustiti njihov etablirani standard. To je generalno naša velika boljka jer i sistem i okruženje reproduciraju posmatrače, a obeshrabruju inicijativu i akciju. Evo primjera – nedavno nam je iz opozicionih krugova u FBiH upučeno pitanje da li smo za pomoć Ganiću koristili budžetska sredstva. Jesmo! Iako smo mogli lako naći vaninstitucionalna sredstva, koristili smo budžet ovog Kabineta jer se radi o pomoći građaninu Bosne i Hercegovine. I Mirsad Salkić je vraćen u Bosnu i Hercegovinu vozilom Ambasade BiH u Beogradu, na teret budžeta Bosne i Hercegovine. Moja planirana posjeta g. Jurišiću je takođe trebala biti finansirana iz budžeta. To je naša obaveza i najmanje što građani BiH od ove države mogu očekivati.

Ali, kada se poređenja već prave uzmite u obzir činjenicu da kada je Beograd neosnovano odbio dati agreman kandidatu kojeg sam ja predložio, onda su posmatrači rekli da se radi o "mom" ambasadoru. No kada taj isti ambasador redovno posjećuje Jurišića u zatvoru, odlazi na sva ročišta, asistira advokate u svakom pogledu, onda se to ne pominje. Ministar Alkalaj, koji se u nekim drugim situacijama također spominje kao "moj" ministar, je jedini državni dužnosnik koji je posjetio Jurišića. Mnogi drugi su samo prodefilovali kroz Beograd, ali njima se ništa nije zamjerilo. Konačno, pitajte g. Jurišića šta on misli o svemu tome.

– Stavovi SBiH-a i opozicione Socijaldemokratske partije BiH u nekoliko bitnih političkih momenata bili su istovjetni ili veoma slični. To je bio slučaj sa Prudskim sporazumom, tokom pregovora u Butmiru, a čini se da ste Vi i Željko Komšić dobro sarađivali tokom četverogodišnjeg mandata. Neki pretpostavljaju kako to daje osnovu za špekulacije da ove dvije stranke mogu sarađivati poslije oktobarskih izbora. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Šta eventualno zamjerate SDP-u?

Tačno, ali to nije bio slučaj sa Aprilskim paketom. Ja nalazim satisfakciju ne samo u činjenici da je sedam međunarodnih tijela od kojih sam neke već nabrojao ukazalo na manjkavosti tog paketa identične manjkavostima koje smo mi identifikovali kada se o tom paketu glasalo, već i zbog činjenice da su se neki, odbijajući Butmir, indirektno distancirali od Aprilskog paketa.Već sam rekao da smo g. Komšić i ja dobro sarađivali – činjenica je da nismo imali razmimoilaženja kada su državni interesi u pitanju, a to je jedino što je u svemu ovom bitno. Sve ostalo je još uvijek u budućnosti, i rano je o tome govoriti.  (Oslobođenje)