Kliker.info

Lider srpskih radikala Vojislav Šešelj iznio je teroriju o tajnom “trgovinskom sporazumu” Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana koji je navodno dogovoren u ljeto 1995. godine pred vojnu akciju “Oluja”.Šešelj naime tvrdi da je Milošević svjesno žrtvovao tzv. Republiku Srpsku Krajinu kako bi sačuvao dio Bosne koji je kontrolirala vojska Ratka Mladića. Da bi opstala Republika Srpska, žrvovana je Republika Srpska Krajina, tvrdi Šešelj, i dodaje kako Milošević ipak nije očekivao  da će s vojnim porazom Srpske Krajine  krenuti i rijeka Srba iz Hrvatske u kojoj je bilo više od 220.000 osoba.

– Dogovor je bio da se teritorija Krajine preda u zamenu za Republiku Srpsku i Kosovo. Deo dila nije bio da se iz Hrvatske protera i 250.000 Srba. U to vreme sam bio najoštriji kritičar Miloševićeve politike. U januaru 1995. godine pustili su me iz zatvora. Tad sam imao saznanja o tome šta se u Krajini sprema, a rukovodstvo radikala je putovalo u Krajinu i upozoravalo narod šta se sprema. Pred akciju „Oluja“ Vučić, Nikolić i ja bili smo privedeni u Gnjilanu kako ne bismo pravili otpor. Na položaju iznad Knina koji se zove Petlovo Brdo srpske snage sklonile su rakete zemlja – zemlja, koje su mogle da dosegnu do Zagreba. Sve je to urađeno smišljeno kako ne bi bilo otpora, a hrvatske snage su u Knin ušle bez borbe. Srbi nisu ispalili ni jedan jedini metak. Ali Miloševića su prevarili i Tuđman i Amerikanci – tvrdi Šešelj.

Vojni poraz Srpske Krajine, smatraju vojni analitičari, pogubno je uticao na borbeni moral u redovima srpskih boraca u BiH, pa je prijetila opasnost da s padom Srpske krajine padne i Republika Srpska.O tom dogovoru, na posredan način, svjedoči i jedan kasnije otkriveni dokument u kojem se navodi da je američki mirovni posrednik Richard Holbrooke,  na molbu Milošević spriječio pad Banjaluke “jer je bila procjena da ćemo imati 200.000 izbjeglica, a Banja Luka će se opet vratiti Srbima”.

Naime, među dokumentima koji su objavljeni iz Clintonove arhive i CIA-ine dokumentacije su i razgovori s nekima od ključnih aktera razgovora u Daytonu, prije svih državnog sekretara Warrena Christophera i posebnog izaslanika Richarda Holbrookea koji svjedoče kako je zaustavljen napad na Banju Luku ili kako su se donosile najvažnije odluke na mirovnim  pregovorima.- Skoro svi u Washingtonu su tražili od nas da se ofenziva zaustavi što ranije, te da dođe do prekida vatre, kao i da se odredi žuta i crvena linija prema napredovanju na istok. Nismo se složili jer smo željeli da Hrvati i Bošnjaci naprave što je moguće veći vojni napredak. I, budući da nismo davali jasne instrukcije za obustavu, jedna opća ocjena u Washingtonu je bila da nam Washington prepušta konačnu odluku, a mi smo dopustili da se ofanziva nastavi – rekao je Holbrooke.

Objasnio je i kada se i kako zaustavilo napredovanje prema Banjoj Luci. -Milošević nas je preklinjao da zaustavimo ofanzivu prije nego što snage stignu do Banje Luke. Mi smo to učinili, ne zato što je to Milošević tražio, nego zato što smo vjerovali da bi dopuštanje Hrvatima i Bošnjacima zauzimanje Banje Luke dovelo do 200.000 izbjeglica, a u bilo kojim pregovorima Banja Luka bi opet bila vraćena Srbima”, rekao je Holbrooke.

Sekretar Warren Chistopher posvjedočio je kako je s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom imao vrlo dramatično iskustvo kada mu je predstavljena karta s podjelom BiH 51/49 s razmjenom teritorija između Hrvata i Srba. Tuđman je u Daytonu odbio daljnje razgovore sa sekretarom Christopherom 19. novembra 1995. Nakon toga je predsjednik Clinton nazvao Tuđmana koji je zatražio garancije da Hrvatska bude dio Zapadne Evrope.

“Tuđman nije stigao na rani sastanak toga jutra – nije želio ustati, obući se i doći na sastanak. Ali nakon predsjedničkog poziva pokazalo se dobrim da se pronađe rješenje”, rekao je Warren Christopher.

(Kliker.info-SB)