hamburger-icon

Kliker.info

Sergej Barbarez: Htio sam dvojno državljanstvo, ali, blago rečeno, niko nije imao sluha za moj slučaj

Sergej Barbarez: Htio sam dvojno državljanstvo, ali, blago rečeno, niko nije imao sluha za moj slučaj

25 Septembra
22:01 2011

Je li sad to važno?, bila je prva reakcija Sergeja Barbareza kada smo ga pozvali u Hamburg i upitali je li tačno da želi uzeti njemačko državljanstvo.Naravno da je važno, jer našoj maloj zemlji dragocjen je svaki čovjek, a kako ne bi, onda, bila ličnost kalibra Sergeja Barbareza – nogometna legenda, istinski patriota, čovjek koji ugled naše zemlje podiže u svijetu, ljudska veličina…

A ova priča još nam je postala i interesantnija kada smo doznali da bh. vlasti nisu prihvatile pruženu ruku Njemačke – da se Barbarezu da dvojno državljanstvo. Nijemci to prakticiraju samo u rijetkim slučajevima, kada su u pitanju velike i važne ličnosti, našima su ponudili dogovor. Barbarez je dvije godine obijao stotine vrata bh. birokratije i ništa… I naravno da mu je pukao film. A mi smo ga se olako odrekli.

Ponuda iz Hamburga

– Već imam njemačke papire. Njemačka država u rijetkim slučajevima dozvoljava dvojno državljanstvo, meni su to ponudili, ali naša država nije prihvatila oficijelnu ponudu njemačke strane. To je trajalo dvije godine, pokucao sam na stotinu vrata, niko nije imao razumijevanje ili uopće nije htio da se pozabavi tim. I onda više nisam imao volje. I već neka dva mjeseca imam njemački pasoš – otvoreno nam je rekao Barbarez, Mostarac koji 20 godina živi u Njemačkoj.

Vjerovatno ste se odlučili za njemački pasoš jer Vam je tako lakše živjeti…

– Ma, nema to veze. Imaju ga svi moji u familiji, a ja nikad nisam htio, jer mi nije ni trebao. Htio sam onda, u neko doba, da imam dvojno državljanstvo. Nijemci su mi ponudili oficijelnu varijantu, koja kod nas nije mogla proći. A Nijemci mi već godinama nude da uzmem njihove papire. I kako više nisam mogao čekati, jednostavno sam odlučio napraviti ovaj korak.

Jeste li razočarani što bh. vlasti nisu imale sluha za Vaš slučaj?

– Blago rečeno. S moje strane to je bilo veliko razočarenje, ali, eto. Pa, dvije godine sam čekao! Nikad nisam htio ići nekim drugim putem, već, jednostavno, oficijelnim. Kada sam dotle doveo vlasti iz Hamburga da mi ponude dvojno državljanstvo, znate dokle je došlo!

Da ste htjeli, mogli ste potegnuti neke veze!

– Nisam to želio. Šta da vam kažem? Svi su bili nezainteresirani… Ne znam kako se uopće takve stvari mogu dešavati.

Dobro, ali mislim da je to samo papir, da se i dalje osjećate Bosancem i Hercegovcem?

– Naravno. Papir nije srce ni duša.

Šta se, inače, kod Vas dešava?

– Pokušavam da postanem trener, jer sam tu školu završio. To mi je prioritet. Nema još ništa konkretno, pa je bolje ne zavlačiti se u te priče.

Hoćete li ići na utakmicu naše nogometne reprezentacije u Pariz, koju opet neki prozvaše historijskom?

–  Nijedna država na svijetu nije imala historijsku utakmicu, a mi smo već deset. To je malo smiješno. Život ide dalje i bit će utakmica. A, ako se kvalificiramo, onda možemo reći da smo nešto napravili. Otom-potom. U euforiji smo svjetski prvaci. Kad bi u tome bilo svjetsko prvenstvo, bili bismo favoriti. A to je, na kraju krajeva, i onaj kamen spoticanja. Naravno da ću ići na utakmice, na svakoj utakmici reprezentacije sam bio. I zbog moje funkcije ambasadora bh. fudbala, a i imam želju da budem tu.

Vaša prognoza – hoćemo li doći do baraža za Evropsko prvenstvo 2012. ili, možda, prvog mjesta u grupi?

– Na papiru nemamo šanse. Ali šta znači papir, šta znači jedna utakmica? Ako dobijemo utakmicu protiv Luksemburga, što je za očekivati, kao i da će Francuska dobiti Albaniju, onda idemo na megdan, gdje nemamo šta izgubiti. Tako su isto bile i prošle kvalifikacije, došao Portugal. I onda neki kažu "mogli smo", "trebali smo", a ustvari nismo mogli, nismo zaslužili. Ali veliko je imati takvu šansu, igrati protiv velike ekipe bez opterećenja, jer Francuzi će, sigurno, imati veći pritisak od nas da zadrže to prvo mjesto.

Stalno se povlače priče da u našoj reprezentaciji postoje klanovi, utjecaji na selektora… Vi ste im blizu, bliže nego mi, pa nam recite, ima li mjesta tim pričama?

– Trener koji dopusti sebi da mu igrači pričaju trebao bi odmah otići. Ne mogu stati iza tog razmišljanja da igrači jednom treneru pričaju. Oni mogu nekad preko kapitena izraziti svoje želje, ali da mu pričaju o sastavu… A, što se klanova tiče, ja sam tu negdje blizu, ali to nisam osjetio.

Interne stvari

U ovim Vašim riječima prepoznala sam izjavu Zvjezdana Misimovića u Zenici nakon utakmice s Bjelorusijom te slučaj Asmira Begovića.

– Sigurno da ima prostora i to korigirati. Ja ne znam sad šta od selektora dolazi, koja je priča o ekipi, to su njihove interne stvari.

Kad Vas možemo ponovo očekivati u BiH?

– Na utakmicama reprezentacije, u svakom slučaju.

U Francuskoj se može svašta dogoditi

Možemo li pobijediti Francusku?

– Možemo. Utakmica traje 90 minuta, što je mnogo, a ustvari malo. Ako se dobro pripremimo i uz malo sreće, može se tu svašta dogoditi. Naravno da može. Mada, realno, nemamo šansi.

Trenerska priča

Hoće li Vaša trenerska priča krenuti iz Njemačke?

– Da, ovdje svakako imam prioritete.

Moj svijet…

Porodica

Sergej Barbarez u braku je sa svojom ljubavi iz mladosti Anom, koja je, također, iz Mostara. Imaju dvojicu sinova Filipa-Andrea (17) i Serđa-Luisa (12).

– Meni je važno da se sinovi dobro školuju, to mi je prioritet. Sport je važan, ali je sekundaran – stav je ovog velikog sportiste.

Uvijek je isticao da je porodica njegova mirna i sigurna luke te je stoga drži daleko od očiju javnosti.

Muzika

Barbarez je veliki ljubitelj muzike, posebno hip-hop i elektronske. Veoma rado stoji iza DJ pulta. Tako je jedno vrijeme bio DJ u klubu jednog prijatelja u Hamburgu, a puštao je muziku u "Meeting Pointu" tokom proteklog Sarajevo Film Festivala.

Ustvari, kako nam je jednom prilikom objasnio, sada radi sve ono za što nije imao vremena dok se aktivno bavio nogometom.

Nogomet

Sergej Barbarez jedan je od naših najboljih nogometaša svih vremena, dugo je bio i kapiten reprezentacije BiH. Nakon što je u njemačkoj Bundesligi završio aktivnu karijeru, jedno vrijeme bio je član uprave Hamburga, tima čiji je dres dugo nosio.

Reprezentacija BiH njegova je velika ljubav i na rijetko kojoj utakmici je prazno Barbarezovo mjesto u loži. A neki bi ga rado vidjeli i na selektorskoj poziciji.

IZ BIOGRAFIJE

– Rođen je 17. septembra 1971. godine u Mostaru.
– Od 1984. do 1991. nosi dres Veleža.
– Od 1991. do 2008. igrao je u nekoliko klubova Bundeslige, gdje je u sezoni 2000/2001. bio najbolji igrač.
– Dugo je bio kapiten bh. reprezentacije, a od najdražeg dresa oprostio se 7. oktobra 2006.
– 5. januara 2010. dobio je UEFA trenersku licencu, za koju je edukaciju prošao u Jablanici.
– Trenutno obavlja funkciju bh. nogometnog ambasadora.
– Sa suprugom i sinovima živi u Hamburgu.

Larisa sarajlić-Ramović (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku