Kliker.info

Piše : Senad Pećanin (BH Dani )

Dva najvažnija prošlosedmična događaja u Bosni i Hercegovini su dolazak Emira Nemanje Kusturice u Goražde i Borisa Tadića u Mostar. Opisujući u Politici svoj susret sa Sidranom, Kusturica priča: “Ja verujem da ti vremenski razmaci, prouzrokovani bilo čime, onu suštinsku tačku na koju se oslanja neki odnos ne mogu da pomere. Pa još ako je čovek u stanju da relativizuje stvari, on se uvek dočepa te suštine.” Režiserov scenarist se očito slaže s ovom konstatacijom: samo je bilo pitanje vremena potrebnog da se ralativizuje činjenica da je Nemanja bio u Miloševićevoj službi godinama tokom genocida, etničkog čišćenja i razaranja da bi se sa svojim Avdom ponovo našao u zajedničkoj “suštinskoj tački”. Sidran je u različitim prilikama često ponavljao kako je “Bog u detalju”. E, jedan detalj iz Kusturicinog opisa svog dolaska u Goražde i meni je, kao i Emiru Imamoviću, privukao posebnu pažnju: “Dok smo hodali ka njegovoj kući, ugledavši jednog čoveka koji je tu stajao, (Sidran je) iznenada progovorio: ’Pazi, idi na drugu stranu, ono ti je kreten!’”

Dolazak predsjednika Srbije Tadića na Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru prošao je u znaku govora koji su on i predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić održali za govornicom skupa. U mnogobrojnim komentarima mostarskog događaja nisam našao nijedan koji otkriva – faktičku identičnost Tadićevih i Silajdžićevih suštinskih poruka! Naime, predsjednik Srbije je rekao: “Verujem da politika, bezbednost i ekonomija čine neraskidivo trojstvo i svaki drugačiji pristup veoma je opasan.” Na ove riječi predsjednika Srbije, odgovorio je Silajdžić: “Bilo je sporazuma koje smo potpisivali. Međutim, neke činjenice unose zebnju u srca građana BiH. U Beogradu u zatvoru leži nevino optužen i nevino osuđen čovjek – Ilija Jurišić. Nakon toga smo potpisali međudržavni sporazum o pravnoj saradnji. Nažalost, samo nekoliko dana kasnije u Londonu je uhapšen profesor dr. Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva BiH, na osnovu zahtjeva državnih organa Srbije. Dakle, samo nekoliko dana nakon potpisanog sporazuma i u potpunoj suprotnosti s njim. E, to ne doprinosi nikakvoj regionalnoj saradnji. To neće pomoći našim odnosima – naprotiv, to može samo odmoći. Kome je to u interesu – ne znam. Čuo sam gospodina Tadića da kaže da to nije u interesu Srbije – pa koja Srbija to onda radi?”

Očito, ako se, što bi rekao Kusturica, relativizuju “sitnice” – poput sramnog hapšenja i suđenja Iliji Jurišiću i drskog kršenja upravo potpisanog međudržavnog sporazuma na osnovu kojeg je u Londonu uhapšen Ejup Ganić – onda se lako dođe do stava koji je u ime Naše stranke izrekao član Izvršnog odbora Srđan Dizdarević: “Ne možemo kazati da smo iznenađeni izjavom predsjedavajućeg Predsjedniš tva BiH Harisa Silajdžića, datom u Mostaru, jer je ona samo jedan u nizu njegovih grubih političkih promašaja i odstupanja od onoga što su nadležnosti i djelokrug državnog vrha.” Teško da bi iole upućeni mogli biti iznenađeni stavom Dizdarevića, baš kao i izjavom datom istim povodom njegove doskorašnje koleginice, predsjednice Helsinš kog odbora za ljudska prava Srbije Sonje Biserko: “Silajdž ićev govor na mostarskom sajmu treba shvatiti kao podsjećanje da postoje pitanja koja se ne smiju preskakati. Slučajevi Jurišić i Ganić koriste se da bi se pokazalo da su muslimani počeli rat, da se radi o islamskom fundamentalizmu. To je jedno vrlo važno pitanje za budućnost BiH, pogotovu u kontekstu suočavanja i normalizacije odnosa. Ne treba preskakati određene probleme da bi se onda govorilo samo o ekonomskoj saradnji koja nije moguća a da se ne uzmu u obzir i politički problemi koji se drže pod tepihom, kao nekakve kriminalne teme, a ustvari to nisu.”

Okreni, obrni, ustanovi li se da Srđan Dizdarević i Naša stranka precizno artikuliraju većinsko razumijevanje bliske bosanskohercegovačke prošlosti, onda će se pokazati da je za sva nedavna klanja na ovim prostorima – ustvari – kriv drekavac iz tunela iz filma Srđana Dragojevića Lepa sela, lepo gore. Do tada, a moguće ne i zadugo, na one koji ne prihvataju “teoriju drekavca” gostima iz Srbije bit će prstom pokazivano kao na “kretene”, poput onog iz Sidranovog goraždanskog komšiluka. A kada Nemanja uskoro bude ponovo hodao Sarajevom, prelaskom ulice od moguće neugodnih susreta neće se spašavati on, nego “kreteni”. Da, prezreni “kreteni”, nesposobni da shvate imperative regionalne saradnje i euroatlantskih integracija.