hamburger-icon

Kliker.info

Senad Pećanin : Razdruživanje s pameću

Senad Pećanin : Razdruživanje s pameću

26 Marta
06:41 2010

Sredinom 1996. godine tadašnji američki ambasador u Zagrebu Peter Galbralth ml je pokazivao originalni nacrt Plana Z4 koji je na papiru pisao svojom rukom. Radilo se o Sporazumu o Krajini, Slavoniji, južnoj Baranji i zapadnom Srijemu, prema kojem bi srpski pobunjenici u Hrvatskoj dobili vrlo veliku autonomiju na dobrom komadu Hrvatske, veću od one koju Republika Srpska ima u Bosni i Hercegovini. To područje bi se zvalo Srpska Krajina, a imalo bi zakonodavno tijelo, predsjednika, vladu, sudove (i ustavni), s posebnom valutom i potpunom autonomijom na području privrede, socijalne politike, kulture, oporezivanja, obrazovanja, energetike, turizma… pa čak i pravo na međunarodna predstavništva i sklapanje međunarodnih ugovora. Taj i takav sporazum prihvatili su i Franjo Tuđman i Gojko Šušak, ali su ga na njihovu sreću odbili srpski lideri. Prvo je to učinio kninski lider Milan Martić, da bi Slobodan Milošević čak i odbio da primi u Beogradu Galbra-itha i UN-ovog izaslanika Akashija koji su željeli nagovoriti srpskog lidera da prihvati plan.

Prije dvije godine u Prištini, dugo sam razgovarao s Ble-rimom Šaljom, članom delegacije kosovskih Albanaca koja je učestvovala na Mirovnoj konferenciji u Rambouilletu kod Pariza. U albanskoj delegaciji bila je i većina najznačajnijih kosovskih intelektualaca, poput Fehmija Aganija, Redžepa Ćosje, Ibrahima Rugove, Vetona Suroija…, koja je tokom svih 17 dana pregovora do kasno u noć analizirala prijedloge koji su stizali od Izaslanika SAD-a, Rusije l Evropske unije. Pregovori su okončani neuspjehom, tako što je nakon velikog pritiska međunarodnih posrednika albanska strana prihvatila, a srpska odbila predloženi mirovni plan. član delegacije kosovskih Albanaca Hašim Tači bio je toliko zabrinut reakcijom na Kosovu zbog prihvatanja plana da je kolege upozoravao na mogućnost rušenja njihovog aviona kojim su se vraćali iz Rambouilleta od strane ogorčenih sunarodnjaka u Prištini. No, Tači je preživio slijetanje i danas je premijer države Kosovo koju su priznale SAD, 22 od 27 članica Evropske unije, sve zemlje u regiji osim Srbije i BiH te Turska i još četrdesetak drugih zemalja.Ovih epizoda sam se sjetio nakon što je zbog poziva upućenog i kosovskom premijeru srbijanski predsjednik Boris Tadić odbio učešće na samitu lidera zapadnog Balkana posvećenom integraciji regije u Evropsku uniju, koji je prošle sedmice održan na Brdu kod Kranja, i nakon što je premijer Republike Srpske Milorad Dodlk pozvao na pregovore o mirnom razdruživanju Bosne i Hercegovine.

Spomenute geste Tadića i Dodika upućuju na kontinuitet drčnosti srpskih lidera u odnosima prema međunarodnoj zajednici koji je započet Miloševićevim vladanjem. Razlike u tom segmentu njihovih politika nisu suštinske, već su izraz njihovih osobnih stilova u precjenjivanju međunarodne zajednice. Tako je Milošević u Ram-bouillet poslao "srpsku delegaciju" u kojoj su većinu činili: Guljbehar šabović, Zejnelabedin Kurejši, Faik Jaša-ri, Sokolj Ćuse, Refik Sinadinović, Ibro Vajt, Ljuan Koka i Cerim Abazi; Tadić na kritike Zapada odgovara upozore- ! njem svog šefa diplomatije Vuka Jeremića po kojem integracija država naše regije u NATO savez ne može biti rješenje za trajnu stabilnost; a Milorad Dodlk, poslije sve Kakva god izvjesnost mogućih ishoda bila, sigurno je jedno: "mirnog razdruživanja" Bosne i Hercegovine, koje predlaže Dodik ove sedmice – ne može biti. Ukoliko se on i pojedini ambasadori u Sarajevu zavaravaju mogućnošću takvog epiloga na osnovu onog dijela bošnjačke politike koju personificira Sulejman Tihić – u grdnoj su zabludi. Mifoševićev pokušaj igranja na kartu Fikreta Abdića završio je debaklom, mada je krajiški Babo imao neuporedivo više sljedbenika od "prudsko-butmirskog mirotvorca" Tihićačešćih međunarodnih upozorenja na neprihvatljivost njegove politike, nakon što je visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH javno poručio da ga "može povući za onu stvar", sada poručuje i evropskoj parlamen-tarki Doris Pack da mu se "skine", doduše, "s leđa".

Očito, nakon varljivog perioda distanciranja od Miloše-vićeve politike i njegovih gesti, Tadić i Dodik igraju političku igru s krajnje velikim ulogom. Ili računaju da je Amerika, ipak, suštinski nezainteresirana za Balkan, Rusija nikad jača, Evropa nikad slabija, Bosna i Hercegovina nikad nemoćnija… ili znaju nešto što niko u regiji ne vidi. Ishod ove velike igre koju su započeli Tadić i Dodik ne može biti još dugo nepoznanica: ili će Srbi gorko Žaliti za naklonoš-ću koju im Zapad demonstrira posljednjih godina kao što sada žale za Planom Z4 i Rambouilletom ili će im zaista uspjeti da se za svoje historijske poraze namire u Bosni i Hercegovini – Republikom Srpskom.Kakva god izvjesnost mogućih ishoda bila, sigurno Je jedno: "mirnog razdruživanja" Bosne i Hercegovine, koje predlaže Dodik ove sedmice – ne može biti. Ukoliko se on i pojedini ambasadori u Sarajevu zavaravaju mogućnošću takvog epiloga na osnovu onog dijela bošnjačke politike koju personificira Sulejman Tihić – u grdnoj su zabludi. Miloševićev pokušaj igranja na kartu Fikreta Abdića završio je debaklom, mada je krajiški Babo imao neuporedivo više sljedbenika od "prudsko-butmirskog mirotvorca" Tihića."  Senad Pećanin (BH Dani)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku