Kliker.info

Vlada Srbije je, kako je to jučer na konferenciji za štampu kazao predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić, a malo kasnije potvrdila nominalna šefIca Vlade Ana Brnabić , izdvojila oko pet miliona eura za pomoć projektima u koji će pomoći opstanku i životu Srba u Bosni u Hercegovini. Ne samo u Republici Srpskoj.

Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Milorad Dodik je posebno zahvalio što su financijski podržani i projekti u sredinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kojima su Srbi većinski narod. (Drvar, Grahovo, Bosanski Petrovac). Za najvitalnije potrebe tamošnjeg stanovništva (vrtiće, škole, zdravstvo…) izdvojeno je milon eura. Dodik je prošle nedjelje obilazeći neke od tih općina rekao da su one potpuno zanemarene od strane vlasti u Sarajevu.

ŽEPČEVA KRV

Andrej Plenković, premijer Hrvatske, samo nekoliko sati kasnije, službeno je posjetio Bosnu i Hercegovinu, odnosno njene tri općine, Žepče, Tuzlu i Orašje. Pridružili su mu se hrvatski dužnosnici iz BiH, odnosno kompletna vrhuška Hrvatske demokratske zajednice predvođena Draganom Čovićem. Plenković je posjetio dijelove BiH odmah nakon što je njegova vlada odobrila financiranje različitih programa i projekate Hrvata u našoj zemlji sa 6 miliona maraka. Gost iz Hrvatske, kao i njegov domaćini, lokalni i državni HDZ-ovci naglašavali su kako ova posjeta dolazi u “najboljem trenutku” kada se odnos BiH i Hrvatske kompliciraju, te da je dolaskom u našu zemlju Plenković želo poslati pozitivne poruke, suradnje, (dobro) susjedskog dijaloga.

Plenkovićeva službena posjeta BiH, bila je, zapravo, posjeta Hrvatima u našoj zemlji, što i ne treba biti odveć sporno, niti proizvoditi nove teške riječi i prijepore na relaciji Sarajevo-Zagreb. Čak i ako se složimo da hrvatski premijer nije baš najbolje iznijansirao sve detalje svoga gostovanja. Plenkovića je u Žepču ugostio dugogodišnji načelnik ove Općine Mato Zovko, razuman, poduzetan i vješt političar i gospodarstvenik, koji je rekao, a Plenković se složio i ponovio da je “Žepče primjer multietničnosti, zajedničkog života i suradnje”.

U Tuzli se, međutim, Plenkovićev protokol mijenja: tamo se ne susreće sa gradonačelnikom Jasminom Imamovićem, već isključivo sa predstavnicima Hrvata, političkim, duhovnim, gospodarskim, obrazovnim. Zašto za Plenkoviča Tuzla nije, a Žepče jeste “primjer suživota”, nije baš najjasnije. No, ne treba sitničariti: i kada posjećuje Istru, Pulu, Rijeku…hrvatski poremijer rijetko svrati kod gradonačelnika, ili župana koji su članovi opozicionog SDP-a.

„TOPSOM“ ĆU TE GAĐAT*, MOJA MALA

Bakir Izetebegović, predsjednik Stranke demokratske akcije, ali, što on počesto smetne s uma, i član Predsjedništva BiH, prije 15-ak dana proveo je vikend u Unsko-sanskom kantonu, obišao nekoliko općina, razgovarao sa lokalnim liderima, obišao uspješne privredne kolektive, prisustvovao konjskoj trci. Unsko-sanskom kantonu pripada i Bosanski Petrovac, sa većinskim srpskim stanovništvom, ali njih, kao ni čelnike vlast u Petrovcu, Izetbegović nikada nije posjetio, niti ga zanimaju. Ako im to može biti kakva utjeha, član državnog Predsjedništva se ni u Cazinu, u kojem isključivo žive Bošnjaci, niije sreo sa predstavnicima lokalnih vlasti, jer na vlasti nije njegova stranka, nego A-SDA.

Nekoliko sedmica ranije, Izetbegović je obišao Kozarac, jedno od najvećih i najprosperitetnijih naselja u RS sa bošnjačkm stanovništvom i na pitanje mještana šta su prioriteti (njegove) vlasti iz Sarajeva u ovakvim, rijetkim, ali dragocjenim sredinama odgovorio: “Trebamo pomoći da se otvore pogoni, da se ulaže u turizam i poljoprivredu…da ne ovisimo od državne strukture Republike Srpske”. Šta je Izetbegović rekao u Kozarcu a da, prije, ili kasnije nije poručio Dodik u Drvaru, da ga pafraziram : “Treba tražiti od Vučića pare da vam otvorimo vrtće, bolnice…da ne ovisimo od državne strukture Federacije BiH”. Što je u osnovi isto ono što je Plenković (uz Čovćevo zlurado tercanje) poručio u Tuzli: “Hrvatska je garant opstojnosti Hrvata na ovim prostorima”.

CENZURA HRIZOSTOMA

Milorad Dodik je doslovno jučer gromoglasno poručio da “Srbe niko neće dijeliti”, i da ne postoje “bosanski Srbi, hrvatski Srbi, jer je to isti narod”. Danas nije došao na inauguraciju mitropolita Hrizostoma u Sabornoj crkvi u Sarajevu, niti je dozvolio svojoj sjevernokorejski uređivanoj televiziji da prenosi ovaj svečani, važni crkveni čin. Srbi koji žive u Sarajevo za Dodika su bezvrijedna statistička greška, kao što su sarajevski (pa i tuzlanski) Hrvati za Čovića.

Ako mislite da na istim nacionalističkim pozicijama /prema Srbima i Hrvatima u djelovima BiH pod “njegovom kontrolom! ne stoji i Bakir Izetebegović, ovaj tekst vas neće u tome razuvjeriti. Izetbegovićev politički /ne/talenat, potreba i želja za inkluzivnošću, ne obuhvata ni pripadnike vlastitog naroda, koji nisu u njegovoj stranci, ili, pak, ne dijele njen konzervativno-klerikalističke vrijednosti!

Naconalistčka retorika, teorija i praksa iritantne su i zato što imaju mimikrijski karakter: često se predstavljaju kao patrotizam. Čija je mjera novac, pomoć, skrb…a ne istinski interes i briga za „svoj“ narod!