Kliker.info

Istoga dana kada je u Hercegovini “pala” prva klapa turske (državne) serije “Alija”, posvećenu životu i djelu bošnjačkog političara, državnika i mislioca Alije Izetbegovića, na Brijunima je izvedena pozorišna predstava “Doručak šampiona”, posveta velikanu svjetskog boksa Mati Parlovu.

Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna)

Na televizijskom “setu” snimanja serijala o Izetbegoviću okupila se kompletna familija Izetbegović, dok je premijera “Doručka šampiona” protekla bez obitelji Parlov.

Nasljednici Mate Parlova prije premijere zabranili su autoru predstave Aleksandru Švabiću i teatru “Ulysses” odnosno Radetu Šerbedžiji, da se u predstavi spominje ime njihovog slavnog srodnika. Pozorišni Mate Parlov (glumi ga Slavko Štimac) je fiktivni, gotovo umjetnički izmaštani, boksački šampion koji krvavo uz nadljudska odricanja krči put prema sportskoj svjetskoj slavi.

Umjesto obitelji Parlov, na Brijune su se sa svih strana bivše države sjatili Matini prijatelji i kolege, nekadašnje perjanice ex-jugoslavenske, i svjetske “plemenite vještine”. Oni su (Kačar, Vujković, Škoro, Puzović) zahvaljujući se Šerbedžiji na predstavi koja je oživjela uspomenu na najvećeg među njima, poklonili poster Najvećeg ikada – Muhammeda Alija. Parlov je, mnogo više od ukrajinske braće Kličko, za evropski (ako već nije korektno kazati “bjelački”) boks bio ono što je Ali bio za svjetski…

PARLOVI NISU “PAROVI”

Ko je barem ovlašno, iz slučajnog susreta, ili pijuckanja u njegovom kafiću u Puli, poznavao Parlova, zna da je porodica postupila onako kako bi učinio i veliki boksač, obzirno, skromno, bez bilo kakve patetizacije, sakralizacije, ili komercijalizacije njegove ličnosti. Bio sam ranih 80-ih godina prošlog vijeka, u vrijeme Pulskog filmskog festivala, u kafiću “Mate” u društvo sa prijateljem, Šampionovim zemljakom iz Imotskog koji me prije tog svojevrsnog hodočašća upozorio.

“Nemoj da bi slučajno pominjao intervju, ili ga pitao išta u vezi sa njegovom boksačkom karijerom – letjet ćemo obojica kroz zatvorena vrata kafića”, upozorio me je. I nismo: umjesto o medaljama i nokautima pričali smo o boravku Tina Ujevića u Sarajevu i njegovim tegobama sa konzervativnim čaršinlijskim mentalitetom i inferiornim, ali moćnim, mediokritetstvom koje je javno tražilo izgon Ujevića iz kasabe….

Članovi porodice Alije Izetbegovića tokom promocije-najave serije nisu krili kako nisu oduševljeni scenarijem kojeg su skrojili turski autori. “Moj otac je prikazan previše idealizirano – kao čovjek satkan od ogromnog strpljenja, dobrote i emocija. Ipak, mi ne pišemo scenarij i naš ujecaj zavisi od toga koliko nas ljudi razumiju i koliko hoće da uvaže naše sugestije”, kazala je Izetbegovićeva kćerka Sabina Berberović.

Ni sin Bakir, lider Stranke Demokratske Akcije, nije bio oduševljen scenarijem (iako vjeruje da će serija “probuditi emocije kod gledalaca”) diskretno i stidljivo prigovarajući autorima da je nadimak koji su Turci dali njegovom ocu “kralj mudrosti” pretenciozan, ali je razlog tome taj što “su Turci zainteresirani za Aliju možda više od Bošnjaka”.

Ukratko, iako je porodica Izetbegović imala vrlo ozbiljne, suštinske, zamjerke na scenarij serije o njihovom ocu, ruke su im bile vezane i nisu imali priliku ozbiljnije korigirati, objektivizirati “pomalo idealiziranu” sliku koju će o njemu gledateljima ponuditi turska serija.

BOSANSKA “DINASTIJA” “POD ZASTAVOM ALIJE”

Ali, to je razumljivo i tu nema prostora za ozbiljnije intervencije : serija “Alija” je državni, turski, propagandističko-ideološlki projekat (nešto kao tv serija “Nemanjići” koju ovih dana Radio televizija Srbije prmovira na SFF-u), naručen i financiran od aktuelnog turskog autoritarnog režima Recepa Tayyipa Erdogana, on je pravljen za unutrašnje prilike, on treba da posvjedoči o bezgrešnosti, mudosti, vizionarstvu bošnjačkog lidera koji je sudbinu svoje države i naroda u posljednjim danima života stavio u amanet i u čelične ruke svog turskog brata Erdogana.

Zato i jeste u pravu mlađi Izetbegović kada zaključuje da su “Turci možda više zainteresirani za Aliju od Bošnjaka”. Sa jednom malom ispravkom: ne Turci, nego vlast, režim u Turskoj koji ovom serijom o “kralju mudrosti“, Aliji Izetbegoviću, želi propagandistički dizajnirati i učvrstiti vlastito Kraljevstvo.

Porodica Mate Parlova nije imala takvih problema: njihov Mate je bio autonomna, samosvojna, jedinstvena pojava koja nije bila dužna nikome, niti je iko njemu ostao dužan. Nakon što je Mate Parlov prešao u profesionalce, pa postao svjetski prvak, sjećam se, branio je negdje u svijetu titulu šampiona i do zadnjeg momenta nije bilo izvjesno da li će tadašnja Jugoslavenska televizija prenositi njegov boks – meč jer nije bilo novca za plaćanje televizijskih prava.

Imena njegovog izazivača se ne sjećam. I onda se u posljednji trenutak ozaren i euforičan pojavio na ekranima komentator Dragan Nikitović da obraduje naciju muštulukom: prenosa će biti, jer je Mate Parlov iz svoga džepa platio skupa televizijska prava. Tako to rade velikani i “kraljevi mudrosti”- iz svoga džepa plaćaju narodu da ih gledaju i u “njima budi emocije”!