Kliker.info

Piše : Senad Avdić (Slobodna Bosna )

Ozbiljnu sam grešku napravio u prošlom broju na istom ovom mjestu. Napisao sam da Klub hrvatskih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo broji dva člana (Ivan Brigić, Ivica Šarić).Međutim, istina je da je taj broj dvostruko manji – jedini Hrvat u Kantonalnoj skupštini je Ivan Brigić; Šarić se na izborima kao kandidat Stranke demokratske akcije nije uspio plasirati u Kantonalnu skupštinu.Dakle, klub hrvatskih zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo se sastoji od predsjednika tog kluba Ivana Brigića, te člana kluba Brigić Ivana. Valjda je to razlog da je bez većih trzavica i otpora taj klub prvi konstituiran. Šta hoćete, toliki je brojčano, ponaosob, i klub Srba i Bošnjaka u Zapadnohercegovačkoj županiji u kojoj je prije rata živjelo taman toliko nehrvata – dvojica konstituvnih i još jedan iz reda ostalih.

(Napravio sam još jednu grešku, malu za ovaj tekst a ogromnu za mene, tvrdeći da na mjesto šefa bošnjačkih zastupnika u Kantonu pretendira moj omiljeni sportski radnik Elmedin Konaković, a zapravo se ta odgovorna dužnost čuva za Kemala Ademovića, bivšeg direktora tajne bošnjačke policije AID iz vremena kada su se događali užasni zločini pod okriljem te službe. „Svi znaju tko je Kemal Ademović“, kazat će predsjednik SDA Sulejman Tihić. Znaju, kako ne bi znali, samo ne znam zna li Tihić. Ako ne zna, neka pročita pravomoćnu presudu sarajevskog suda u kojoj stoji da sam za sve loše što sam napisao o Ademoviću imao argumente.)

Glumac Josip Pejaković najavljuje teatralno, a kako bi drugačije, da će se iseliti iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine zbog zuluma koji trpi od ovdašnjih vlasti i institucija. To je glupost i to je laž (pokušao ukrasti tuđi stan, pa bijesan što je uhvaćen u djelu), istina je, međutim, da kada po sili zakona Pejaković ode u mirovinu, a to će se ubrzo dogoditi, u dramskom ansamblu Narodnog pozorišta u Sarajevu neće biti niti jednog uposlenog glumca Hrvata.

Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen u intervjuu Oslobođenju polemizira s njemačkim Der Spiegelom, koji je Sarajevo portretirao kao „europski Teheran“. „Neka se Spiegel pogleda u špiglo“, trapavo „poentira“ gradonačelnik Behmen. Ne znam u kakvim je trenutačno odnosima Behmen s vrhom svoje stranke, Socijaldemokratske partije BiH; ako je u dobrim, onda su mu Zlatko Lagumdžija i Željko Komšić nakon posjete Berlinu morali prenijeti nedvosmislenu poruku njemačke kancelarke (prema Wikileaksu, Teflonke) Angele Merkel: „Formirajte vlast kakvu god hoćete, ali ne igrajte se s bh. Hrvatima“!

Sirovim, neprikrivenim i neobuzdanim izbornim inženjeringom, majorizacijskom ohološću, Željko Komšić je ponovno izabran za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Nije uopće problem što Komšić ne zaslužuje da bude hrvatski član Predsjedništva BiH, drama je u tome što on prema svojim objektivnim kapacitetima ne zavređuje da bude bilo što! Za šta Hrvatima Bosne i Hercegovine, a i ostalim građanima koji su ga izabrali, uopće služi Željko Komšić? Da sjedi s Lagumdžijine desne strane kada SDP BiH pregovara s hrvatskim strankama. (Lijevo od Vođe u tim je seansama redovno nazočna, sve dok ne ode u velesposlaničku misiju u Bruxelles, Lidija Korać.)

Boravio je početkom ovog tjedna predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Josipović je obišao Jajce, podijelio muku s tamošnjim Hrvatima i podijelio simbolične blagdanske darove dječici koja su ga dočekala i doživjela kao Svetog Nikolu. Potom se Josipović zaputio u Banju Luku, poveo sa sobom respektabilnu grupu hrvatskih poduzetnika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine i predstavio ih predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Govorilo se isključivo o povratku Hrvata u ovaj bosanskohercegovački entitet, tražila su se „održiva“ rješenja, reciprociteti, imovinske finese…

Gdje je za to vrijeme bio hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić?. Službeno: boravio je u inozemstvu „zbog ranije preuzetih obveza“. Neslužbeno, ali istinito: Komšić se odmarao/zajebavao po slovenačkim zimskim centrima u krugu obitelji. Imam li dokaza za takvu tvrdnju? Nemam, odakle mi, neću ih imati sve dok se ne bude znalo tko piše i potpisuje putne naloge bilo kojem članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa tako i gospodinu Komšiću. Ili dok u nekom ženskom časopisu ne izađe raskošno opremljena reportaža koja će posvjedočiti kako se bračni par Komšić, supruga Sabina (koju je i privrženost obitelji omela u studiranju još tijekom prvog semestra) te suprug Željko s djetetom uživaju u zimskim radostima.

Ni u prethodnom četvorogodišnjem mandatu Komšić se nije pretrgao od posla, letao je i tamo i ‘vamo, ko muha bez glave. Da ne bude zabune, nije jednostavno utvrditi tko je više ponizio hrvatsko biračko tijelo u Bosni i Hercegovini: Lagumdžija kada je ponovo predložio Komšića da Hrvate u BiH predstavlja u Predsjedništvu, ili Dragan Čović kada je na istu tu dužnost kandidirao svoju priručnu barbiku Borjanu Krišto, iza koje stoji ogroman stvaralački opus u Livnu gdje je pravno  i po zakonu duboko sahranila matičnu tvrtku Livno-trans.

Šta je prekjučer trebao raditi hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Ne odvajati se od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i gospodarstvenika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koji iz nekih čudnih razloga žele investirati u povratak Hrvata u Bosnu i Hercegovinu. Šta je jučer trebao činiti hrvatski član Predsjedništva BiH? Obići poplavljena područja, najprije u Posavini, a potom u Hercegovini, obećati pomoć/potporu ljudima koji su ostali bez igdje ičega i učiniti sve da to obećanje bude vjerodostojno.

Šta je danas morao uraditi hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine? Morao je iz sveg glasa vrisnuti protiv užasne nepravde, pravnog nonsensa do sada nepoznatog u planetartnoj sudskoj praksi, presude Tribunala u Haagu kojom se poništava prethodno donesena pravomoćna presuda protiv monstruma Veselina Šljivančanina, KOS-ovog krvnika iz Vukovara. Hrvatski je puk, i u Hrvatskoj i u BiH, ali i svaki čovjek s elementarnim refleksom za pravdu i pravednost u BiH, s ogromnim razlogom senzibiliran na zločine počinjene u Vukovaru i nikada neće prihvatiti da su Gotovinini „topnički dnevnici“ važni za Tužiteljstvo u Haagu, a nemilosrdni višemjesečni uragan JNA-ovog topništva nad građanima Vukovara (i pokolji koji su se dogodili nakon pada toga grada) manje-više usuglašen s prihvaćenim „principima i običajima ratovanja“.

Ništa u svim pobrojanim stvarima (od poplava, do povratka Hrvata, pa do presude Šljivančaninu) hrvatski član Predsjedništva BiH ne može po ustavno definiranoj poziciji i ovlaštenjima promijeniti, niti riješiti. Jedino što može jeste da svojim aktivizmom pokaže da nije izvan toka/tijeka stvari, da ga, što bi rekao pjesnik, “sve rane mog naroda bole“. Željko Komšić je, očito, u toku – rijeke Drave u Sloveniji gdje se odmara od burnih, turbulentnih političkih pregovora u kojima Lagumdžija dogovara s Hrvatima vlast bez Hrvata…. Za to vrijeme njegove poslove u BiH obavlja Ivo Josipović, član Predsjedništva BiH iz reda Republike Hrvatske.