Kliker.info

Sakib Malkočević je trener fenomen. Jedini je trener, selektor, koji ima platu 400 eura, a pri tom i jedini koji je bh. reprezentaciju dva puta odveo na Evropsko prvenstvo.

Već drugi put ovaj je stručnjak sa drugom generacijom ostvario historijski uspjeh. I po tome je fenomen!

Njegov uspjeh ima posebnu težinu ako se zna da je u elitnom krugu imao reprezentacije koje ulažu milione eura u omladinske selekcije. Engleska je fudbalska velesila. I Češka Republika, pa i Slovenija su prva nogometna klasa u odnosu na nas jer njihova djeca i treneri imaji bolje i uslove i treneri plate.

Vratimo se “profesionalnom” statusu najuspješnijeg bh. selektora. Kakvog li apsurda; običan činovnik i odlazeći koordinator, izvjesni Murat Jaha, ima veću platu od selektora. I portir na recepciji NSBiH s toplim obrokom bolje stoji od Malkočevića. Bas kao i ekonom Saveza.

Da ne pričamo o mjesečnim i redovnim paušalima članova Izvršnog odbora. Svi oni zarađuju više od najuspješnijeg bh. selektora. Naravno, imaju i brojne druge privilegije, dok selektor mora paziti s kim će sjesti i voditi računa da mu neko ne plati račun. Kako bi sačuvao reputaciju uspješnog trenera, vrijednog, karakternog i poštenog čovjeka.

Mogao je, ali nikad nije požalio se na svoj status. Čak ni onda kada su se svi čelnici saveza došli slikati nakon što se prvi put plasirao s kadetima na EURO. Neće ni sada Malkočevic potezati pitanje svoje plate.

Skroman, radan, ambiciozan on će i dalje na najbolji način raditi svoj posao. Nadajmo se da će nova sistematizacija u NSBIH vrednovati i njegove uspjehe.

Nadajmo se da će neko u NSBiH na najbolji način vrednovati struku. Malkočević je danas jedini selektor koji kojem bi svih 25 članova Izvrsnog odbora već sada povjerilo novi mandat. Malkočevic nije samo uspješan selektor. Naprotiv. “Sok” kako ga po nadimku prijatelji znaju, najuspješniji je Slobodin trener. Uz bok čuvenom Đorđi Gerumu. I Mići Duvandžiću. Malkočević je kao trener dva puta Slobodi osigurao plasman u Evropu.

I kao takav nikad nije dobio godina obećani klupski stan. Pojedini treneri samoreklameri i ublehaši prodavali su maglu i utakmice i sve to masno naplatili. On, rudarsko dijete i vojnik kluba, jos uvijek čeka u redu. Da su mu ciglu po ciglu dosadašnje uprave gradile za ovih dvadeset godina mogli su osigurati mu stan. Ustvari, ispoštovati preuzetu obavezu.

Tuzla, Lipnica i Tuzlanski kanton ponosni su na Sakiba Malkočevica. I BiH. I NSBiH je sretan da ima takvog stručnjaka koji zarađuje 800 konvertibilnih maraka, ali svaki mjesec.

(Kliker.info-Sportske novosti)