Kliker.info

Majstor je Aleksandar Vučić, mora se priznati. Najavom da će na dernek povodom 9. januara, kojeg u RS-u, u inat Ustavnom sudu BiH, još zovu danom tog entiteta, poslati većinu ministara iz Vlade Srbije udovoljio je i Miloradu Dodiku, a nije previše razljutio ni političke prvake Bošnjaka u Sarajevu. I što je Vučiću lično najvažnije, nije sebe gurnuo u prve redove da zbog Dodika pogine.

Piše : Sejad Lučkin (Faktor)

Zna Vučić, baš kao što je znao šta mu je činiti kada se dokazivao da je veći četnik od Vojislava Šešelja dok je sa svojim političkim ocem 1995. godine obilazio srpske položaje iznad opkoljenog Sarajeva, ili kada je 20. jula te godine prijetio kako će za svakog stradalog Srbina biti ubijeno stotinu muslimana.

Zašto je od krvoločnog vuka poslije 20 godina ostao tek vučić samo Aleksandar zna. Baš kao što je samo njemu poznato što Dodiku prije tri dana nije rekao da će lično doći u Banju Luku 9. januara.

Analizirajući njegov potez, beogradski dnevnik „Danas“ u redakcijskom komentaru konstatuje kako Vučić svojom politikom „I Bosna i Srpska“ uspješno balansira između zahtjeva međunarodne zajednica, želja Banje Luke i očekivanja Sarajeva. Predsjednika RS-a nikada nije otvoreno podržao kada je riječ o prijetnjama referendumom o bh. pravosuđu, jer bi time išao uznos Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji. Svetkovine povodom 9. juanuara, procjenjuje „Danas“, nisu nešto što bi razljutilo međunarodnu zajednicu i zato je Vučić stao uz Dodika.

Pri svemu tome – a to je za Srbiju najvažnije – Beograd ostaje “faktor mira i stabilnosti” i može ostati posvećen svojim prioritetima. Samo ostaje pitanje: a šta onda znači Ustavni sud BiH?, riječi su kojima zaključuje redakcijski komentar “Danas“.

I stvarno – šta je sa BiH, šta je sa njenim Ustavnim sudom i odakle premijeru susjedne države pravo da omalovažava najznačajniju pravosudnu instituciju ove zemlje? I hoće li se Vučiću dozvoliti da odlučuje kada treba vatru rasplamsati ispod bosanskog lonca, a kada je gasiti?

Bosna i Hercegovina ne bi ni u kom slučaju trebala služiti za potkusurivanje ambicija Srbije, niti se ljuljati pod hirovima bilo koga iz Beograda, pa ni Aleksandra Vučića. Jer pitanje je dana, odnosno trenutka, kada će se početi urušavati Vučićeva vlast u Srbiji i ne treba sumnjati da će on tada, spašavajući svoju glavu, opet početi srbovati i zaigrati na kartu potpirivanja nacionalnih strasti do maksimuma zaoštravajući odnose i na Kosovu i na BiH.

Treba li čekati taj trenutak ili već sada mu staviti do znanja da što dalje drži ruke od BiH.  Poruka koja bi se odaslala prema Beogradu ne mora biti poput one kada je Željko Komšić prijetio odsjecanjem prstiju onome ko dirne u BiH, ali se u njoj mora staviti do znanja da niko sa strane nema pravo odlučivati kada će bosanski lonac opet proključati.