Kliker.info

Fudbalska legenda, iz slavne Veležove postave od 1983 do 1989, je ovih dana u Louisville-u. Nezaboravno desno krilo, koje je zajedno sa Semirom Tucom činilo najjači krilni tandem u bivšoj Jugoslaviji, i dalje doprinosi fudbalu. Sead Sejo Kajtaz ne voli pričati o sebi i davati intervjue, jer više govori sa svojom aktivnošću

 i dijelima. Prema riječima dugogodišnjeg prijatelja, Sulejmana Brace Jusufovića, Sejo ovog mjeseca pokazuje metode rada bosansko-hercegovačkih trenera na terenima kluba United 1996. Kad nije na terenu, uživa u društvu bosansko-hercegovačke dijaspore u kafe baru Joker i ašćinici Kod Rasima, gdje Mostarci, kao Braco, nastoje da mu ispune svaku želju.   

“Već sam ovdje evo 15tak dana,” kaže Sejo, “i baš se ugodno osjećam.” 

 Seji još izlazi fudbal iz svake pore, a ljubav prema Veležu iz usta. “Kao stari igrač Veleža, nadam se da će se Velež izboriti za neko mijesto za izlazak u Evropu.”Kaže da mu je nada jaka, zato što vidi pozitivne promjene u organizaciji kluba, a želja se podudara sa 90tom godišnjicom osnivanja Veleža. Svjestan je svih prepreka u kojima igrači i uprava Veleža pokušavaju da održe status prvoligaša. Kao bivši sportski direktor Veleža, morao se i sam suočavati sa nemogućim uslovima za treniranje: nedostatkom travnatog stadiona, nedostatkom pomoćnih terena i nedostakom sredstava u budžetu za pristojne plate igračima.   

“Šta češ, tako je, kako je,” kaže Sejo. “Takvo je stanje ne samo u Veležu, već…i u čitavoj Bosni i Hercegovini.” 

Sejo izbjegava da spomene političku situaciju, koja direktno ugrožava napredak Veleža, kao što su nelegalno oduzimanje Veležovog stadiona pod Bijelim Brijegom, i odbijanje kluba Zrinjski da makar djelomićno omogući pristup stadionu koji je Veležovo vlasništvo.Izbjegava, jer više postiže sa diplomatskim metodama kao član Komiteta za Normalizaciju Nogometnog Saveza BiH. Nedavno je taj komitet, usprkos političkim teškoćama, uspio skinuti sankcije Nogometnom Savezu BiH, i s time omogućio reprezentaciji i BiH klubovima pristup Evropskoj lizi.  

Komitet se aktivno priprema za sljedeće korake, kao što su sazivanje skupština u kantonima i pregovaranje o formiranju izvršnog odbora nogometnog saveza. Sejo optimistićno vjeruje da će članovi, koji su delegirani od FIFA-e i UEFA-e, uspjeti u otklanjanu anomalija do kraja godine. Sejo gostuje u Louisville-u do 3 Jula, a u Mostar nosi sjećanje na nezaboravno druženje, “sa ovom našom bosanskom rajom.”Prije nego što ode, Sejo, koji se aktivno bavi vočarstvom, ima još jednu želju-da posjeti Hubbards Farms – poljoprivredni kolektiv u državi

Kentucky . “To mi je želja i nadam se da će mi je moj prijatelj,” pokazujuci na Bracu Jusufovića, “ispuniti.”  

Dugogodišnji prijatelj, Braco klima glavom i znalački dodaje da je vočarstvo tradicija porodice Kajtaz, i da Sejo posjeduje 400 vočaka na Buni.Ima Sejo još jednu želju, koju mu prijatelji ne mogu ispuniti, a koju dijeli sa mnogim Mostarcima. “Nadam se da će Velež zaigrati pod Bijelim Brijegom,” kazao je iznenadno nakon diskusije o stanju kluba. “Sada u ovom momentu to niko ne moze reći, ali u nekoj budućnosti…”  

Ako iko može spomenuti vjeru u bolju budućnost, onda je to Sead Sejo Kajtaz. Da kao dječarac nije vjerovao u nju, ne bi nikad dospio do fudbalskih visina, a počeo ih je dostizati od njegove 18 godine. Da Sejo nije vjerovao u budućnost svog rodnog grada, ne bi se vratio u poslijeratni i razrušeni Mostar nakon uspješne fudbalske karijere u njemačkom klubu Ninberg. Da nema rođenih kao Sejo, koji vjeruju u bolju budućnost i uporno idu ka svome cilju, vjerovatno ne bi bilo ni Veleža, a ni fudbala u Bosni i Hercegovini. Fudbala ima, a po Sejinim riječima, usprkos svemu,

Velež održava status prvoligaša.  Tanja Medić (Kliker.info)