Kliker.info

Već predugo traje agonija BiH sa euroatlantskim integracijama. Čovjek koji obećava je redovno Dragan Čović. Napretka ima samo u tim njegovim obećanjima. Bosna i Hercegovina se u stvarnosti samo udaljavala od NATO-a i evropskih integracija.

Piše : Sead Omeragić (NAP)

U međuvremenu je patvorio put BiH u NATO i Evropsku uniju. Obećavao, a ne izvršavao, postavljao rokove i preskakao ih. Praktično, prvi čovjek Bosne i Hercegovine za govornicom UN-a promovira pitanje promjene nacionalnog izbornog zakona, pa onda kao predsjednik to isto ponovi i iz glavnog grada susjedne države, ima ozbiljne probleme sa samim sobom i nedostatkom samopoštovanja.

Uostalom, Čović je do sada bio čvrsto samo na Dodikovom putu, a ne na putu euroatlantskih integracija. On se do sada integrirao samo sa Miloradom Dodikom.

Susret sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom definitivno je razotkrio Čovićev dvostruki politički život. Sekretar NATO-a je, šta će i kako će, čestitao BiH na reformama koje su do sada provedene i rekao da je bitno nastaviti onako kako su se NATO i bh. vlasti ranije dogovorili u Talinu u decembru 2015. godine. U NATO-u su, dakle, znali da su Čovićeva obećanja  samo prazna priča i maska za neke druge ciljeve.

Raniji dogovor za aktivaciju Akcionog plana za članstvo (MAP) BiH u NATO  sastojao se, između ostalog, i od toga da se sva vojna imovina u BiH uknjiži na državu Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović pokušali su dobiti aktivaciju MAP-a s tim da se vojna imovina u BiH ne uknjiži na državu BiH, već na entitete i kantone. Naravno, NATO je odbio takav prijedlog.

U međuvremenu je Skupština RS usvojila neustavnu i protivzakonitu Rezoluciju o vojnoj neutralnosti tog bh. entiteta i to, rečeno je, dok drugačije ne odluči susjedna Srbija.

Dvoličnost i dvostruka politika može proći u BiH. Čović već odavno u javnim istupima zastupa  Dodikovu strategiju “razvlačenja” pameti.  Ali nema ni mrve pameti u pokušaju da se “razvuče” pamet diplomatama zapadnih zemalja, koji političare iz domaće radinosti doživljavaju poput nezrelog školskog uzrasta.

Zašto su Čović i Dodik godinama igrali u istom kolu? Kombinacija je trajala jer su se dopunjavali protiv BiH u svojim ciljevima secesionizma. Jednako kao i njihovi prethodnici Tuđman i Milošević, kao Boban i Karadžić. Šta bi bio velikosrpski projekat bez velikohrvatskih snova? Nestao bi sa scene kao da ga nikad nije bilo.

Ni Čović ni Dodik, a ni njihovi mentori u Zagrebu i Beogradu nisu shvatili ključnu stvar: Ono što je bitno za određene velikodržavne političke opcije, tragično je suprotno integracijama BiH u NATO i Evropsku uniju.

Šta je sa onih nekoliko uputstava uradio generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg? Poslao je Čovića u Talin, gdje je ovaj obnovio obećanja o euroatlantskim integracijama, sada Kersti Kaljulaid, predsjednici Republike Estonije. Estonija je predsjedavajuća Vijeća Evropske unije. Prvi uslov koji će Čović morati ispuniti na euroatlantskom putu je odvojiti se od Dodika i velikosrpske politike sa kojom se do sada integrirao.

Kad se konačno odvoji od Dodika i velikosrpske politike, mnogi će se upitati šta je radio sve ove godine i čije vrijeme je uzalud potrošio zajedno sa svojom političkom karijerom?