hamburger-icon

Kliker.info

Sead Hajrović : Navijač sam Barcelone, iako igram u Arsenalu

Sead Hajrović : Navijač sam Barcelone, iako igram u Arsenalu

20 Novembra
08:16 2010

Sead Hajrović je stoper. Ne onaj koji zna samo izbiti loptu i uklizati. Sead je zna i ”pronosati” k'o Velimir Zajec. Zbog toga ima dobar rejting u slavnom klubu. Wenger ozbiljno računa na njega, iako ima svega 17 godina.Njegova nogometna priča počela je 1998. godine. Dok se u Francuskoj igralo Svjetsko prvenstvo, u Švicarskoj je jedan dječak krenuo na prve treninge. Počeo je trenirati nogomet sa pet godina. Samo sedam dana je proveo u  FC Birr.U Seadovoj familiji svi vole fudbal i još kad je bio mali, lopta je uvijek bila njegova najvažnija igračka.Počeo sam trenirati zbog brata Izeta, koji je stariji od mene dvije godine. On se odlučio da napusti FC Birr, pa sam i ja odlučio da idem u FC Windisch – kaže Sead Hajrović, član mladog tima Arsenala.

Porijeklo njegovih roditelja je iz Makedonije i sa Kosova. Za sebe tvrdi da je Švicarac, koji ima emocije i prema Bosni i Hercegovini.Otac mi je iz Makedonije, a majka iz Prištine. Kasnije su se preselili u Sarajevo, a onda u Švicarsku, gdje žive već 20 godina. Rođen sam u Švicarskoj kao moj brat. Meni je ovdje fino. Baš se lijepo živi, roditelji imaju dobar posao, lijep stan…Seadov brat Izet je odličan mladi igrač. Trenutno je u Grasshoppersu. Uvijek su igrali zajedno, dok Sead nije potpisao za Arsenal.U svom drugom klubu FC Windischu, igrao sam napadača, davao sam golove i nikad nisam mogao zamisliti da ću biti odbrambeni igrač. Kada sam prešao u Grasshoppers, nakon godinu dana, stvari su se promijenile. Tražili su mog brata i on je prvi otišao, a za njim sam i ja krenuo. Tamo sam počeo igrati u odbrani. Nisam se ljutio, iako sam mislio da ću biti veliki napadač.U Arsenalu su mjesecima analizirali njegovo ponašanje na treninzima i utakmicama, upisivali karakteristike, gledali kako napreduje…

Rekli su mi da su počeli da me prate prije tri-četiri godine. Nisam ni znao, niti mi je neko rekao da je Arsenal zainteresovan za mene. Prvi put su se javili nakon prve utakmice sa reprezentacijom protiv Holandije. Pobijedili smo 2:0. Bio sam kapiten, igrao sam vrlo dobro. Sjećam se da je to bilo 2008. godine.

Prošlo ljeto je dobio ponudu "Topinika" da ide u London, da potpiše ugovor…

Nisam odlučio sam, dugo sam razgovarao sam svojom porodicom, roditeljima i bratom. Na kraju smo se odlučili da ću da idem. Puno nam je pomogo i manadžer, Zoran Samardžija. On je nekada igrao u Željezničaru. Potpisao sam ugovor 1. jula 2009. na četiri godine. Prezadovoljan sam u Arsenalu. Uskoro ću, možda naredne sezone ako bude sve kako treba u prvi tim. Optimista sam, vjerujem da mogu. 

Nije samo Arsenal želio perspektivnog stopera. Engleski klubovi su procijenili da je pred Hajrovićem lijepa karijera, pa su se uključili u borbu za njegov potpis. 

Pored Arsenala, bili su Chelsea i Liverpool. Zvali su me, pitali da dođem, ali sam se na kraju odlučio da igram u Arsenalu i nisam pogriješio.

Sead nema priliku toliko često da trenira sa Arsenalovim zvijezdama. Svaki put kad se nađe na terenu sa Fabregasom, Arshavinom, Nasriem, Van Persiem, Bendtnerom i ostalima za njega je velika čast.

Trenirao sam već nekoliko puta sa prvom ekipom, ali više sam sa drugim timom ili sa U-18 ekipom. Inače, lijepo je živjeti u Londonu. Živim sa još tri igrača u jednoj familiji. Ljudi kod kojih živimo su zaista dobri i sve rade za nas. Kuhaju, čiste i pomažu nam ako nam nešto treba. Izlazim kad mogu u kino ili idem u grad u šoping. London je veliki je grad i ima puno toga da se vidi. Nažalost, ne znam niti jednog Bosanca, ali znam da ih ima u Londonu.

Da li si imao priliku gledati reprezentaciju BiH?

Gledao sam BiH nekoliko puta, ali mi je posebno u sjećanju ostala utakmica protiv Portugala. Bosna ima veliki potencijal. Mogu jako puno. Igrači su sjajni, znaju igrati dobar fudbal i ono što sam primjetio, žele da se bore za ekipu, za pobjedu. Najviše mi se sviđaju Misimović, Džeko, Pjanić i Ibišević. Stvarno su odlični igrači.

Da li bi obukao dres BiH?

Za sada igram za Švicarsku. Ovdje me cijene kao igrača. Svi mi pomažu, vrlo su korektni. Izabrali su me za kapitena iako nisam Švicarac. Znači ne gledaju ko sam, nego gledaju šta znam i kakav sam igrač i kakva osoba. Još je rano da se priča o tome. Niko me nije ni pitao ništa o tome.

Za koji klub navijaš? Pretpostavljam za Arsenal?

Nisam nikad navijao za Arsenal, uvijek sam više volio Barcelonu. Još uvijek navijam za njih. Za mene je najbolji igrač Lionel Messi, naravno iz Barcelone.

Imaš li svog uzora?

To je John Terry iz Chelsea. Iako igram u Arsenalu, Terry mi je najbolji stoper na svijetu.

Koji ti je ritual pred izlazak na teren? 

– Uvijek se tuširam ledeno hladnom vodom pred utakmice. To mi je postalo nešto bez čega ne mogu da igram – kazao je na kraju razgovora koji je zajedno sa Harisom Seferovićem, proglašen za jednog od najperspektivnijih igrača na koje Švicarci ozbiljno računaju u narednim godinama.

Najsretniji i najtužniji trenutak u karijeri? 

– Kad smo ostvarili pobijedili na Svjetskom prvenstvu u Nigeriji bio sam definitivno najsretniji, ali kad sam morao da operišem meniskus to je definitivno bio najgori dan u mom životu

Tri najbolja napadača i tri najbolja trenera na svijetu?

– Od napadača to su definitivno Zlatan Ibrahimović, Didier Drogba i Samuel Eto'o, a kad su treneri u pitanju Jose Murinho, Arsene Wenger i Pep Guardiola su najbolji  E. Delić (San)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku