Kliker.info

Dogovor Dodika, Čovića i Tihića o teritorijalnom preustroju BiH podigao je neviđenu buru na političkoj sceni BiH; Slobodna Bosna analizira stvarne političke domete banjalučkog dogovora, otkriva skrivene motive Dodika, Čovića i Tihića, i objavljuje mapu teritorijalnog razgraničenja s kojom su suglasni Čović i Dodik .Nakon upravo okončane banjalučke epizode sapunice Prud, najprecizniju ocjenu ovog političkog serijala, u kojem glavne uloge igraju Milorad Dodik i Dragan Čović a sporednu Sulejman Tihić, dao je lider novooosnovane Demokratske partije Dragan Čavić. „Na sceni je koalicija lažova“, rekao je Čavić, reagirajući na tri posve oprečne interpretacije banjalučkog dogovora o teritorijalnom preustroju BiH.U interpretaciji samih aktera, dakle Dodika, Čovića i Tihića, u Banjoj Luci je dogovorena federalizacija BiH – formiranje tri etničke federalne jedinice od kojih je jedna Republika Srpska u sadašnjim granicama (Dodik). No, istovremeno je dogovorena i regionalizacija BiH – formiranje četiri ekonomske regije na cijelom prostoru BiH, uključujući dakle i Republiku Srpsku (Tihić), ali je dogovorena i etnička podjela Federacije BiH – formiranje trećeg entiteta s hrvatskom većinom koji bi dijelom zahvatio i prostor Republike Srpske (Čović)! Posve je dakle jasno da ni jedan od tri aktera banjalučkog dogovora ne govori istinu, odnosno da svaki član “koalicije lažova“ banjalučki dogovor o teritorijalnom preustroju BiH prvenstveno nastoji iskoristiti za vlastite političke ciljeve: kako bi zadobili prevlast i učvrstili lidersku poziciju u vlastitom nacionalnom korpusu.S tim su se ciljem Čović, Dodik i Tihić, i susreli u Prudu 8. novembra prošle godine, a činjenica da o svojim namjerama i dogovorima ni na koji način nisu obavijestili ostale koalicione partnere uvjerljivo dokazuje da im je uspjeh tzv. prudskog sporazuma sve vrijeme bio u drugom planu. Trojka iz Pruda prvenstveno je zainteresirana da se u očima domaće i međunarodne javnosti predstavi kao “konstruktivni faktor stabilnosti“ i da teret odgovornosti za neuspjeh reformi prevale na leđa političkih rivala. Da su se kojim slučajem rukovodili općedruštvenim a ne osobnim ciljevima, onda bi na razgovor u Prudu uključili sve lidere vladajuće šestorke, bez čijeg pristanka ionako ništa od dogovorenog ne mogu provesti u djelo.
PONOVNI USPON ČOVIĆA
Najveći politički profit iz banjalučkog dogovora, sasvim izvjesno, izvući će lider HDZ-a Dragan Čović. Nakon propalog aprilskog paketa ustavnih promjena, do tada neupitna liderska pozicija Čovića u hrvatskom narodu počela se opasno kruniti. Na scenu je isplivala rivalska partija HDZ 1990. predvođena Božom Ljubićem koja je neočekivano snažnim izbornim uzletom na parlamentarnim izborima 2006. godine opasno ugrozila višegodišnju dominaciju Čovića i njegovog HDZ-a. Pogonsko gorivo za uzlet Ljubićeve partije bilo je suprotstavljanje dvoentitetskoj podjeli BiH koju je (i glasovima HDZ-a Dragana Čovića) trebao “cementirati“ aprilski paket ustavnih promjena. Kod golemog broja Hrvata Ljubićev HDZ 1990. podgrijao je nadu da odbijanje dvoentitetske podjele BiH otvara vrata za troentitetsku podjelu ili pak za predominantno etničku regionalizaciju BiH, što je kasnije formulirano Kreševskom deklaracijom, za čije je usvajanje najzaslužniji Ljubićev HDZ 1990. No, dogovor u Banjoj Luci o teritorijalom preustroju BiH, koji Čović interpretira kao pristanak Dodika i Tihića na formiranje hrvatskog entiteta, političko klatno snažno će pomjeriti prema HDZ-u i njegovom lideru Draganu Čoviću. Čak i u slučaju da banjalučki dogovor okonča potpunim krahom, što je gotovo izvjesno, Čović će iz akcije izaći kao politički pobjednik. Ako ništa drugo, s leđa će skinuti teški teret ranijeg pristanka na dvoentitetsku podjelu države.
DODIKOV DIKTAT           
Banjalučki dogovor o teritorijalnom preustroju BiH politički će kapitalizirati i lider SNSD-a Milorad Dodik. U njegovoj interpretaciji, dogovor o teritorijalnom preustroju BiH uopće se ne tiče Republike Srpske koja je, kako kaže, “trajnija kategorija od BiH“. Dodikovu poziciju zaštitnika RS-a snažno je ojačao Dragan Čović nedavnom izjavom da je “RS plod Dejtona i ne postoji nitko tko je može ukinuti ili smanjiti joj granice“, na šta se Tihić nadovezao izjavom da je “RS realnost koju niko ne može ukinuti bez pristanka Srba“. (Dodiku je ova izjava bila toliko važna da je svojim medijskim poslušnicima naredio da Tihića proglase za “ličnost godine“). Nakon ovako intoniranih izjava i datih garancija, Dodik se posve relaksirano mogao upustiti u razgovor o teritorijalnom preustroju BiH. Već u startu postigao je dva važna cilja: od bošnjačkog i hrvatskog partnera izvukao je eksplicitno priznanje o nepovredivosti granica Republike Srpske, a predstavnicima međunarodne zajednice pružio je dokaze o vlastitoj spremnosti na  “dijalog i kompromis“!

DODIK I ČOVIĆ USUGLASILI MAPE                  
Prema informacijama Slobodne Bosne, na narednom sastanku trojke koji će se održati u Mostaru, 23. februara, pored ostalog, razmatrat će se i konkretni prijedlozi teritorijalnog preustroja BiH. Dodikov prijedlog za mostarski sastanak već je spreman: na njegovoj mapi BiH debelom linijom oivičena je vanjska granica Republike Srpske, čije će poštivanje Dodik staviti kao preduvjet nastavka razgovora o teritorijalnom preustroju BiH.Čovićeva mapa teritorijalnog preustroja BiH, s kojom je načelno suglasan i Didik, uglavnom je poznata: RS ostaje netaknuta u postojećim granicama dok bi se Federacija BiH podijelila na dva zaokružena nacionalna prostora. U bošnjačku federalnu jedinicu ušli bi Tuzlanski, Unsko-sanski, Zeničko-dobojski, Srednjobosanski i Podrinjski kanton, s izuzetkom nekoliko općina u srednjoj Bosni s većinskim hrvatskim stanovništvom koje bi ostale u sastavu hrvatske federalne jedinice sastavljene od tri kantona: Hercegovačko-neretvanskog, Zapadnohercegovačkog i Livanjskog kantona. Tihićev prijedlog četiri ekonomske regije još je uvijek nedefiniran, no poznato je da bi središta tih regija bili gradovi Banja Luka, Bihać, Tuzla i Mostar, dok bi Sarajevo s Istočnim Sarajevom dobilo status disktrikta.
TIHIĆEV DEBAKL                          I lider SDA Sulejman Tihić, poput Dodika i Čovića, u prudsku avanturu upustio se iz razloga osobnog političkog probitka. Vlastoljubivi lider SDA nikako se ne uspijeva pomiriti s izbornim debaklom 2006. godine, kada je izgubio ne samo poziciju u Predsjedništvu BiH nego i neprikosnovenu lidersku poziciju unutar vlastite političke partije. Posljednje dvije godine Tihić je uglavnom potrošio u stalnim pokušajima političke marginalizacije i kompromitacije svog rivala i koalicionog partnera Harisa Silajdžića, nastojeći ga prokazati kao isključivog i netolerantnog političara, nespremnog na dijalog i kompromis. Za razliku od Silajdžića, Tihić je i tolerantan i kooperativan i još mu je samo falila neka konkretna akcija na kojoj bi dokazao svoju prednost nad Silajdžićem. Stoga je svu energiju usmjerio na prudski sporazum, od čijeg uspjeha uveliko ovisi i Tihićeva liderska pozicija u SDA, koja će se testirati uskoro, na partijskom izbornom kongresu zakazanom za kraj maja ove godine. U odlučnu bitku protiv Silajdžića, ali i protiv unutarstranačkih neistomišljenika koji će mu na partijskom kongresu istaknuti protukandidata, Bakira Izetbegovića, Tihić je namjeravao ući ojačan političkim kapitalom “prudskog sporazuma“. Po svoj prilici, Tihićev plan se izjalovio: njegovo šurovanje s Dodikom i Čovićem izazvalo je masovni bijes goleme većine Bošnjaka koji poprima razmjere nacionalne antiprudske histerije! “Očekivao sam pohvale a ne ovako žustru reakciju“, skrušeno je izjavio Tihić nakon povratka iz Banje Luke, svjestan da bi ga prudska avantura mogla koštati političke karijere.  (Kliker.info-Slobodna Bosna)