Kliker.info

Nisam baš neki jugonostalgičar, još manje stara komunjara, a posebno nisam Titov idolopoklonik. Čak sam 1990. kao 30-to godišnjak, i u to vrijeme mladi SDA aktivista politički “rušio” taj jednopartijski, komunističko-socijalistički sistem, držao “vatrene” govore na mnogim stranačkim predizbornim skupovima po Čapljini i Hercegovini, pljuvao po komunistima, te neumorno lobirao za tadašnju moju stranku SDA.

Piše: Satko Bitanga

U to vrijeme sam mislio, a i danas isto mislim da je svaki jednopartijski sistem i jednoumlje loš, totalitaran, isključiv, manipulativan i nedemokratski, bez obzira da li se radi o komunizmu, kapitalizmu, monarhizmu…i da ga treba što prije zamijeniti višepartijskim, demokratskim političkim sistemom, parlamentarnom demokratijom, a gdje će se vlast i političari mjenjati isključivo na slobodnim višestranačkim, poštenim i demokratskim izborima, ili bar u najvećoj mjeri takvim.

To se na neki način i desilo 18.11.1990., kada su održani opći izbori u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini. To su bili i prvi višestranački i demokratski izbori nakon parlamentarnih izbora u Kraljevini Jugoslaviji 1938., ali i jedini održani prije proglašenja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Izbori su se održali za republičku razinu, za članove Predsjedništva SR BiH i za Skupštinu S R BiH dvodomni parlament koji se sastojao iz Vijeća građana i Vijeća općina).

A da li je većina nas dobila ono što je tražila i željela zaista ne znam. Samo znam da ja nisam. “Jer ako je sve ranije bio mrak…j…m onoga nam upali sviću…”, tako nekako, kako je pisao i govorio pokojni Miljenko Smoje.
Prema tada važećem Izbornom zakonu SR BiH izbor 240 zastupnika u oba doma Skupštine SR BiH morao je odražavati zastupljenost konstitutivnih naroda u BiH (Hrvata, Srba i Muslimana) prema popisu iz 1981. godine.

Na izborima je glasalo 77,83 % od 3.033.921 broja upisanih u Opći birački spisak SR BiH, a od 43 registriranih stranaka svoje kandidatske liste biračima je ponudilo njih 15 samostalno, ili u koaliciji. Inače 26.05.1990. održana je Osnivačka skupština Stranke demokratske akcije (SDA), 12.07.1990. Srpske demokratske stranke (SDS) i 18.08.1990. godine Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Te novoosnovane nacionalne stranke tadašnjih Muslimana (sada Bošnjaka) SDA, Hrvata HDZ i Srba SDS dobile su 84 % zastupničkih mjesta i 75,5 % odborničkih mandata, te je to bila više nego uvjerljiva njihova izborna pobijeda.

U Vijeću građana SDA je dobila 43 mandata, SDS 34, HDZ 21, Savez komunista – Socijalistička demokratska partija – SK/SDP BiH 15, Savez reformskih snaga Jugoslavije 12, Liberalno demokratska stranka – LDS BiH 2, Demokratska socijalistička stranka – DSS BiH 1 i Muslimansko bošnjačka organizacija – MBO 1 mandat.

Rezultati za Vijeće općina bili su slični, ali i tamo su ubjedljivo pobjedili SDA sa 43, SDS sa 38 i HDZ sa 23 mandata, a pored njih mandate su dobili i SK/SDP BiH 4, Savez reformskih snaga Jugoslavije i Srpski pokret obnove – SPO 1 mandat. Tako je u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, HDZ-u pripalo 18,35 %, SDS-u 30,00 %, a SDA 35,83 % zastupničkih mjesta.
Ove tri pobjedničke nacionalne stranke su podijelile vlast i državne funkcije po tzv. “nacionalnom ključu.”

Za članove Predsjedništva SR BiH izabrani su Fikret Abdić (SDA), Alija Izetbegović (SDA), Biljana Plavšić (SDS), Nikola Koljević (SDS), Stjepan Kljujić (HDZ), Franjo Boras (HDZ) i Ejup Ganić (kandidat SDA iz reda Ostalih). Za predsjednika Predsjedništva SR BiH izabran je Musliman Alija Izetbegović, jer prema dogovoru unutar SDA Fikret Abdić, koji je dobio pojedinačno najveći broj glasova (1.045.539), je ustupio to mjesto predsjedniku SDA Aliji Izetbegoviću (879.266 glasova).

Za predsjednika Skupštine SR BiH izabran je Srbin Momčilo Krajišnik (SDS), a za predsjednika Vlade SR BiH Hrvat Jure Pelivan (HDZ). U prvoj Vladi SR BiH od 22 ministarska mjesta 10 je pripalo SDA, sedam SDS-u i pet HDZ-u.

Inače, neformalni koalicioni porazum o podjeli vlasti između SDA, HDZ i SDS funkcionirao je za vrijeme izborne kampanje, zatim nakon izborne pobjede, te u podjeli državnih funkcija i drugih pozicija, a čime je ustvari i okončan izborni proces. A bilo je i onih poznatih vezanja zastava SDA i HDZ-a.

Uskoro je usljedio i popis stanovništva 1991. godine, prema kojem je u našoj državi živjelo 4.377.033 stanovnika. Muslimani (Bošnjaci) su 1991. bili većina u 45 općina (1.902.956, ili 43,47 %, u 14 općina relativna, a u 31 apsolutna većina), Srbi u 34 općine (1.366.104 ili 31,21 %, u 5 relativna, a u 29 apsolutna), a Hrvati su bili većina u 20 općina (760.852 ili 17,38 %, u 6 relativna, a u 14 apsolutna većina), Jugoslovena je bilo 242.682 ili 5,54 %, a tzv. Ostalih (Pod kategoriju Ostali, navedeni su sljedeći narodi i narodnosti: Crnogorci, Makedonci, Slovenci, Albanci, Česi, Talijani, Židovi, Mađari, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Turci, Ukrajinci, te ostali s nepoznatom, regionalnom i neizjašnjenom nacionalnom pripadnošću.) bilo je 104.439 ili 2,38 %.

Na taj način, raspodjela državnih funkcija i vlasti između HDZ, SDS i SDA odgovarala je i udjelima pojedinih konstitutivnih naroda u ukupnom stanovništvu tadašnje SR BiH.

Dolazi ubrzo i do besmislenog i nepotrebnog rat, koji se završava bez pobjednika i bez poraženog, a BiH ostaje u istim AVNOJ-evskim granicama, koje su z Beograda smatrali nepravednim Titovim granicama. U tom ratu (“agresija, građanski rat, kombinacija i jednog i drugog” tj. zavisno ko šta piše u svojoj povijesti, istoriji ili historiji), po meni, svi mi u BiH smo na kraju izgubili, neko više, neko manje.

A kako nam je bilo tokom rata, nakon rata, a i kako nam je sada najbolje opet mi sami znamo. Uglavnom, manjini državljana BiH nije bilo nikad bolje i ljepše u životu, a većini nikada lošije i nikada teže nisu živjeli. Najvažnije je što je BiH, bez obzira na ogromne ljudske žrtve, stradanja, razaranja, kulturocid, urbicid, genocid… ostala i opstala kao suverena i nezavisna država, a kako i šta će biti dalje, te u kom pravcu će naša zemlja BiH krenuti ipak najviše zavisi od svih nas, njenih državljana, a ne od tzv. samoproglašenih “velikih nacionalnih lidera i zaštitnika nacionalnih interesa”, raznih političara, politikanata kvazi intelektualaca, ideologa raznih fela, religijskih velikodostojnika, političara iz naših susjednih država Srbije, Hrvatske, Crne Gore, SAD, Rusije, Turske, EU država, kao i svih drugih raznih dobronamjernih, ili nedobronamjernih domaćih i stranih faktora/čimbenika.

Samo na istinskim slobodnim, demokratskim i poštenim izborima svi jednakopravni i konstitutivni narodi naše države (Hrvati, Srbi, Bošnjaci), kao i svi građani naše domovine Bosne i Hercegovine mogu i trebaju o tome sami i slobodno odlučiti. Samo se na taj način sadašnja vlast, normalno ako većina državljana BiH nisu zadovoljni sa aktuelnim stanjem u kome žive i rade, treba i može mijenjati, te se samo tako može zaustaviti i masovno iseljavanje mladih i kvalitetnih ljudi iz naše domovine. Nije dovoljno ono naše fatalno “Dobro je, samo da ne puca”, jer može, mora i treba biti puno bolje za sve nas, a da isto ne puca!

Ali, baš zato ne treba ni zaboravljati ono što je bilo prije ovoga svega, treba se sjetiti i podsjetiti kako loših, ali isto tako i dobrih strane bilo kojeg državnog sistema i političkih lidera iz povijesti koji su imali bilo kakav utjecan na BiH. Posebno bi bilo dobro i korisno za sve da se naši sadašnji, a i budući političari bar ponekad podsjete na to prošlo vrijeme.

Ovako je npr. nekada govorio svjetki državnik i bivši doživotni predsjednik nekada zajedničke nam domovine SFRJ maršal Josip Broz Tito, koji je nesporno bio komunista, autoritativan i suveren vladar, “nježni diktator”, ali i partizan, antifašista i borac za slobodu svoje domovine…tadašnje Kraljevine Jugoslavije u kojoj je živio:
“Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat.” (U razgovoru s Hamdijom Pozdercem o ustavnim promjenama 1971.)

“Uživam kad po lijepom sunčanom danu mogu prošetati kroz polja, kroz šume, pokraj rijeka, kad mogu neposredno sagledati intiman život prirode oko sebe. Prirodu treba voljeti, a divljač je njen sastavni dio; ona oživljava naše šume i polja i zato je treba čuvati. Ja vrlo često ne pucam i smatram da u lovu ne treba ići i težiti samo za rekordima, jer puno lovačko zadovoljstvo nije u tome, nego baš u samom boravku u prirodi, u promatranju, razmišljanju, odmoru.

“Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat.” “Nemojmo se držati zakona kao pijan plota.” “Mi moramo u Jugoslaviji, naprimjer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovjek, socijalistički čovjek.” “Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga.” “Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.”

Pa ko i mene i sve nas u BiH i bivšoj Jugioslaviji zajeba druže Tito, baš tako bi te pito. Meni se čini da sada, nažalost, kako u BiH, tako i u svim drugim državama bivše Jugoslavije vlada nacionalizam, tajkunizam, najrigidniji kapitalizam, nejednakost, neravnopravnost, korupcija, nepotizam i mito