hamburger-icon

Kliker.info

Satko Bitanga : Čuvaj se Danajaca i kada darove nose”

Satko Bitanga : Čuvaj se Danajaca i kada darove nose”

28 Decembra
20:54 2020

Iako se mnogima činilo da mu baš niko ništa ne može, a i sam je mislio i ponašao se da je to upravo tako, veoma je izgledan kraj dugogodišnje vrlo uspješne i impresivne političke karijere predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i predsjednika stranke SNSD Milorada Dodika.

Piše : Satko Bitanga

Bio je na samom početku svoje političke karijere nova nada i “dašak vjetra” na političkoj sceni u BiH, imao je izuzetno veliku međunarodnu, posebno američku podršku, a i unutar BiH. M. Dodik se jedno vrijeme baš tako i ponašao, kao demokrata, socijaldemokrata i moderan evropski političar.

Ali, nažalost, kod njega, kao i kod mnogih bh. i drugih političara, potvrdila se ona naša stara i mudra narodna poslovica: “Daj čovjeku vlast pa ćeš tek tada vidjeti kakav je!” A Dodik je u RS baš dobio svu vlast, postao je u manjem bh. entitetu njihov jedini pravi vladar, gospodar i apsolutna vlast. Ni on nije mogao odoljeti toj i takvoj vlasti, a još manje njenoj moći i slasti koju sa sobom donosi! Iako izuzetno talentiran i inteligentan političar, izabrao je potpuno drugačiji politički put od onoga kakav je do tada zastupao i na kojem je, po mome mišljenju, trebao i ostati. I onda je sve krenulo nekim drugim suprotnim i krivim putem, mislim za njega naopakim i lošim.

Na početku su se dešavali njegovi veliki politički uspjesi i izborne pobjede, nakon kojih je dolazila velika politička moć, pa time i najvažnije funkcije, bogatsvo i luksuz. U to vrijeme biva sve više i više okruživan masom loših ljudi, raznih klimoglavca, licemjera i poslušnika, koji su ga stalno tapšali po ramenima, divili mu se i sramno uvlačili u “onu stvar”. Krug tih Dodikovih “uvlakača” se stalno povećavao, potpuno u skladu sa rastom njegove političke moći i ličnog bogatstva.

I krenulo je sve potpuno krivom stazom, doduše sporo i polako, ali za njega nimalo dobro, niti pozitivno. Dodik se počeo postepeno pretvarati u ono što u svojoj suštini nikada bio nije. Počinje sve više da postaje agresivan, uvredljiv, napadan, nekulturan, silan, drzak, pretvrd, nervozan, agresivan i sve više rigidan nacionalista, a sve manje istinski socijaldemokrata. Zbog opstanka na vlasti i “udvaranja” biračima pokrenuo je potpuno bespotrebne i kontraproduktivne priče o raznim referendumima, otcjepljenju i raspadu BiH, separatizmu, secesiji, počinje direktno negirati presuđeni genocid u Srebrenici, koji je on prvi javno priznao, te hvaliti Karadžića, Krajišnika, Mladića…, a koje je ranije žestoko kritikovao kao ljude koji su nanijeli štetu i srpskom narodu.

Nakon toga, ohrabren nesnalaženjem i pasivnošću međunarodne zajednice, nastavlja još žešće, pa počinje da vrijeđa i omalovažava sve svoje političke suparnike i kritičare u RS: Ivanića, Čavića, Bosića, Šarovića, Borenovića, Vukanovića, Stanivukovića… , kao i u BiH: Silajdžića, Tihića, Lagumdžiju, Izetbegovića, Komšića, Džaferovića…Ne staje ni na tome, nego kreće sa žestokim verbalnim napadima, koristeći često vrlo ružne i neprimjerene riječi, na mnoge predstavnike međunarodne zajednice u BiH: Gregorijana, Ešdauna, Incka, pa moćne strane državnike Bajdena, Merkel, Đukanovića…, kritikuje Britance, Njemce, Turke.. i mnoge druge strane političare, te se potpuno okreće prema Srbiji i Rusiji i hvali vrlo ponizno samo Vučića, Vulina, Putina, Lavrova…

Nakon svega toga, počinju u kontinuitetu i razne afere, najprije afera oko izgradnje velike i luksuzne zgrade Administrativnog centra RS u Banja Luci, propast “Bobar banke”, pa tzv. afera “kilo zlata”, zatim dodijela milionskih izuzetno povoljnih kredita čak i svome sinu, “slučaj David” itd. Ali, skoro istovremeno, na drugoj strani prestaje biti američki miljenik i “dašak vjetra”, uvode mu se sankcije i postaje “Persona non grata”. U posljednje vrijeme, najavljuju mu se i EU sankcije, te pod pritiskom Incka i OHR-a, koristi poslušnu Sonju Karadžić da se skine tabla sa imenom njenog oca i presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića sa Studentskog doma na Palama, a koju je postavio sam Dodik, zajedno sa Karadžićevom suprugom i kćerkom. Zadnji i vrlo žestoki “politički šamar” dobija od mladog, hrabrog, vrijednog, sposobnog i upornog PDP političara D. Stanivukovića, koji ubjedljivo pobjeđuje na lokalnim izborima SNSD kandidata Igora Radojičića i postaje novi gradonačelnik Banja Luke. I onda Dodik, koji je stalno vrlo grubo i nedostojno svoje funkcije vrijeđao i omalovažavao tog istog Stanivukovića, pokazuje pravo lice.

Umjesto da malo stane, „prikoči“, demokratski prizna poraz, uvaži i razumije poruku naroda i glasača, dobro razmisli i shvati šta se to iza “brda valja”, te mudro i postepeno promijeni svoju politiku, Dodik nastavlja i dalje tvrdoglavo i vrlo bahato po svome… prijeti Stanivukoviću i građanima Banja Luke, jer su glasali kako su glasali. Ne staje na tome, nego javno i drsko omalovažava pred čitavim svijetom Visokog predstavnika u BiH V. Incka i mnoge druge predstavnike međunarodne zajednice, zatim izaziva i provocira nediplomatskim riječnikom strane političare i diplomate, postavlja neke svoje ultimatume, pa čak vrlo direktno i nedvosmisleno najavljuje i moguće otcjepljenje Republike Srpske od BiH. Na taj način, svojim bahatim i potpuno nediplomatskim nastupom pred Vijećem sigurnosti UN-a i vrhunskim svjetskim diplomatama, napravio je katastrofalnu političku grešku i mislim izvršio svoj “politički harakiri”. Ipak je Dodik morao bar znati da njegovi rodni Laktaši nisu bitni kao New York, da košarkaši “Igokee” nisu ni blizu dobri košarkaši kao oni što igraju za “New York Knicks”, te da na velikoj svjetskoj političkoj sceni uspješno igraju i dugo opstaju samo najveći, najjači i najbolji svjetski politički “igrači”.

A “veliki“ i “ufurani” Mile D. iz “malih” Laktaša nije ni blizu “malog” i veoma mudrog J.B. Tita iz “malog” Kumrovca. On je svojim takvim nastupom javno i pred svima pokazao i dokazao da nije ni nalik, niti blizu Josipu Brozu Titu, koji je u njegovo vrijeme kao doživotni predsjednik Jugoslavije uvažavan i cijenjen kao svjetski državnik i političar “velikog kalibra”. Dodik je samo bio izabran i određen od međunarodnih bitnih faktora kao jedan dosta dobar, hrabar i važan lokalni bh. političar, potreban u to vrijeme, ali samo za male “scene” i još manja “politička igrališta”.

Međutim, kada okreneš “pilu naopako”, te prestaneš da poštuješ davno uspostavljena politička pravila i taktiku onda završiš kad tad u “nižerazrednom Vratniku”. A trenutno izgleda da Dodik neće još dugo moći igrati ovu svoju solo igru, niti beskrajno “driblati” druge igrače, čak ni na ovim našim izhabanim, neravnim i lošim lokalnim “političkim terenima”. Dobijao je do sada za svoje česte “prekršaje” mnoge “žute kartone”, a znalo mu se često i na veoma grube “startove đonom” progledati kroz prste. Ali, sve ima svoje granice, pa i Dodikovo ovakvo ponašanje. Zato su sada sve prilike da bi upravo on uskoro mogao biti “isključen iz igre”, te da mu je već spreman direktni “crveni karton”. Samo se čeka pravi trenutak i bira sudija koji će mu taj “crveni karton” pokazati.

Tako nedavno, umjesto da se napokon smiri i shvati upućene vrlo jasne diplomatske poruke iz moćnih i važnih država i centara svjetske moći, Dodik sam organizira pravi “cirkus Colorado” od posjete MVP Ruske Federacije S. Lavrova BiH. Nedržavnički i nediplomatski ga u funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva BiH prima u Lukavici bez ikakvih državnih obilježja, te javno govori da je Lavrov najprije došao da posjeti Republiku Srpsku, a kao da će tek sutra posjetiti i Bosnu i Hercegovinu!!! Na kraju, kao “šlag na tortu” poklanja ruskom ministru Lavrovu ukradenu/nestalu, ili kako god hoćete da je nazovete pozlaćenu pravoslavnu staru ukrajinsku ikonu, ali koja se sigurno pod vrlo sumnjivim okolnostima nalazila u njegovom posjedu.

E time je izgleda počeo i njegov definitivni politički kraj, bez obzira da li je on svjestan toga ili nije. Polako ga počinju “puštati niz vodu” Lavrov i Rusi, pa mu vrlo brzo vraćaju ukrajinsku ikonu tj. njegov “danajski poklon”, a što je do sada nezabilježeno u svjetkoj diplomatskoj praksi. Predsjednik Srbije Vučić i dalje mudro šuti, ne oglašava se i ne daje mu nikakvu podršku, a samo neki nebitni likovi iz njegovog okruženja pokušavaju da odbrane Dodika i ono što se odbraniti ne može. A ubrzo će i ti isti, kao i mnogi drugi njegovi neiskreni i lažni prijatelji, koji su ga samo iz svog interesa godinama neiskreno podržavali, lažno mu se divili i “dizali ga u zvijezde”, okrenuti “ćurak naopako” i polako se početi odmicati od njega.

Gotovo je sigurno da ni njegov najbolji i najbliži politički prijatelj i partner u BiH, samoproglašeni “najveći Europejac u BiH”, lider HDZ BiH i predsjednik nevladine udruge HNS-a D. Čović neće biti blizu njega da mu pruži ruku, da mu pomogne i pokuša da ga bar spasi i izvuče iz političkog “živog blata” u koje se sam svojom krivicom Dodik uvalio. Spašavajući prije svega sebe i svoju poziciju, “pustio” je Dragan Č. do sada niz hladnu rijeku Neretvu puno njemu nekada bližih i važnijih ljudi, čak i bliskih saradnika, nego što mu je ikada bio Mile D. Živi bili, pa vidjeli!

A Milorad Dodik i dalje u izolaciji šuti, ne oglašava se, a vjerovatno kao mudar čovjek intimno dobro zna kakva ga politička sudbina očekuje. Ali, tvrdoglav kakav jeste, on i dalje ne želi da prizna da je pogriješio i izvine se za sve ono što je učinio, kako Lavrovu i Rusiji, tako i svima drugima, kojima je svjesno ili nesvjesno učinio pravu diplomatsku sramotu i pravo poniženje, ili bilo kakvu drugu nepravdu. A to bi bilo najbolje za njega ukoliko zaista misli i želi da sačuva bilo kakve šanse da ostane i dalje neki politički faktor, kako u RS, tako i u BiH.

Iskreno mi je žao Dodika, jer je imao veliku šansu i podršku na početku svoje političke karijere, koju nije znao ili nije htio da iskoristi. Sada će mu biti puno teže, možda čak i nemoguće. Mislim da Putin, Lavrov i Rusi neće nikada zaboraviti u kakvu ih je nezgodnu situaciju na međunarodnoj sceni doveo svojim postupcima tokom zadnje posjete ruskog ministra našoj zemlji. Zbog svega toga pretpostavljam da Dodik više nikada neće biti u prilici da se zvanično susretne sa Putinom i Lavrovom, jer su oni vrlo ozbiljni, iskusni, mudri, moćni, realni i političari svjetskog kalibra. Vjerovatno će sve rijeđe biti u prilici da razgovara i sa Vučićem i drugim bitnim političarima iz Srbije, kao i iz niza drugih velikih, moćnih i važnih država. Jednostavno, politika je “stara kurva” i u njoj nema ljubavi i prijateljstva, nego samo državni i osobni interes.

Izgledalo je da ne mogu nanijeti preveliku političku štetu Miloradu Dodiku ni sve njegove dosadašnje neodmjerene izjave i postupci, mnoge afere, kao ni američke sankcije, niti afera “KILO ZLATA”. Ali, ni zlato nije uvijek sve što sija, tako da trenutno izgleda da će ga kraja političke karijere koštati njegov “Trojanski konj” tj. njegov poklon, a to je bila jedna obična POZLATA I PEČAT na ukrajinskoj staroj pravoslavnoj ikoni, za koju njegovi saradnici i dalje tvrde da je potpuno bezvrijedna!!!!!

Završio bih sa jednom našom starom i mudrom poslovicom: “Sam pao, sam se ubio!”, te na kraju zaključio sa svjetski poznatom latinskom poslovicom: “ Čuvaj se Danajaca kada i darove nose” – “Timeo Danaos et dona ferentes” (Vergilije, Eneida)

Podijeli

Jedan komentar

  1. FAJTER
    FAJTER 01 Januara, 19:54

    POLAKO GOSN BITANGA ČUVAJ TI SVOJE ČARŠIJAŠE A ZA NAŠIM NEMOJ VODITI BRIGU.NITI JE DODIK ĆORKAN NITI JE LAVROV ŠVABICA,ZATO POLAKO DOK SE ODŽINO SAMELJE PA ĆEMO VIDJETI.ŠTO SE UKRAINE TIČE ISTA JE KAO I VI(OBIČNI GOLOGUZAN,KOJI NEMA SVOJU CRKVU NITI NACIJU VEĆ JE PARAZIT NA LEĐIMA MOĆNE RUSIJE KAO I VI I MILOGORCI NA NAŠIM LEĐIMA.

    Odgovori

Napiši komentar

Kliknite ovdje da poništite odgovor.

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku