Kliker.info

NN: Koja osjećanja bi trebalo da budu najsnažnija kod pravoslavnih vjernika na dan Hristovog rođenja?

JOVANOVIĆ: U šarolikom miljeu običaja za Božić, postoji jedan koji, možda, najljepše govori o samom prazniku. To je radosni pozdrav – mir Božiji, Hristos se rodi. Tom prilikom ljudi se rukuju i ljube. Ovaj pozdrav nazivamo mirboženje i on, osim radosne poruke o rođenom Bogomladencu, ima za cilj i želju da se održi mir i prekine zavada među ljudima. Dakle, ovo je dan opšteg mirenja i praštanja, a osnovu i jednog i drugog, kao i uopšte svega, čini ljubav.Nakon božićne liturgije vjernici odlaze svojim domovima i u porodičnoj atmosferi zajedništva okupljaju se oko bogate božićne trpeze. Stihija vremena se jako loše odrazila na porodicu u našem društvu i naš narod jako potrebuje ovakvu toplinu doma, ljubavi i sigurnosti, a što je sve nedjeljivo od Boga i ljubavi. Božić je najradosniji praznik među hrišćanima. Najveći praznik je Vaskrs, jer je Hristovim vaskrsenjem potvrđeno sve ono što je propovijedano i što čini našu vjeru. Rođenje Hristovo je radosni početak tog puta spasenja. Rađa se Bogomladenac Hristos, spasitelj kojeg je svijet očekivao, govorio i pisao o njemu. Međutim, po očekivanju mnogih u to vrijeme, on se ne rađa u velikim i lijepim dvorovima, niti je politički ili državni vođa koji treba da stvori posebnu zemlju u kojoj će vladati blagostanje za njegov narod. On se rađa u jednoj pećini u Vitlejemu i, umjesto stvaranja prolaznog carstva zemaljskog, svjedoči o vječnom carstvu nebeskom. Hristos propovijeda i mijenja suštinu ljudi i njihovog odnosa ka Bogu. On otvara vrata neba i poručuje da nismo više samo poslušna djeca, nego zreli sinovi i kćeri božiji.

NN: Od kada se slavi Božić?

JOVANOVIĆ: U prvim hrišćanskim vijekovima rođenje Hristovo nije proslavljano kao samostalan praznik. Ti prvi vijekovi u Rimskoj imperiji su obilježeni gonjenjima i stradanjima hrišćana, koji nisu htjeli da se odreknu Hrista. Ono što se obilježavalo i proslavljalo jeste dan smrti mučenika, odnosno njihovog novog rođenja koje su zadobijali svojom velikom i čvrstom vjerom. Božić kao samostalni praznik posvećen rođenju Hristovom prvi put je proslavljen u Rimu 354. godine, a u Carigradu 379. godine.

NN: Da li su se promijenili običaji uz koje vjernici proslavljaju Božić?

JOVANOVIĆ: Praznik rođenja Hristovog prate razni i raznoliki običaji koji su se održali u našem narodu. Dug je spisak tih narodnih običaja koji krase božićne praznike i koji svojom raznovrsnošću daju posebnu ljepotu ovim prazničnim danima. Naravno, izmijenio se način života uopšte, ali čovjek je ostao čovjek. Kada se sa ljubavlju pamti ono što ispunjava našu dušu, onda to ne iščezava kao neka druga pamćenja. Naši roditelji prenose to pamćenje na nas, kao što ćemo i mi na svoju djecu. Živeći po velikim gradovima, možda nećemo imati mogućnost da sami siječemo badnjak (hrastovo drvce), ali ćemo ga sigurno na neki način imati za Badnji dan. Razni običaji koji su se kroz vijekove stapali sa crkvenim hrišćanskim značenjem Božića su se održali i sigurno će trajati i dalje.

NN: Mitropolit Nikolaj u božićnoj čestitki pozvao je one koji su otišli da se vrate. Kakva je situacija s povratkom?

JOVANOVIĆ: Nije ovo prvi poziv mitropolita Nikolaja izbjeglima da se vrate na svoja ognjišta. Još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma mitropolit se u svom pastirskom radu trudio da ljude zadrži na svojim ognjištima i pozivao ih da se vrate. Nažalost, često u tome nije imao potporu onih koji su mogli nešto da učine po tom pitanju. Nakon rata su bili jaki pritisci izazivani stvaranjem straha, danas je to nemogućnost i onemogućavanje svega onoga što podrazumijeva održivi opstanak. To su, prije svega, posao i materijalna sigurnost. Istini za volju, pojam održivog opstanka se ne veže samo za izbjegle. Oni možda jesu najpogođeniji, ali loša ekonomska situacija i nerealno poskupljenje života doveli su u strašno težak položaj sve građane.

NN: Imate li neke podatke o broju pravoslavnih vjernika u Sarajevu?

JOVANOVIĆ: Po nezvaničnim statističkim podacima crkava, u Sarajevu danas živi pet odsto hrišćanskog stanovništva. To je realnost i sigurno je isti ili sličan rezultat kada se uzme stanje u drugim gradovima BiH, sa pripadnicima drugih vjerskih zajednica.

NN: Da li se u Mitropoliji nadaju da će do idućeg Božića biti vraćena imovina SPC u FBiH, posebno u Sarajevu?

JOVANOVIĆ: Vraćanje nacionalizovane imovine predstavlja i dalje otvoreno pitanje, koje još čeka donošenje pravičnog zakona o denacionalizaciji. Međutim, i prije toga postoje razni primjeri dobre volje u različitim gradovima BiH. Kada je u pitanju naša crkva, nažalost, Sarajevo ne spada u te primjere. Donošenje zakona o denacionalizaciji se evidentno odlaže koliko je to god moguće, iz razloga dobijanja na vremenu, a u cilju nelegalnog okorišćavanja takvom imovinom i pokušaja legalizacije svih nelegalnih radnji nastalih nakon rata u BiH. Naravno da se nadamo da će se mnoge stvari ispraviti do idućeg Božića i da će se ovaj problem, ako ništa drugo, početi kvalitetno i pravedno rješavati.  M.Taušan (NN)