hamburger-icon

Kliker.info

RUŠILI GA, SADA PLAČU: Pet godina bez pukovnika Gadafija

RUŠILI GA, SADA PLAČU: Pet godina bez pukovnika Gadafija

21 Oktobra
06:39 2016

libija717Nekadašnja moćna džamahirija sada je leglo haosa i novo potencijalno uporište Islamske države, koje s obzirom na geografski položaj predstavlja ozbiljnu opasnost za Evropu.

Ujedinjene nacije treba da započnu politički proces u Libiji. Obnovljeni su vazdušni napadi na “objekte terorista“, a kolaju glasine i o mogućoj kopnenoj operaciji koalicionih snaga.

Petogodišnjica “demokratskih reformi“ u Libiji završila se potpunim fijaskom. Na teritoriji nekada jedinstvene države obrazovano je nekoliko suprotstavljenih centara moći i caruje mnogovlašće.

Dvije suprotstavljene “centralne“ vlade su u Tripoliju i Torbuku. Njih Zapad uzalud pokušava da pomiri kako bi stvorio vladu nacionalnog jedinstva.

S tim ciljem pod okriljem Ujedinjenih nacija u Maroku su čak bili organizovani međulibijski pregovori koji su se završili potpisivanjem sporazuma, ali orkestar koji je tom prilikom formiran odbija da svira jednodušno.

Pod kontrolom Tripolija i Torbuka je manje od polovine libijske teritorije. Na jugu vladaju plemena Tuarega i Tubua. Pojedine zaseoke i gradove kontroliše mnoštvo sitnih klanova.

Glavnu alternativu u zemlji predstavlja ISIL koji prjeti da taj šareni, na brzinu sašiveni i skrpljeni pokrivač razdere u bilo kom trenutku.

Uspjesi ruske avijacije u Siriji naveli su džihadiste da traže sebi novu bazu. I to bi mogla da postane Libija. “Obruči oko ISIL-a se sužavaju usled napada na teroriste u Iraku i Siriji. Zbog toga ISIL razmišlja o tome da sjedište prenese u Libiju, gdje je situacija za ovu organizaciju mnogo povoljnija“, rekao je direktor Centralnog biroa za sudske istrage Maroka Abdelah Hijama.

Mogućnost da ISIL osvoji veliki dio Libije prijeti Evropi u najmanjoj mjeri novim prilivom izbjeglica.

“U ovom trenutku u zemlji živi 2.400.000 unutrašnjih doseljenika i izbjeglica iz drugih zemalja kojima je potrebna hitna humanitarna pomoć“, izjavio je zamjenik specijalnog izaslanika UN za Libiju Ali el Zatari.

Ipak, migracija naroda nije jedina opasnost. Libija, koja se pretvara u uporište islamista, mogla bi da postane platforma za napade na susjedne zemlje, i ne samo za to, nego i za terorističke napade u Zapadnoj Evropi, pa čak i za invaziju.

“ISIL u Libiji predstavlja sve veću opasnost kako za samu zemlju, tako i za region, a širi se i izvan njegovih granica“, izjavio je predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija u Libiji Martin Kobler.

Prema raznim podacima, u Libiji je sada oko 6.000 džihadista, čiji broj uporno raste.

“Broj terorista ISIL-a u Libiji se udvostručio. Oni su se ozbiljno ukotvili u Libiji“, rekao je jedan od predstavnika američkih specijalnih službi.

Ako ISIL bude okupirao Libiju, imaće ogroman, praktično neiscrpan ljudski resurs – cijelu Zapadnu Afriku, s tako moćnim pokretom kakav je Boko haram u Nigeriji.

A ako se tome doda činjenica da “veliki dio Libije nije dostupan nikakvim sredstvima kontrole SAD“, kako je rekao u intervjuu za RT docent Ruskog državnog univerziteta za društvene nauke Sergej Serjogičev – “tamo se može sakriti sve što je potrebno, čak i komponente za stvaranje ’prljave bombe‘, što stvara potpuno apokaliptičnu sliku“.

Učvrstivši se na sjeveru Libije, ISIL  pokušava da proširi svoje teritorije i da osvoji ključna libijska naftna izvorišta, kao i luke i fabrike za preradu nafte. O mogućnosti novih napada terorista ISIL-a na objekte za proizvodnju, čuvanje i prevoz nafte govorio je šef nacionalne naftne kompanije Libije Mustafa  Sanala.

Zbog toga su ugroženi interesi zapadnih kompanija, koji su direktno ili indirektno prigrlili naftna izvorišta propale džamahirije. Proizvodnja “crnog zlata“ danas nije veća od 360.000 barela dnevno – oko pet puta manje nego u vrijeme Gadafija.

Nije čudno što zapadni stratezi ozbiljno razmišljaju o kopnenoj operaciji. U Libiji već djeluju specijalne snage Francuske, Velike Britanije i SAD. Istina, nisu uvek usaglašene. Ali malim snagama s ISIL-om se ne može izaći na kraj. A da li će se NATO odvažiti na direktnu intervenciju – pitanje je otvoreno.

“Sada Zapadu nije do direktnih intervencija u Libiji. Ne bih se usudio da kažem da bi Zapad mogao da krene u vojnu invaziju. Ali, ako borci izađu ’iz okvira’ i, recimo, prodru u Tunis, Zapad je sposoban da se umiješa“, komentariše situaciju u intervjuu za RT rukovodilac Sanktpeterburškog centra za proučavanje savremenog Bliskog istoka Gumer Isajev.

“Kopnena operacija je moguća samo u slučaju masovnih terorističkih napada na teritoriji SAD“, tvrdi Sergej Serjogičev.

“Uvođenje vojske, međutim, neće riješiti probleme s ISIL-om. Za Zapad je jedini izlaz iz libijskog ćorskokaka da pronađe novog Gadafija. I da ne odgovaraju na pitanje zbog čega su ubili starog“, smatra Serjogičev.

U svakom slučaju Amerikanci će se potruditi, kao i prije pet godina, da odgovornost podijele s evropskim saveznicima i da na njihova nejaka pleća prenesu teškoće borbe protiv ISIL-a.

(Kliker.info-B92)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku