Kliker.info

Robert Fisk, poznati novinar, publicist i ratni reporter "The Independenta", te suradnik mnogih drugih medijskih kuća, u svom članku "Sirija i istina o kemijskom oružju" (od 6. prosinca) je u kratkom članku punom ljutnje i cinizma progovorio o svojim saznanjima glede tog famoznog Assadovog naoružanja.
 
Sirija i istina o kemijskom oružju
 
"Što je veća laž, ljudi će lakše povjerovati." Znamo svi tko je to rekao, ali još uvijek funkcionira. "Bashar al-Assad posjeduje kemijsko oružje! Mogao bi ga koristiti protiv svog naroda! Ako to učini zapad to neće mirno promatrati!" Svega smo se naslušali protekle godine, iako je Assadova vlada više puta naglasila da "kada bi i imala kemijsko oružje, nikada ga ne bi koristila protiv svog naroda".

Sad Washington posvuda igra na istu kartu. "Bashar ima kemijsko oružje. Mogao bi ga koristiti protiv svog naroda. Ako to učini……?"Ako bi to odista učinio, Obama, madame Clinton i NATO će se jako razljutiti. Svi pseudo-eksperti, koji Siriju ne mogu naći ni na zemljopisnoj karti, su nas proteklog tjedna upozoravali na otrovne plinove, na biološko oružje, na kemijska ubojita sredstva koje Sirija posjeduje i koje bi moga koristiti.
 
Koji su im izvori?
 
Oni isti specijalisti koji su nas upozoravali nakon 11.rujna, kada su 2003. inzisitirali na oružju za masovno uništenje koje posjeduje Sadam Hussein. To si bili "anonimni izvori vojnih obavještajnih službi". Od tog trenutka se ti izvori zovu UMIS.
 
"Coup de théâtre"
 
Sad dolazi preokret. Netko iz kanadske "Broadcasting Corporation" me nazvao ovog tjedna i razgovarao o kemijskom oružju koje je otac Bashara al-Assada, Hafez al-Assad, koristio u gušenju sunitske pobune 1982. u Hami.I tada su im izvori bili isti, dobri stari UMIS. I što se događa. Osobno sam bio u Hami, u veljači 1982. (što je i bio razlog zašto me taj Kanađanin nazvao) kad su Hafez al-Assad i njegova vojska bez problema ugušili pobunu, likvidirajući pri tom i vladine dužnosnike i pobunjenike, ali mogu posvjedočiti kako nije korišteno kemijsko oružje. Niti jedan jedini vojnik (a ni civil) u Hami nije imao, niti nosio gas-masku. Onakav opasno mirisni zrak, kakav smo ja i moje kolege udisali 1980., pun opasnih kemikalija koje je koristio naš (tadašnji) prijatelj Sadam protiv Iranaca, nije bio prisutan u Siriji. Nijedan preživjeli civil, s kojima sam razgovarao 30 godina poslije događaja u Hami, nikada nije govorio o bojnim otrovnim plinovima. Sada bi mi morali povjerovati kako se to dogodilo? Tako je počela ova infantilna priča: Hafez al-Assad je koristio kemijsko oružje protiv svog naroda u Hami prije 30 godina. Isto to će učiniti i njegov sin Bashar. Nije li to bio razlog zašto smo izvršili agresiju na Irak 2003.? Stoga što je Sadam koristio kemijsko oružje, i mogao bi ga koristiti opet?
 
Gluposti!
 
Upravo tako, što je veća laž tim bolje. Naravno da mi novinari moramo vršiti našu dužnost i objavljivati gluposti o Basharu al-Assadu, čije snage možda i jesu počinile neke zločine, ali i da ga optužujemo za zločin koji još nije počinio, a koji nije počinio niti njegov otac. Naravno da je kemijsko oružje jedno veliko zlo. Eto zašto su SAD i Njemačka opskrbile Sadama s dijelovima za njega.
 
Eto zašto, kad je Sadam prvi put koristio to oružje u Halabji, UMIS nagovara CIA-e da okrivi Iran. I naravno, Assad zasigurno posjeduje kemikalije u nekakvim zahrđalim skladištima, tko zna gdje u Siriji. Gospođa Clinton je "zabrinuta kako bi te kemikalije mogle završiti u pogrešnim rukama, kao da su ikada u ‘pravim rukama’. No, Rusi su rekli kako "Assad to oružje neće koristiti!". Kakav bi interes imao Assad da naljuti svog jedinog i najmoćnijeg saveznika, i učini suprotno?Između ostalog, koja je bila prva vojska na svijetu koja je koristila otrovne plinove na Bliskom Istoku? Sadamova? Ne! Engleska naravno, po zapovijedi generala Allenbya, protiv Turaka na Sinaju 1917. Eto to vam je istina."  (Kliker.info-Advance)