hamburger-icon

Kliker.info

Reisu-l-ulema Cerić: Ovom državom vlada misteriozna crna ruka

Reisu-l-ulema Cerić: Ovom državom vlada misteriozna crna ruka

27 Novembra
08:12 2009

 U tradicionalnom bajramskom intervjuu za "Dnevni avaz" reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa ef. Cerić tvrdi da je Evropa Bošnjake smjestila u svojevrsni geto i upozorava da "pošasti islamofobije i antisemitizma haraju svijetom"! Vrhovni poglavar IZBiH i najveći duhovni autoritet Bošnjaka još upozorava na sebičnost i pohlepu koja u našoj stvarnosti uzima maha, govori i o velikoj hajci na IZBiH i njenim posljedicama, materijalizaciji islamofobije u našoj zemlji, radu Federalne televizije (FTV) te izolaciji Bošnjaka kroz blokadu bezviznog režima za našu zemlju, bošnjačkoj politici…- Svim čitateljima "Dnevnog svaza" u BiH i dijaspori želim čestitati Kurban-bajram. Bajram šerif mubarek olsun! – poručio je na početku razgovora reisu-l-ulema.

Kako ocjenjujete ovogodišnju organizaciju hadža? U Meku je otputovalo 1.700 hadžija, a određeni broj njih otišao je na poziv kralja Saudijske Arabije. Taj broj nešto je manji nego lani…

– Hadž je najsloženiji posao koji Islamska zajednica u BiH organizira kao ibadet, kao jedan od islamskih šartova. Kada govorimo o islamskim šartovima, počinjemo sa šehadetom, to jest očitovanjem jezikom i vjerovanjem u srcu da nema drugog boga osim Allaha, dž. š., i da je Muhammed, a. s., Božiji Poslanik. Poslije tog osobnog očitovanja vjere, svi drugi islamski propisi su ne samo individualni nego i kolektivni i zato pretpostavljaju organizaciju. Namaz i post su kako individualni tako i kolektivni ibadet. Zekat je, također, individualni čin, ali traži organizirano prikupljanje i raspodjelu. Hadž je, isto tako, individualni i kolektivni ibadet. Zato je islam vjera pojedinca i zajednice. Hadž je, dakle, najsloženiji ibadet i zato je propisan samo jednom u ljudskom životu. Posljednjih godina mi nastojimo poboljšati organizaciju hadža. Čini mi se da smo ove godine postigli pomake u smislu da su avioni došli i otišli na vrijeme, a vjerujemo i da će povratak hadžija proći bez poteškoća. Ja sam zadovoljan postignutim, iako mislim da organizacija hadža može biti još bolja, još lakša i s još boljom uslugom za one koji na hadž žele ići u organizaciji IZBiH.

 Šta su osnovne poruke ibadeta hadža i kurbana u našem aktuelnom trenutku i kontekstu? Vi ste mnogo puta kazali da bez žrtve, što su simboli ta dva ibadeta, nema vjere. Za šta se danas Bošnjaci moraju žrtvovati?

– Sudeći prema trenutnom stanju Bošnjaka, ali i stanju u svijetu općenito, ja bih rekao da žrtva koju muslimani moraju učiniti jeste to da se oslobode sebičnosti. Najveći grijeh s kojim žive pojedinci i zajednice jeste da postaju sve više sebični. Grabe sebi više nego što im pripada. Rezultat te grabeži i posesivnosti jeste i aktuelna ekonomska kriza u svijetu. U svim analizama o kolapsu bankarskog sistema na Zapadu, kao posljedica se ne navodi nedostatak novca, već povećana sebičnost i pohlepa. One su rezultat sebičnosti i nezasićenosti određenih ljudi. Takvi ne prezaju da uzimaju tuđe, ono što im ne pripada. U našem lokalnom kontekstu, ja mislim da se ova mahana i grijeh mogu vidjeti i u organizaciji našeg društva i naše države BiH. U odnosima unutar Bošnjaka također je posrijedi sebičnost i pohlepa, nemogućnost da se izađe iz svog uskog, malog svijeta i malih interesa. Posrijedi je nemogućnost da se vidi opći interes za koji treba živjeti, kao ideal. Svi smo postali pomalo sebični. Ne dopuštamo da drugi osjete blagodat onoga što je blagodat cijelog svijeta.

Hadž je vrijeme kada bi muslimani morali razmišljati univerzalno, kada bi se morali oslobađati sebičnosti, kada bi se morali podsjetiti da je Muhammed, a. s., na Arefatu, upravo u vrijeme hadža, rekao da Arap nema prednosti nad nearapom, niti nearap nad Arapom, kao ni bijelac nad crncem, ni crnac nad bijelcem, osim po ljudskom karakteru. Ovo vrijeme je poruka Ibrahima, a. s., koji je bio spreman da žrtvuje sve što je od njega traženo. Jasno, u zamjenu za sina on je dobio radost u kurbanu, ali on je morao proći kroz psihološku školu i provjeru koliko je spreman da žrtvuje od onoga što najviše voli. Naravno, čovjek treba voljeti sebe. Zato se u hadisu poslanika Muhammeda, a. s., i kaže da čovjek mora voljeti drugome ono što voli samome sebi, a to znači da treba biti nesebičan, biti pravedan, biti spreman da se žrtvuje za opće dobro. 

Koliko su muslimani, Bošnjaci prije svega, spremni da se žrtvuju za opće dobro o kojem govorite? Uzvišeni Allah, dž. š., u Kur'anu poručuje da se "neće izmijeniti stanje jednog naroda sve dok se on sam ne izmijeni". 

– Teško je govoriti o kolektivnoj spremnosti, ali činjenica je da među Bošnjacima postoje pojedinci, postoje dobri ljudi koji su spremni da žrtvuju svoje lične interese za opće dobro. Ja bih volio da su ti ljudi uključeni što više u javne poslove i da na taj način svoju moralnu vrlinu pretvore u javnu vrijednost. Mislim da prolazimo kroz veliko iskušenje i da javna debata koja se vodi unutar nas samih u odnosu na druge, koliko god bila teška, jeste korisna. Ona je znak naše slobode.

Sloboda je najveća ovodunjalučka vrijednost. Samo kroz slobodu moguća je selekcija vrijednosti koje su trajne, baš kao što se u Kur'anu Časnom kaže: "Ono što vrijedi ostaje, a ono što ne vrijedi bujica odnese."  Stoga, ne treba se bojati slobode, ne treba se bojati da ljudi javno debatiraju o društvenim pitanjima. Vremenom će sve stvari doći na svoje mjesto. Bez slobode, ne možemo znati koje su prave vrijednosti. Stoga, svi smo na testu, svi prolazimo kroz iskušenja. Ali, svako  ima pravo da iznosi svoja mišljenja javno. Naše je da radimo, a Allah, dž. š., Njegov Poslanik te svjesni i savjesni ljudi ocijenit će ko radi pravo, a ko radi krivo.

 Vi ste nedavno dobili veliko priznanje. Uvršteni ste među 50 najutjecajnijih ljudi islamskog svijeta, u knjizi "Pet stotina najutjecajnijih muslimana u svijetu". Tamo se konstatira se da ste "jedan od najutjecajnijih muslimanskih lidera našeg vremena". Šta ovo priznanje znači za Vas i za bošnjački narod koji predstavljate?

– Ne bih osobno govorio o tome. Zahvalan sam Allahu, dž. š., što sam imao priliku da se nađem na mjestu gdje sam mogao govoriti o vrijednostima islama i implicitno na taj način govoriti o vrijednostima svog bošnjačkog naroda. Kao što su mnogi primijetili, mjesto čovjeka u svijetu nije određeno brojem, već kvalitetom njegovog rada. Naravno, to mi predstavlja veliku satisfakciju za sve ove godine naše neprestane borbe da upoznamo svijet s problemom muslimana, Bošnjaka. Ja sam zahvalan svima onima koji su uvidjeli da je naša namjera bila da kroz naše pitanje na Balkanu i u Evropi pošaljemo poruke cijelom svijetu, poruke Bosne.

Zahvaljujući povjerenju koje mi je dao moj narod, kroz instituciju reisu-l-uleme nastojao sam uvijek i na svakom mjestu iskoristiti priliku da prenesem poruku muslimana, Bošnjaka. Priznanje koje sam dobio, više je priznanje mom narodu i mojoj Islamskoj zajednici. To priznanje nosi i još neke poruke. Naime, kao narod dvije stvari ne smijemo izgubiti. Ne smijemo izgubiti prijatelje u svijetu, na Istoku i Zapadu. Također, ne smijemo izgubiti prisutnost u svijetu. Mi ne smijemo više nikada pasti u zaborav i samoću. Dvije stvari za nas Bošnjake također su najopasnije. To je da ostanemo sami i da nas se odreknu ljudi na Istoku i na Zapadu. Dakle, ne smijemo biti zaboravljeni ni na Istoku, niti na Zapadu.

To govorim da bih ukazao na to da smo posljednjih stotinu godina bili skoro zaboravljen i usamljen narod. Rahmetli Alija Izetbegović mnogo je zaslužan što se danas zna za nas u svijetu, što nismo zaboravljeni i usamljeni. O tome najbolje govori činjenica da se u mnogim džamijama u islamskom svijetu i danas kolektivno čita Izetbegovićeva knjiga "Islam između Istoka i Zapada".Naravno, bitno je i ono što danas u islamskom svijetu rade neki bošnjački političari, objašnjavajući naše stanje. To je, svakako, način da ne budemo zaboravljeni i usamljeni. Oni koji nisu svjesni koliko je važno da budemo prisutni u svijetu, rizikuju da budemo zaboravljeni i usamljeni. To je opasno za našu budućnost i za budućnost naše djece.

U kakvom okruženju Bošnjaci dočekuju ovaj Kurban-bajram? Mnogo se desilo od Ramazanskog bajrama, počev od famoznih shema OHR-a kojima se Bošnjacima imputira terorizam, neviđene hajke pojedinih medija na Vas osobno i IZBiH, do optužbi ombudsmena Federacije BiH za "radikalizam i klerikalizam" u vrhu IZBiH. Živimo li, kako ste Vi kazali, u Gvantanamu? Gdje to vodi?

– Hajka koja se vrši na IZBiH je izazov i to samo jača jedinstvo IZBiH. Oni koji su mislili ovom hajkom da nas oslabe, pogriješili su. Oni su zasigurno ojačali IZBiH! Ova generacija, naše muftije, imami, muderisi, ali i svi muslimani, prošli su kroz torturu neuvažavanja, omalovažavanja, uskraćivanja suvereniteta, autentičnosti, slobode Islamske zajednice, a posebno proganjanja unutar IZBiH. Znate za onu priči o držalici? Naime, stabla u šumi pobunila su se protiv drvosječe koji je došao da ih posiječe. No, jedno stablo je progovorilo tako što je kazalo da ne treba kriviti sjekiru koja siječe, već držalicu koja je napravljena od stabla, kojom nas sjekira posijeca.

Islamska zajednica nije i neće biti držalica koja siječe glave. IZBiH ima čast što će preživi sve ove napade. Mi primjećujemo da ti napadi dolaze i iz određenih političkih i medijskih krugova koji imaju ideološke predrasude u odnosu na islam i muslimane. Oni ne mogu da podnesu da IZBiH bude slobodna, suverena i autentična u zaštiti ljudskih prava ili prava muslimana na život, imetak, čast, vjeru, domovinu…

Želim poručiti muslimanima da se ne boje nikoga osim Boga dragog. Budite sigurni da je vrh IZBiH jedinstven više nego ikada. Odlučni smo da štitimo prava muslimana. Pogledajte ko nas napada i vidjet ćete da smo na pravom putu. S druge strane, bosanska poslovica kaže da se ne baca kamen na divljaku, već na najbolju, na pravu jabuku. 

 Posebno je nemilosrdna medijska hajka koju provodi FTV. Mnogi vjernici ogorčeni su monstruoznošću optužbi na račun IZBiH toliko da se ovih dana mogu čuti i poruke da će u znak protesta prestati plaćati RTV taksu. Edhem Bičakčić kazao je da FTV priprema teren za nešto ozbiljnije. Šta je stvarni cilj napada te televizije?

– FTV je dio  javnog servisa, koji pripada svim građanima. Oni taj servis plaćaju i oni trebaju odlučivati kakav će on biti. Građani trebaju sudjelovati u formiranju politike tog servisa, a ne da to bude servis određene interesne grupe koja promovira potrošenu ideološku matricu i maltretira sve ostale, jer su dobili priliku da imaju mikrofon u ruci. No, to nije stvar koju treba rješavati IZBiH. Postoji Parlament FBiH, koji treba reći kakav treba biti javni servis i kome treba javni servis služiti – interesnoj grupi ili općem interesu naroda i države?

Nećemo dopustiti  da se FTV miješa u poslove IZBiH, jer je u posljednje vrijeme primjetno upravo to – FTV želi diktirati šta može, a šta ne može IZ raditi, poput nekadašnjeg Centralnog komiteta Komunističke partije.  Nama se podmeće da želimo uređivati program te entitetske televizije, a zapravo oni žele odrediti ko je "pravi" u IZBiH, ko zastupa IZBiH, ko govori ono što oni hoće da čuju… Kao znak da je IZBiH uvijek podržavala državotvornost, mi smo za ovaj Kurban-bajram potpisali poseban protokol sa BHT-om. Oni će ove godine prenositi klanjanje Kurban-bajrama i tako će i ubuduće biti. Entitetski servisi nisu državni, već entitetski. Ali, oni žele uzeti sebi za pravo da budu državni, ali i da preuzimaju ulogu sveznajućeg i svemoćnog i svepresuđujućeg.

Mnogo ste govorili o islamofobiji. Spočitavaju Vam da govorite neprecizno i da se kroz termin islamofobije zapravo obračunavate s nepodobnima. Ali, sve je jasnije da se islamofobija materijalizira i to se vidi i kroz stalno optuživanje Bošnjaka za terorizam, kroz činjenicu da državni tužilac kao inkriminaciju tretira Šerijat, bradu, hidžab… Slažete li se s ocjenama da se islam bukvalno progoni iz javnog života Sarajeva i BiH?

– Islamofobija je svjetski fenomen. On je priznat kao bolest ovog vremena. Izjednačen je s bolešću antisemitizma. Mi smo imali zajedničku izjavu s Jevrejima s područja bivše Jugoslavije, u kojoj smo identificirali da islamofobija i antisemitizam jesu pošasti koje trenutno haraju svijetom. Mnoge institucije u svijetu za zaštitu ljudskih prava  identificirale su islamofobiju kao bolest, kao i sve druge bolesti, kao i ovaj virus H1N1. Mi smo u BiH mislili da će to nas mimoići. Ali, virus islamofobije nije nas mimoišao. On se širi institucionalno. Čak i u državnim strukturama. Dolazi mi mnogo prigovora od Bošnjaka da su diskriminirani u državnim institucijama. Ono što je posebno porazno, imamo mnogo slučajeva gdje neki Bošnjaci vrše torture nad svojim sunarodnjacima, a da bi ostvarili poziciju  kod nekog drugog ko nije Bošnjak. Ta pojava me zabrinjava.

Čini mi se da Bošnjacima žele omrznuti rad za državu, da ih žele protjerati iz institucija države, da im žele zgaditi sve što pripada državi i tako udaljiti od državnih institucija. Također, mnogi Bošnjaci žale mi se da u državnim institucijama jednostavno ne mogu dalje napredovati, ne mogu se školovati, odjednom budu zaustavljeni u daljnjem napretku. Imam osjećaj da ovom državom vlada misteriozna crna ruka. Na osnovu onoga što se dogodilo kroz aferu "Sheme", vidimo da postoje neke stvari koje se rade iza naših leđa. Sve to govori da se kao Bošnjaci moramo preispitati i da moramo vidjeti gdje nas ovo vodi. Imam osjećaj i da se mnogi distanciraju od bošnjačkog pitanja, da se odriču bošnjačke stvari da bi se pokazali kao multikulturalni i multinacionalni. Pa, kako se u BiH može biti multinacionalan i multikulturalan ako tu nema Bošnjaka i ako se prema Bošnjacima vrši diskriminacija!?

U vremenu pred nama svi moramo otvoriti dušu jedni prema drugima i porazgovarati o tome koji su to ljudi koji mogu nositi teret naše bošnjačke sudbine i na Balkanu. Mi, Bošnjaci, narod smo koji je preživio genocid. Nemamo pravo svoju budućnost i sudbinu, sudbinu svoje djece povjeravati nikome, kao što Jevreji nakon holokausta nikome ne povjeravaju svoju sudbinu. To mora biti svima jasno! Ako to još nije jasno i ako ne postoji takva svijest kod samih Bošnjaka, to ne znači da je ne treba razvijati. Mi u BiH i na Balkanu moramo shvatiti i jasno artikulirati koji su to naši interesi, moramo biti jedinstveni u temeljnim pitanjima našeg opstanka i moramo se osloboditi ideoloških predrasuda koje su se pokazale kao utopija. One  su nas dovele u vrlo tešku poziciju, pa nam se dogodio genocid.

Kakav je odnos Evrope i međunarodne zajednice prema Bošnjacima. Narod ima osjećaj da Bošnjake stalno žele problematizirati, pa čak i izolirati?

– Mi smo u nekoj vrsti geta. Evropa nas drži u nekakvom rezervatu činjenicom da su jedino Bošnjaci izostavljeni iz slobodnog viznog režima. Mi u BiH imamo osjećaj gušenja, koji se stvara izvana. U toj situaciji i mi pravimo greške. Naši međuljudski odnosi stoga su vrlo složeni. Stalno se propituje stupanj našeg strpljenja, naše izdržljivosti u trpljenju nepravde. Svijet je priznao svoje greške u BiH. Mislili smo da će poslije Dejtona ispravljati te greške. Međutim, mi vidimo da imamo kontinuitet politike u odnosu na nas kao nekoga koga stalno treba posebno posmatrati, obrađivati ga, uvijek iznova tražiti da se izjašnjava o tome šta smo, šta vjerujemo, kakvi su naši pogledi na svijet, itd. Suočeni smo s logikom prema kojoj onoga koji je dobar treba kazniti zato što može biti bolji, a onoga koji je loš treba nagraditi da ne bi bio lošiji. 

Minder u Sarajevu

Nisam previše zabrinut,  ali jesam iznenađen. Jer, vjerujem da Evropa počiva na  demokraciji i ljudskim pravima. Zašto Evropa i svijet toliko odugovlače s rješavanjem bosanskog pitanja? Oni misle da će se to samo riješiti. Pri tome nas optužuju kako bi opravdali svoje nerad i nekorektan odnos. Mi ćemo, očito, i ovog puta morati platiti visoku cijenu kako bi oni spoznali da su napravili grešku. Vjerujem  da u svijetu postoje dobri ljudi, političke i moralne osobe koje u posljednje vrijeme upozoravaju politički establišment u Briselu da ovo što se radi jeste diskriminacija prema našem narodu na osnovu njegove vjere i nacije. U Evropi postoje ljudi koji su spremni da pokažu taj demokratski duh i da se bore za ljudska prava. To dokazuje i Deklaracija Evropskog parlamenta o tome da 11. juli bude Dan sjećanja na genocid u Srebrenici.  Otkriva to i jednu drugu dimenziju. Ako se radi, ako smo prisutni u Evropi, ako objašnjavamo našu stvar, ljudi će čuti. Ali, ako sjedimo ovdje na minderu u Sarajevu i vičemo: "Ovako se više ne mere", a pri tome ništa ne radimo, onda smo krivi samima sebi i svima drugima. U tim okolnostima imamo potrebu da jedni druge optužujemo i za stvari koje nemaju nikakve veze s pameću. 

Mi nećemo trpjeti nepravdu!  

– Postoji razlika između ovog našeg vremena i vremena u kojem je djelovao reisu-l-ulema Džemaludin ef. Čaušević. On je u intervju za francuski list "La Temps" još 1919. godine govorio: "Mi ćemo nepravdu podnositi, državni poslovi mogu se bez nas voditi, ali neka se poštuje barem naš život, naša čast i imetak. Zar je previše ako to tražimo?"E, vidite, danas mi u intervjuu za bosanske dnevne novine "Dnevni avaz" kažemo: "Mi nećemo trpjeti nepravdu, državni poslovi ne mogu se bez nas voditi i neka se poštuju sva nša prava. Zar ima neko ko nam to može osporiti?" Otuda vam može biti jasno zašto nas tako žestoko napadaju. Zato što smo se okuražili da više ne prihvatamo nepravdu i zato što hoćemo da pravimo državu koja će štititi naša prava i spasiti nas od genocida.

 Hrabri li Vas veći angažman Turske u BiH i na Balkanu? Ministar vanjskih poslova Ahmet Davutolu (Davutoglu) najavio je snažan povratak Turske na ove prostore, što je izazvalo velike reakcije Srba i Hrvata.

– Mislim da je Turska stotinu godina zakasnila da čujemo to što je rekao ministar Ahmet Davutolu. Ali, kako kaže narod, bolje ikada nego nikada. Mislim da je vrijeme da Turska pojača svoj angažman na Balkanu. Turska ima iskustvo koje može poslužiti svima onima koji se bave Balkanom. Oni su znali držati Balkan stabilnim pet stotina godina. To nije neznačajno. Osim toga, Turska je pokazala u svojoj modernoj povijesti da je mnogo toga žrtvovala da bi se pridružila Evropi, Zapadu. Turska je mnogo toga uradila da bi postala članica NATO-a i faktor stabilnosti.

Turska je izvršila  reforme koje su je učinile jednom od najvećih demokratija u muslimanskom svijetu. Pokazala je da muslimani praktirciraju autentičnu demokratiju. Pojačana je i uloga Turske na Istoku. Ona je posrednik u odnosu između Palestine i Izraela, u Iraku, Afganistanu… To je razlog da Zapad promijeni mišljenje o Turskoj i da u njoj vidi faktor stabilnosti i partnera na Balkanu i u BiH. Ako se u Beogradu govori o Turskoj, Osmanskoj carevini, zašto i mi u Sarajevu ne bismo govorili o vrijednostima koje nas vežu povijesno, kulturno i civilizacijski s Turskom.Mi nismo opsjednuti prošlošću Osmanske carevine, jer mi hoćemo da gledamo u budućnost, kao i Turska. Davutolu je ministar koji će obilježiti vrijeme drugačije vanjske politike Turske. Trio koji čine turski premijer Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), predsjednik Abdulah Gul (Abdullah) i ministar Ahmet Davutolu je blagodat za mir i stabilnost u svijetu.

Izgraditi slogu                                                      – Često smo žrtva svog neznanja, nesloge, nesnalaženja i neupućenosti. Kao posljedica toga, i drugi prave greške prema nama. Moramo izbjeći to da našu slobodu ponovo plaćamo krvlju. Da bismo to izbjegli, moramo skupiti našu pamet, izgraditi slogu i time zaštititi svoja prava i svoju slobodu. Jesu li toga svjesni naši lider? Mislim da će narod na to pitanje odgovoriti na sljedećim izborima.

Dova za planetu
– Idućeg mjeseca grupa vjerskih lidera i autoriteta, među kojima ću i ja biti, sastat će se u organizaciji Svjetske konferencije za mir i religiju, a prije održavanja konferencije o klimatskim promjenama. Mi ćemo prije toga svako na svoj način učiti dovu  ili molitvu. Ja ću proučiti Bosansku dovu koju su učenici Bošnjačke gimnazije Sarajevo uzeli kao svoju dovu-molitvu. Mi kroz moralni apel želimo utjecati na današnje svjetske političare da mijenjaju svoj odnos prema planeti, čovječanstvu, da se umanji i izliječi ljudska sebičnost.

Ne smijemo misliti samo na sebe
– Nedavno sam boravio u posjeti Americi i Islamskom kulturnom centru u Nortbruku, kod Senada ef. Agića, gdje je bio organiziran susret između muslimana i kršćana. Muslimani i kršćani dogovorili su se da posjećuju jedni druge. Muslimani dolaze u crkvu, a kršćani u džamiju kako bi se oslobodili predrasuda i izgradili komšijsko povjerenje. Tokom moje posjete, kršćani su posjetili Islamski centar. Na prigodnoj večeri, američki svećenik održao je predavanje gdje je govorio o kur'anskim ajetima koji govore o Isau (Isus), a. s., i njegovoj majci Merjemi (Marija). Kako je rekao, nakon što je čitao Kur'an, shvatio je da muslimani poštuju Isaa, a. s., ponekad više od kršćana. Također, vole Merjemu više nego neki kršćani.

Na to sam mu kazao da kršćani nemaju monopol nad Isaom, a. s., jer je on kao Božiji poslanik i kao takav vrijednost i muslimana. Također, Musa, a. s., i islamska je vrijednost, pa Jevreji nemaju monopol nad njim. Na koncu, muslimani nemaju monopol nad Muhammedom, a. s., jer je on milost za sve svjetove i objavljen je svim ljudima. Dakle, ne smijemo biti sebični. Ne smijemo misliti samo na sebe. Nismo sami na ovome svijetu. Moramo misliti na sve ljude, posebno na one koji trebaju našu ljubav i pažnju. Posebno u ovim blagdanima Kurban-bajrama otvorimo svoja srca prema svim ljudima dobre volje uz Bajram šerif mubarek olsun!   Faruk Vele (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku