Kliker.info

Rade Šerbedžija, 64-godišnji glumac koji je slavu doživio na jugoslavenskom glumištu, a kasnije se dobro snašao i u holivudskoj produkciji, sinoć je nastupio u zadarskom klubu Arsenal.

Gospodine Šerbedžija, poznato je da imate kuću u Istri i da svako ljeto radno ljetujete na Brijunima, a ipak stalno naglašavate koliko ste vezani za Silbu?

– Da, otišao sam na taj otok prvi put 1968. godine sa svojom tadašnjom djevojkom, a kasnije mojom ženom. Silba je bila njen otok jer ona tamo ljetuje od djetinjstva, a od tog ljeta Silba je postala i moja. Prije tih 40-ak godina na otoku nije bilo ni struje i bilo je Kada ste zadnji put bili na Silbi i u Zadru?

– Za Zadar sam također vezan jer je to grad kojem Silba gravitira. Znao sam 5 sati putovati trajektom s otoka u Zadar da bi otišao u spizu i popio kavu. Puno Zadrana na Silbi ima vikendice, pa sam se sprijateljio s mnogima. Zadnji put sam na Silbi i obližnjoj Premudi bio ovo prošlo ljeto kada sam s mojim starim drugarima išao u ribolov.

Koje su prednosti života u Los Angelesu, a što Vam fali od starog života odavde?

– Iako mi u Americi ništa ne fali, fali mi zapravo sve. Odlazim tamo u caffe Aroma gdje su izvrsni ćevapčići i gdje redovito kartam remi sa svojim prijateljima. Tamo se osjećam kao da sam kući.

Je li Vam se teško bilo pomiriti s činjenicom da možda zauvijek ostanete „glumac sa slavenskim naglaskom“?

– To je zapravo sudbina svih glumaca koji dolaze iz Europe. U prednosti su jedino Englezi, ali samo zato što bolje poznaju engleski jezik. Inače, i oni moraju prilagoditi svoj naglasak. Mladi glumci lakše izgube taj specifični akcent, a mi stariji teže. Nije to toliko loše. Pa u Americi je toliko puno stranaca da i američki glumci često glume strance i iskrivljuju naglasak.

Upravo ste glumili u sedmom nastavku Harryja Pottera, kakvu ste ulogu imali?

– Moja je uloga mala, pojavljujem se u dvije scene. Glumim nekog Austrijanca Gregorovicha. On je dobar čarobnjak koji izrađuje čarobne štapiće i bori se protiv zločestog čarobnjaka. Posao sam odradio u studiju, a premijera filma je negdje u studenom.

S kim ste voljeli raditi?

– Od režisera sa Stanleyjem Cubrickom, Philipom Noiceom i Francescom Rossijem, a od glumaca sa Johnom Torturom s kojim sam radio na filmu „Primirje“. Bilo je lijepo raditii i sa Guyem Ritchijem na filmu na filmu „Zdrpi i briši“. Čuo sam da me mladi po tome filmu i prepoznaju, kao Borisa The Bladea, ljigavog ruskog kriminalca. Na prostorima nekadašnje države uživao sam u suradnji sa Ljubišom Ristićem i na predstavama „Oslobođenje Skopja“ i „Braća Karamazovi“.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom?

– Uspjeh je to što sam živ (smijeh). Ostvaren sam čovjek s petero božanstvene djece i dva božanstvena unuka. Iako sam, nažalost, izgubio majku, moj 97-godišnji otac je još živ. Moja familija mi daje snagu i ispunjava me.

Kako ocjenjujete post jugoslavensku filmsku produkciju zadnjih godina i nude li Vam uloge u filmovima na Vašem materinjem jeziku?

– Ne znam puno o ovdašnjim filmovima i zato ne bih davao nikakve ocijene. A kolege me zovu, da. Upravo imam poziv iz Slovenije za dva filma. (Kliker.info-Jutarnji list)