Kliker.info

Ovvje nitko nije čuo za ruske prehrambene brendove. Rusi nemaju Nestle niti Nutellu, nemaju mortadelu, eventualno znamo za njihov kavijar, votku i losos. No svi znaju za Gazprom, Rosneft i druge naftne i plinske kompanije koje čine kralježnicu ekonomske moći Putinove Rusije… Rusija već tri godine ponavlja: nas zanima Ina, nas zanima HEP. Rusi nikad nisu tvrdili da ih zanima Agrokor, bila je to samo poluga preko koje su htjeli natjerati Hrvatsku na kooperativnost – i to, čini se, još žele.

Ponuda čelnika Rosnefta Igora Sečina – čovjeka koji izgleda kao arhetipski ruski negativac iz filmova o Jamesu Bondu, a desna je ruka šefu ruske države – opak je izazov Andreju Plenkoviću. Herman Graf, šef Sberbanka, nazočio je razgovorima Kolinde Grabar Kitarović i Vladimira Putina, a dok je Moskvi trajao rusko-hrvatski gospodarski forum, Igor Sečin sudjelovao je na desetom Euroazijskom forumu u Veroni.

Baš iz Verone ponudio je da će kupiti Inu, modernizirati rafineriju u Sisku, nastaviti rad rafinerije u Rijeci… Tako primamljivu ponudu dosad nitko nije dao, osobito ne tako otvoreno. Plenković se smješka i kaže: ima još zainteresiranih kupaca, ali ne kaže kojih ni s kakvom platformom. Prihvaćanje mefistovske Selčinove ponude bilo bi suprotno svim aksiomima Plenkovićeve politike. Proda li dušu “vragu”, on će prvom prilikom doći na naplatu. Uđu li Rusi u Inu, njihov će politički utjecaj u Hrvatskoj i regiji narasti do plafona.

Nedostaje im samo plinska trasa za Južni tok, ali netko tko u ovako korumpiranoj zemlji raspolaže milijardama dolara iz naftnog biznisa (Rosneft je najveća naftna tvrtka na svijetu) bez problema može pitati “pošto je Vlada RH”. Jednu su, uostalom, već avansno kupili. No upitno je je li Rosneftova ponuda samo mamac: “Nije jasno zašto bi Rusi zadržavali obje rafinerije kad se to protivi ekonomskoj logici”, kaže naš sugovornik upućen u naftni biznis.

“Oni mogu obećati održavanje obje rafinerije, ali hrvatske potrebe može pokrivati već jedna, ako čak nije dovoljna MOL-ova rafinerija u Mađarskoj. Pitanje je, dakle, je li to samo mamac. S druge strane, Amerika će učiniti sve da Rusima zapriječi ulaz u Hrvatsku. Oni već drže Srbiju, imaju velik utjecaj u Makedoniji i BiH, snažno su prisutni u Sloveniji, kao i Crnoj Gori, i sigurno je da će im se ovdje postaviti prepreke prilikom pokušaja ulaska u sve strateške grane…”

Rusija drži Europu u ovisnosti preko plina. Sjevernim tokom taj plin dolazi u sjeverozapadnu Europu. Južni tok je blokiran. Uspije li Rusija otvoriti pravac dobave na jugu, postići će višestruki uspjeh. Zaobići će neprijateljski raspoloženu Ukrajinu, koja bez ruskog novca za plinovod klizi u tešku krizu; pokorit će ostatak Europe i izbaciti Amerikance iz dobave plina preko LNG terminala. Hrvatska je u tom smislu vrlo važna. Zato Rusima cijena nije presudna: dobitak bi bio sudbonosan.

Rusija zato, čuje se iz diplomatskih krugova, može omekšati sa Sberbankom (Agrokor joj, kako rekosmo, nije presudan, a bez milijarde eura Rusi mogu preživjeti), no dobitak u energetici, Ina, plus možda HEP, bio bi Rusima pravi bingo! Bingo nije prejaka riječ, jer bi, kontrolirajući Hrvatsku, Rusi zapravo došli korak bliže osiguranju strateške dominacije nad starim kontinentom. Za njih je Agrokor u cijeloj toj priči više “pripetavanje”, više sredstvo nego cilj.

Da je Sberbanka ušla u vlasništvo Agrokora – a Todoriću je ponuđeno 49 posto vlasništva i zadržavanje ureda, vozača i Mercedesa pod uvjetom da Rusima preda 51 posto tvrtke, Rusi ne bi Agrokor koristili kao lanac za plasman svojih poljoprivrednih proizvoda, nego kao polugu za politički pritisak na Vladu.Akoliko vlada ne bi bila kooperativna, položaj hrvatskih dobavljača postajao bi slabiji.

S druge strane, da su aktivirane zadužnice koje bi dovele do propasti tvrtke, pa da je Agrokor otišao u stečaj, Rusi bi se na ovaj način naplatili u najvećem dijelu, dok bi na veliki otpis potraživanja bili prinuđeni hrvatski dobavljači. Lex Agrokor obrnuo je stvari, dobavljači su dobili prednost, dakako, uz nezanemarive rizike… “Sečin je član Putinova gremija”, objašnjava nam sugovornik blizak Vladi. “Tu je i druga ‘koincidencija’, da je potpredsjednik Rosnefta Hrvat.

I sad što se događa? ‘Iznenadni’, put Kolinde u Rusiju, nakon kojega Sečin odlučuje dati intervju hrvatskim medijima, i u njemu svečano nudi med i mlijeko…” “Što god je on rekao, zvuči logično”, nastavlja on.   “Rosneft u blizini nema rafinerije i oni bi zasigurno obnavljali, vjerovatno i širili kapacitet Ininih rafinerija. Sigurno bi razvijali Inu kao vertikalno ustrojenu kompanju, dakle sve ono što je Mol propustio i što Mol ne radi…” Sad se tu postavlja pitanje da mi pripadamo EU, da smo bliski saveznici sa Amerima, i da sigurno i njima ne odgovara da Putinova firma – odnosno jedan od Putinovi ljudi – uđu u tu priču.

“Jer, onda se postavlja pitanje i LNG-a i svega ostalog tako da ovo sad nije Plenkijev problem, nego američki problem. Oni su nama do sad uvijek govorili – nemojte s Rusima, nemojte s Kinezima, napravite LNG, ali nitko ništa ne nudi. Tako da su ovi Rusi to vrlo mudro skužili. Oni su odigrali svoje, javno su priopćili svoju ponudu, i sad je potez ne samo na hrvatskoj vladi nego i na našim saveznicima. Gdje je Texaco, gdje je Enron, gdje je Shell? Zar oni ne vide što se tu događa s arbitražama i kako su Mađari dobili tu arbitražu?

Dakle, ovakvo stanje je neodrživo: Ina će, ako se ovo stanje nastavi, propasti i onda ni ovih 44 posto neće vrijediti kao sad, dvije milijarde eura, nego dvjesta milijuna, i što ćemo onda…? Mađari, valja i to reći, samo koriste ono što im je dao, najprije Račan a onda i Sanader. Oni su Inu integrirali u svoju bilancu, preuzeli su Bosnu i Sloveniju, preuzimaju polako i Hrvatsku i to tako ide… dokle?” Što se tiče Agrokora, naš sugovornik tvrdi da bi hrvatski dobavljači propali da je Sberbanka uzela tvrtku – oni bi pokrenuli predstečajne nagodbe u kojima bi se maksimalno naplatili ili bi uzeli tvrtku za milijardu i nekoliko stotina milijuna eura plasiranog kapitala.

“Todorić je ljuto prevario Ruse. Ovdašnja revizorska kuća, koja je dugo radila za Todorića, uzela je principala u inozemstvu, pa su Todoriću namještali bilance. Tu će sigurno doći do velikih tužbi. Rusi rade na riječ: Todorić je prevario Grefa. On sada lije krokodilske suze, tvrdi da je privremena uprava prevarila Sberbanku, a zaboravlja da ih je upravo on doveo u taj položaj.

On će, zbog prijevare s revizorima, kad tad odgovarati pred američkim pravosuđem. Pisao je neistinite prospekte investitorima.” Kako god bilo, Lex Agrokor iščupao je Agrokor iz ruku Sberbanke. Ovdje se trenutno vodi teška geopolitilčka, ekonomska, politička i pravna utakmica koja će još dugo trajati. Hrvatska opet sprema lupiti po prstima ruski kapital i to na veoma bolan način. Ruski plan da kompenzira probleme svoje državne banke Sberbank u Agrokoru ponudom za Inu prema upućenim sugovornicima iz HDZ-a je vjerojatno osuđen na propast.

U prozapadnoj Vladi Andreja Plenkovića ruski utjecaj se pošto poto želi ograničiti i zatvoriti mu vrata, pa makar ponude za Inu bile i daleko bolje od partnerstva s mađarskim MOL-om. Uz to, velika je mogućnost da će s Agrokorom Hrvatska dodatno razljutiti Ruse ako se pokažu točne informacije da vladin povjerenik za Agrokor Ante Ramljak planira izbaciti ruski Sberbank iz nagodbe o koncernu, iako je ta banka posudila enormnih 1,1 milijardi eura Agrokoru.

Iako se ne čini na prvi pogled, Ina i Agrokor su i itekako povezani i neodvojivo je gledati te dvije kompanije u kojima Rusi žele svoj utjecaj odvojeno. Dakle, treba jasno i nedvosmisleno povezati dvijet stavri. Baš u trenutku kada se vladin povjerenik Ramljak morao pravdati javnosti zašto je digao kredit od 1,06 milijardi eura, većinom od zapadnih banaka i fondova predvođenih po takvim uvjetima da oni kontroliraju sve procese u koncernu, čelnik Rosnjefta, najveće svjetske naftne kompanije je bacio bombu od informacije, koja će se još jako dugo razmatrati zbog brojnih implikacija koje u sebi nosi!

Rusi su time obnovili svoju ponudu iz 2013. godine. To je nevjerovatan mamac Andreju Plenkoviću. Rosnjeft ne bi žalio novca za preuzimanje skoro pola komapnije od mađarskog MOL-a, a iako to nije direktno rekao, očekivanja su da Hrvatska proda 19 posto dionica. Tako bi Vladi ostao kontrolni paket od 25 posto, a Rosnjeft bi bio većinski vlasnik.

“Naravno da je interes svakog investitora dobrodošao, ali ovo se ipak čini tek kao promidžbeni potez. Rosnjeft prije tog istupa Sečina nije poslao baš nikakvu informaciju Vladi da su zainteresirani. Čini se zato da je ruska strategija: Dajte nam Inu, a mi ćemo zaboraviti na Sberbank i oni vam više neće raditi probleme”, kaže nam upućen sugovornik iz HDZ-a.

Sberbank inače tvrdi da je Agrokor nacionaliziran, jednako kao i Ivica Todorić. No, u HDZ-u okreću pilu naopako i za kredit koji su dali zapadni investitori na čelu s Knigheadom kažu da je dokaz da nije bilo nacionalizacije. Kreditori koji su dali 1,06 milijardi eura su tim kreditom preuzeli kontrolu nad procesima u Agrokoru.

Sberbank je inače pokrenuo tužbe protiv Agrokora gdje god može. Na arbitražnom sudu u Londonu čak tri, u Srbiji, Sloveniji i BIH žele plijeniti imovinu i da se ne prizna Lex Agrokor. Smatraju da su prevareni donošenjem zakona i žele se naplatiti gdje god mogu. A to može biti i ozbiljan problem za državu jer 1,1 milijarda eura koje potražuju, ako ne naplate od Agrokora, mogu pokušati naplatiti od države. Čelnik Sberbanka Herman Gref već je rekao da smatra da država treba platiti taj dug.

Ali zadnjih dana Sberbank se ušutio. To se među upućenima tumači kao znak da čekaju što će biti s Rosnjeftom. I čelnik Sberbanke i čelnik Rosnjefta ne bi vukli poteze bez znanja Putina koji je srdačno primio predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. “Ponuda Rosnjefta je došla ohrabrena tim potezom. Rusi nikada nisu igrali oštro s Hrvatskom i godinama preko nas pokušavaju doći do onoga što se zove izlaz na toplo more. Nama zapadni saveznici govore da ne puštamo Ruse i Vlada će to i vjerojatno i poslušati.

No, osim što nam govore što ne žele, mogli bi nam jednom reći i što žele i pomoći nam. Primjerice, svi na zapadu znaju koje probleme imamo s Mađarima i MOL-om, ali zavaraju oči. Možda ova ponuda Rosnjefta natjera i Amerikance i EU da onda njihove tvrtke daju bolju ponudu”, kaže nam energetski stručnjak blizak vladajućoj stranci. U neformalnom razgovoru, bez ograde kaže da je Rosnjeftova ponuda jako dobra. “Rusi bi svakako bili značajno bolji partneri nego Mađari. Toga su svi svjesni. Kao i toga da Sečin ne bi istupio bez odobrenja Putina.

No, teško da će od toga i nešto biti upravo zbog pritisaka sa zapada”, kaže nam. Ne bi to bilo prvi puta. Bivši predsjednik Stjepan Mesić je lobirao i dogovorio da krak ruskog naftovoda Družba Adria ide preko Hrvatske, ali su Ivo Sanader, a kasnije i Jadranka Kosor to blokirali. I to upravo zbog pritiska sa zapada. Problem s ruskim ulaskom u Inu je svakako gradnja terminala za ukapljeni naftni plin na Krku (LNG). LNG terminal se godinama priprema, ali stoji na mjestu. On bi trebao biti glavni alternativni dobavni pravac na jugu Europe kako bi se spriječila ovisnost o ruskom plinu i Europe. Rusi ga zato žele spriječiti, a ulazak u Inu bi bio glavna poluga. Kada bi se to dogodilo, teško da bi od LNG-a ikada bilo nešto.

Čak postoje špekulacije da je i dio HDZ-ovaca sudjelovao u pomoći Rusima, od kupnje zemljišta na Krku preko stranih fondova, pa do birokratskih zavrzlama koje su priredili. Upravo kako bi se izbjegla zbog toga gradnja na kopnu, a LNG ubrzao, odlučeno je da on bude plutajući. EU nam je lani osigurao i 101 milijun eura za izgradnju, otprilike trećinu cijene, ali opet sve ide polako. “Idalno bi bilo kada bi u Inu ušli zapadne naftne kompanije i modernizirali je, a da paralelno gradimo i LNG terminal. Hrvatska bi tada na velika vrata ušla na energetsku kartu Europe”, kaže naš sugovornik. No, izgleda da je teško imati i ovce i novce.

Treba podsjetiti da je prije više od tri godine, kada je Rosnjeft prvi puta iskazao interes za Inu u jeku sukoba s MOL-om, odmah stigla kontra ideja. Iz ministarstva gospodarstva koje je tad vodio Ivan Vrdoljak tada je puštena informacija da će s američkim fondovima otkupiti Inu. To se pokazalo kao blef. Uskoro će i godina dana otkako je Plenković najavio otkup Ine i da ima već razrađen model, ali se i to pokazalo kao blef. Sada Hrvatksa gubi arbitraže s MOL-om, a novog partnera nema na vidiku. A da će ulazak Rusa na svaki način biti blokiran, nedvosmislene proizlazi i iz saslušanja budućeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta Kohorsta pred Odborom za vanjsku politiku američkog Senata. Kohorst je donator, prijatelj i suradnik Donalda Trumpa.

Nema iskustva u diplomaciji, ali je uspješni i bogati poduzetnik. Otvaranje novih izvoznih tržišta za američki plin je jedno od četiri glavna cilja Kohorsta u Hrvatskoj, a ostala tri su također odnose za jače vezanje Hrvatske za Nato i SAD. “LNG terminalom bi se drastično smanjio ruski utjecaj na tom području. Njime će se unaprijediti i hrvatsko gospodarstvo, osigurati će se opskrba jugositočne Europe što smanjuje i ruski energetski utjecaj na tom području, a istovremeno bi se napravilo ishodište za izvoz američkog plina na jugoistok Europe”, rekao je Kohorst.

Time ne ostavlja nikakvu dilemu što će SAD tražiti od Hrvaske. Ne treba zaboraviti da je Andrej Plenković otkako se pojavio tek kao kandidat za predsjednika HDZ-a, pa dosad, bezbroj puta ponovio da je Vlada okrenuta prozapadnim vrijednostima i suradnji, prilično razičito od Tomislava Karamarka. Plenković je čitavo vrijeme na diplomatskoj ratnoj nozi s Putinom, krenulo je s Ukrajinom, a slučaj sa Sbarbankom i Agrkorom to samo dokazuje. Rezultat je poznat. Dok je druga ruska državna banka, VTB, značajno manje izložena Agrokoru pristala ući u novo kreditiranje sa zapadnim igračima, Sberbank diže tužbe po svijetu.Mi smo stalno u obrani u odnosu na njih – rekao je nedavno vladin povjerenik Ante Ramljak.

No, kako dogovora nema, čini se da je hrvatska strana i u tom slučaju izvukla artiljeriju. Prvo je tjednik Nacional objavio kako je Sberbanka praktički ucjenjivala Ramljaka i nudila mu novo kreditiranje ali da u potpunosti preuzmu Mercator. “Tu informaciju Sberbank nije opovrgao, a nekoliko sugovornika nam je potvrdilo da je ona istinita. Priprema je to izgleda za finalni potez. Potpuno micanje utjecaja Sberbanka iz odlučivanja o sudbini Agrokora. Iako se to čini nemoguće jer oni su trenutačno u vjerovničkom vijeću i s 1,1 milijarde su najveći pojedinačni vjerovnik Agrokora.

Međutim, izgleda da njihove tražbine izvanredna uprava neće priznati. O tome što će odlučiti u izvanrednoj upravi ne žele ništa reći dok ne objave sve tražbine sljedeći tjedan. No, svakako je na stolu opcija da se potraživanja Sberbanka ne priznaju. I to zbog toga jer se pokušavaju naplatiti u drugim zemljama i preko sudova. Nitko se ne može naplatiti dva puta. I kroz postupak nagodbe i na stranim sudovima u inozemstvu”, poručio je znakovito Tin Dolički, pravni savjetnik Ramljaka.

Micanjem Sberbanka, Ramljak, ali i Vlada igraju riskantnu igru. Time otvaraju mogućost da Sberbank na svim sudovima ustvrdi da je namjerno ošćtene. Ako to učine, indirektno priznaju i da bi ruska banka mogla dobiti sporove i naplatiti se u punom iznosu. No, pokrenute arbitraže nemaju šanse završiti prije nagodbe u Agrokoru, a ona je ključna za Vladu. Ramljak je rekao da očekuje da banke otpišu između 60 i 70 posto dugova, dok bi za dobavljače taj iznos bio manji.

Već znaju da bi Sberbank time pretrpio veliki gubitak i ne bi dao svoj glas za taj plan. Ramljaku je inače potrebno 66 posto glasova podrške za provedbu plana. A količina glasova, zavisi od količine duga. Bez Sberbanka bi bio otvoren put nagodbi jer se veliki dio zapadnih fondova i banaka već osigurao i naplatio kroz novi kredit. Dobavljači bi pristali na manji otpis, a već su sretni i jer im je Ramljak isplatio 150 milijuna eura.

Dakle, put za nagodbu koju kroje američki savjetnici Alix partners je otvoren bez Sberbanka. Njome će se podjeliti tvrtke unutar Agrokora, otpisati dio duga i omogućiti da sastavnice najvećeg koncerna posluju sa zapadnim suvlasnicima, a Rusi bi bili odgurani od mogućnosti utjecaja. A to je najvažniji kratkoročni cilj. Dugoročno, možda se Rusi naplate od države ako ne uspiju kroz Agrokor, ali tome prethode dugi sudski postupci. Koji će trajati vjerojatno i duže nego mandat ove vlade. Zato su izgleda i Ramljak i Plenković spremni prihvatiti taj rizik.

Što se tiče Todorićeva poziva Tomislavu Karamarku da se politički aktivira, a što je objavio Nacional, naš sugovornik blizak bivšem predsjedniku HDZ-a kaže da se Karamarko samo nasmijao kada je to pročitao. Naime, smatra da je čak krivo protumačeno da Todorić misli na njega. Pred zaključenje ovog broja objavljena je i važna novost. RTL Danas ekskluzivno doznaje da je preuzimanje INE bila jedna od glavnih tema razgovora između ruske i hrvatske delegacije prilikom sastanka. Čak je navodno i stvoren plan kako bi Rosnjeft kupio 19 posto dionica od hrvatske Vlade. Rosnjeft već surađuje s MOL-om i MOL ima određena dugovanja prema njima.

Stoga bi Rosneft na temelju nekakve svojesvrsne kompenzacije uzeo od MOL-a 32 posto dionica INE. Prema tome Rosnjeft bi postao vlasnik 51 posto dionica,  čime bi hrvatska Vlada zadržala kontrolni paket od preko 25 posto dionica. Plenković bi to mogao smatrati svojevrsnom pobjedom budući da će kontrolni paket ostati u rukama hrvatske Vlade koja će dobiti novog strateškog partnera u Rusima a izbaciti svima mrski MOL.

Prema saznanjima zaposlenika oni tvrde kako bi to bila dobra odluka za Hrvatsku s obzirom da bi oni ostavili na životu dvije hrvatske rafinerije, onu u Rijeci i Sisku, međutim izgubili bi ono što INA ima najvrijednije a to je istraživačko djelovanje. Vlada o svemu znakovito šuti. No, treba čekati bijeli dim sa Markova trga.

Ivan Pandžić i Boris Rašeta (Express )