Kliker.info

Gost emisije Pressing na N1 televiziji bio je Ivo Banac, historičar, dugogodišnji profesor na Univerzitetu Yale, bivši ministar u hrvatskoj vladi i zastupnik u Saboru.

Čeka li nas dodatno zaoštravanje ili rješavanje problema na Zapadnom Balkanu?

“Vidimo odraz svjetskih sukoba. Nije pitanje je li situacija na jugoistoku Evrope turbulenta nego do koje mjere situacija u svijetu je turbulenta. Odnosi Rusije i Amerike, odnosi unutar Evrope, niz drugih situacija Sjeverna Koreja govore o velikoj turbulenciji u svijeti i veliki svjetski interesi se preklapaju i preko naše regije. Ovdje nema kontinuiteta nekih ranijih politika.

Tu je i jedna velika angažirnost Srbije u smislu zaštite reputacije Srbije za ratove ‘90. godina, jedna vrsta insistiranja na pravičnosti politike Srbije iz tog vremena, a zatim pritisci na Crnu Goru, BiH, Makedoniju, rekao bih i Hrvatsku, a o Kosovu nećemo ni govoriti jer je tamo permanentan pritisak. U kontekstu dešavanja u Kataloniji je posebno izražen.”

Ko je najranjivija tačka u regionu?

“BiH je najranjivija jer je tu na djelu jedan sukob politika, ne od jučer, ali koji je ponovno instrumentaliziran. Iza Dodikove politike koja ide za razbijanjem BiH, kojoj se nažalost pridružio i Dragan Čović, stoji ruska politika na Balkanu. To je točka pritiska. Toga ima i u FBiH, ne samo kod Čovića nego i kod drugih, jer su ruski interesi ušli u gotovo sve energetske projekte unutar BiH i što postoji posebna veza i na vojnom planu sa Republikom Srpskom.”

Odakle argumenti da iza svega stoji Rusija?

“To se može vidjeti običnim okom. Sve što ide za poboljšanjem ruske prisutnosti u ovoj regiji je ono što Moskva podržava. Najdramatičniji je bio pokušaj državnog udara u Crnoj Gori prošle jeseni koji je na sreću završio katastrofalno, ali koji je do kraja razgolitio kakve su intencije Moskve u ovom dijelu svijeta. Moskva miješa jednu opasnu kašu i na taj način stvara pritisak na Zapad, ali i stvara svoje klijente u ovoj regiji.”

Analitičari su kazali su da je ulazak Crne Gore u NATO prvi stadij i da je cilj NATO-a da Srbiju uvuče u Alijansu?

“Srbija u ovom trenutku zbog svojih veza sa Rusijom, čuli smo o zajedničkim vojnim manevrima i pomoći, ne može postati članica NATO saveza i u srpskoj politici ima dovoljno jakih snaga koje bi učinile sve da do toga ne dođe. Pravo pitanje je može li Srbija izostati iz Alijanse koja u ovom trenutku pokriva dobar dio Balkana, i sa istočne i zapadne strane.

Rusija će učiniti sve da spriječi bilo kakav pristup Srbije prema NATO savezu na mnogo brutalniji način nego što je pokušala u Crnoj Gori i kao što radi u slučaju BiH. Milorad Dodik nije protivnik NATO-a zbog toga što ima nešto protiv NATO saveza već zbog toga što izvršava tuđu volju.”

Do kada će Srbija voditi politiku nesvrstavanja? Kako javno kažu čelnici Srbije kažu “ni NATO ni Rusija”.

“Dugoročno to nije održiva politika. Zapravo ona i nije na djelu. Srbija je uglavnom na strani Rusije. U velikim sjvetskim pitanjima podržava rusku stranu. To što koketira sa Zapadom i što na Zapadu ima snaga koje žele dati zeleno svjetlo tom koketiranju sa negativnim posljedicama u našem dijelu svijeta je druga stvar. Ja Srbiju ne vidim kao nesvrstanu, jer mislim da je svrstana. Ako Srbija prestane s nesvrstanošću, pronaći će pravi put prema EU i NATO savezu u korist cijele regije. Ali daleko smo od toga.”

Najavljujete li jednu vrstu crnogorskog scenarija u Srbiji? Tokom posjete potpredsjednik SAD-a Mike Pence rekao je da je Rusija silom pokušala prekrojiti granice na Balkanu, ostaviti ovaj dio Evrope izvan EU, da su moskovski agenti namjeravali ubiti crnogorskog premijera i spriječiti ulazak Crne Gore u NATO. Koje su aktivnosti Rusije u drugim zemljama regije?

“U Hrvatskoj ruski interesi preuzimaju čitav niz investicija, ne samo na obali nego i u energetici. Imamo važno plinarsko poduzeće koje je manje-više pod kontrolom Gazproma. Preko tih poveznica širi se ruski interes. U hrvatskim medijima se često zastupaju ruske pozicije na Bliskom istoku. Taj utjecaj ne uvijek otvoren i rigidan kao u slučaju ruskih odnosa prema Bjelorusiji, ali ispod žita kroz razne kontakte i klijentelističke strukture se širi intres. Ako se to događa u Hrvatskoj, članici EU i NATO saveza, zamislite šta se dešava negdje drugo.”

Šta je interes Hrvatske da podržava ruske interese?

“To ne može biti interes Hrvatske, ali jeste interes nekih struktura u hrvatskoj javnosti koje bi željele dominirati i hrvatskom Vladom. Srećom to im još nije uspjelo, ali bojim se da su u prethodnim administracijama imali velikog uporišta i u uredu predsjednika Republike za vrijeme Josipovića, ali i u Vladi za vrijeme Milanovića. Ne govorim o strankama koje bi se otvoreno opredijelile prema Rusiji, ali ako čitate među redovima i o tome što se govori o tome je li ruska pozicija na Krimu bila dobra ili ne, treba li to pustiti, treba li otvoriti hrvatsko tržište ruskim interesima i kako postupati u slučaju Agrokora gdje je jedna od ruskih državnih banaka glavni igrač – govori koje su snage u Hrvatskoj dobro raspoložene prema Putinovoj politici. To se dešava u cijeloj istočnoj i zapadnoj Evropi.”

Šta bi bio hrvatski interes, odnosno interes grupa da podržavaju ruske interese na Zapadnom Balkanu?

“Postoji mnogo hrvatskih interesa. U Hrvatskoj postoji jedna vrlo jaka struktura koja je vezana sa bivšim režimima i koja u Rusiji vidi stanoviti oslonac. To su protuzapadne snage. Kada to govorim ne impliciram politiku sadašnje Vlade i predsjednice Hrvatske. Oni su solidno pod zapadnim kišobranom.”

Proteklog vikenda održan je neustavni referendum u Kataloniji. Povodom toga, Milorad Dodik je u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića rekao da je ubijeđen da će Republika Srpska i Srbija jednog dana biti u jednoj državi. Vučić nije govorio na tom skupu i nije izrazio negodovanje zbog te izjave.

“To što je Dodik rekao je suština srpske, ili ako hoćete velikosrpske politike. To je mnogo bolje rekao Dobrica Ćosić u svojim zapisima prije 20 godina kada je zaključio da je Republika Srpska jedini pravi zgoditak koji je Srbija postigla u 20. stoljeću i da tu Republiku Srpsku treba na ovaj ili onaj način, mirno ili ne, sjediniti sa Republikom Srbijom. To je nenapisani program koji se artikulira među redovima svakog dana. Ono što Dodik govori je ono što Vučić misli.”

Kako do toga može doći? Referendumom o nezavisnosti RS ili novim ratom?

“Diskusija oko legitimiteta raznih referenduma je poučna. Ima niz specijalista koji oštre zube u vezi sa tim je li jedan referendum legitiman ili nije, je li u skladu ili ne sa Ustavom. Svi se moramo suočiti s činjenicom da pitanje referenduma o nezavisnosti Republike Srpske neće biti regulirano Dejtonskim sporazumom nego mogućnošću RS, Rusije i Srbije da takvo nešto nametnu. Ako to uspiju nametnuti, ne vidim kako se to pitanje može riješiti bez ratnog sukobljavanja u ovom dijelu svijeta.

To ostaje kao krajnja mogućnost. Toga moramo biti svjesni. Mi često bez obzira kako mislili na ovo ili ono pitanje, želimo potisnuti mogućnost da će logika raznih situacija ponovo dovesti do ratnog sukobljavanja. Ako to imamo u vidu, bit ćemo mnogo pametniji.”

Britanski lordovi nedavno upozorili na mogućnost novih sukoba u BiH, kako su kazali, zbog radikaliziranih muslimana i težnje Srba u BiH da se otcjepe.

Britanski lordovi nisu baš naročito kompetentni da daju uvjerljiva izvješća o takvim situacijama, ali to nešto govori šta se šuška u međunarodnoj javnosti i dokonim strukturama. Toga se moramo plašiti. Jer takve izjave pripremaju teren za moguće sukobe. To je nešto što odgovara Dodiku i onima koji razmišljaju poput Dodika.

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić nakon održanog referenduma u Kataloniji kazao je: “Ko će ubjediti Srbe u BiH da ne izađu na referendum”.

“Oni su koristili Kataloniju za 300 raznih i njima bliskih tema, naprimjer o Kosovu. Ta se tema može razvlačiti kako hoćete i to je novi momenat za velikosrpsku propagandu. Pritisak na Kosovo s jedne strane i pokušaj nagovaranja nekog sličnog raspleta u BiH.”

Je li živa velikohrvatska ideja?

Ako mislite postoji li u ovom trenutku neka relevantna politička snaga koja bi željela priključiti Hrvatskoj teritorij neke druge države, takvo što ja ne vidim. Biće pojedinaca koji razmišljaju na taj način, ali nisu politički relevantni.

Kako su bh. muslimani od hrvatskog cijeća postali radikalni?

“Odnosi između Hrvata i bosanskih muslimana u 20. stoljeću su bili usmjereni jedni prema drugima jer smo se borili protiv istih hegemonističkih pritisaka, koji su dolazili iz Beograda. Ono što treba učiniti je podsjetiti se na bolje trenutke naših odnosa, a koliko je moguće odstraniti utjecaj onih koji su kobne 1993. doveli do izuzetno mnogo patnji bošnjačkom narodu u BiH. Moramo biti vrlo budni na sve one koji žele te odnose, koji su danas osjetljivi, na razne načine zaplesti.

Izjave Kolinde Grabar Kitarović nije optužile bosanske muslimane da su radikalni, već da je to problem s jednom skupinom. To ne može biti problem u bošnjačko hrvatskim odnosima. To nije relevantno za te odnose. Predsjednica Hrvatske je bila nespretna kada je rekla manje tešku rečenicu, koja je stvorila niz otpora u BiH.”

Prizivate li bošnjačko hrvatski dijalog nasuprot bošnjačko srpskog kojeg propagira Vučić?

“Na čemu Vučić to insistira je njegov posao i njegov problem. U to ne mogu ulaziti. Ali mislim da su bh. ljudi dovoljno sofisticirani i da imaju dovoljno dobro pamćenje da znaju šta su motivi Vučića. Znam da ima mnogo onih koji svakog dana rade da se dijalog bošnjačko hrvatski uništi. Dovoljno je čitati bh. i hrvatsko izdanje Večernjeg lista pa da znate o čemu govorim.

Mnogi u zaoštravanju odnosa BiH i Hrvatske vide nervozu u Hrvatskoj uoči konačne presude Haškog tribunala u procesu protiv šest čelnika Herceg Bosne?

“Ima elemenata za takvo razmišljanje, ali ujedno to je i upozorenje. Ako prvostepena presuda bude potvrđena onda moramo učiniti sve da ona ne postane motiv za novo pooštravanje odnosa.”

Ako bude potvrđena, kao i udruženi zločinački poduhvat, Hrvatska će biti označena kao agresor u BiH, a Srbija to zvanično nije.

“To nešto govori i o proceduri Haškog tribunala.”

Mnogi prizivaju makedonski scenarij u BiH. Postoje dokazi da je Rusija uključena u izborne procese u Americi, Francuskoj, Bugarskoj i Ukrajini. Šta prizivanje tog scenarija znači za BiH u kojoj se iduće godine održavaju izbori?

“Ne znam šta je makedonski scenarij, osim ako ne mislite na masovne demonstracije. Koliko god ona bila teška, to je priča o jednom relativnom uspjehu. U Makedoniji od 1990. godine do danas, nije došlo ni blizu onoga što se dogodilo u BiH ‘90. godina. Makedonija nije najgori primjer kako se neka pitanja mogu riješiti.

Što se tiče nekog masovnog izljeva gnjeva, imali smo nešto slično prije par godina u BiH i vidjeli smo da to nije nikakvo rješenje, već da je bilo izmanipulirano od dijela političkih snaga. To ne bih preporučio. Politika u BiH se mora rješavati dogovorom, prije svega u FBiH, a zatim na razini dva entiteta. U RS treba poticati alternativne snage, jer ne može biti da je Dodik jedini čovjek koji odgovara ljudima koji žive u tom nesretnom entitetu.”

Vaša priča se svodi na NATO i EU. Dužnosnici RS poručuju da nema šanse da će BiH postati članica NATO-a prije Srbije. BiH u vrsti taoca Srbije. Može li BiH preživjeti bez EU i NATO-a?

“BiH je doista dugoročna. Nema te sile koja je može raznijeti, ali bilo bi bolje da BiH uđe u EU i NATO savez. Takva vrsta pritiska od Dodika i njegovih, iza čega stoje Rusi, mora biti slomljena na demokratski način. To mora biti predmet bh. politike”.

Izbjegavate ulogu Hrvatske u svemu tome, iako svjetska štampa piše o tome da su i hrvatski dužnosnici iz BiH i Hrvatske u istoj ulozi kao Dodik.

“Rekao sam sve što treba znati o Draganu Čoviću. Njegova politika je katastrofalna. Ali iza Čovića ja ne vidim da stoji Vlada Republike Hrvatske. Ako ga oni često primaju, što mislim da je greška, to je zbog toga što su uvjereni, zbog ograničenosti političkih vidika, da je to nešto što se očekuje od njih. Bilo bi mnogo bolje da s njim prekinu odnose. Ali situacija je vrlo složena.”

Čović je legitimno izabran član Predsjedništva BiH i vodi stranku koja je zastupljena na svim nivoima vlasti u BiH. Kako da se prekinu odnosi s njim?

“Tačno i to nije dobro. To su stanoviti kurtoazni odnosi koji skrivaju činjenicu da postoji itekako velika skepsa prema raznim ruskim i velikosrpskim vezama u Čovićevom štabu. To je jasno.”

Čemu insistiranje da je BiH vještačka tvorevina i da će se raspasti kao Jugoslavija?

“Ima onih koji ponavljajući takve formule doista žele stvoriti uvjete za raspad BiH. Oni koji poistovjećuju BiH sa Jugoslavijom, zaboravljaju da Jugoslavije više nema, a da BiH kakva takva postoji i postojat će.

Hoće li se Amerika vratiti na Balkan, posebno u BiH? Šta je crvena linija koju SAD čeka da bi se vratili u BiH i u ostatak regije?

“Nemam odgovor na to pitanje. Vidim da je potpredsjednik Mike Pence na razne načine spominjao probleme ove regije. Činjenica jeste da SAD zagovara stvar Kosova, činjenica je da SAD želi zaustaviti rastakanje BiH. To su činjenice. Znači li to novi angažman, teško je reći.

Američka vanjska politika je u priličnoj konfuziji i ima raznih tendencija. Bilo bi dobro da je SAD više angažovan u ovom dijelu svijeta. Pokazalo se da je bez američkog vodstva situacija uvijek loše išla jer evropsko vodstvo nije doprinijelo dugoročnim, stvarnim pomacima u ovom dijelu svijeta.”

Kada će zemlje Zapadnog Balkana postati članice EU. Pominju se 2024. i 2025. godina. Koliko je to realno?

“EU je u velikoj krizi. Kako će kriza doći kraju teško je reći. Vidimo ulogu Macrona koji ima svoj plan za modernizaciju EU. Treba mnogo toga riješiti, da možemo biti sigurni koliko je taj projekt otvoren ostatku regije koji još nije unutar EU. Mi moramo raditi je poboljšati situaciju u našim zemljama, kao da EU uopće ne postoji. Ne smijemo biti ovisnici o projektima koji možda imaju, a možda nemaju budućnost.

Njemačka danas prolazi turbulentni period. Njemačka je pokazala veliki interes za regiju, posebno za BiH. Stigao je niz inicijativa, pa i za građanskom ustroju BiH. Treba li insistirati na građanskom ili nacionalnom?

“Moram reći da nisam vidio te njemačke projekte o BiH. O tome se govori, a često se Njemačka optužuje od strane ovih pametnjakovića iz Večernjeg lista, gospodina Raspudića, da Njemačka širi koncept građanske BiH. Ali ja nisam vidio te službene dokumente iz Berlina. Njemačka je na raskršću. Politika Merkel je pobijedila, ali ne naročito uvjerljivo. Socijaldemokrati idu u rigidnu lijevu fazu, pojavljuje se nova struktura na desnici. To potpuno mijenja dosadašnje odnose unutar Njemačke. Dok se to sredi, mislim da Njemačka neće imati mnogo reći u ovom dijelu svijeta.”

Za narednu godinu se najavljuje velika konferencija o BiH u Londonu, kao novi Dejton? Je li vrijeme za kraj aranžmana nastalih Dejtonskim mirovnim sporazumom ili bi otvaranje te priče bilo otvaranje Pandorine kutije?

“U vrijeme Dejtona nisam bio oduševljen Dejtonom. Dok je Alija Izetbegović bio u Dejtonu pokušao kao glasnogovornik kruga ljudi koji su mislili poput mene uvjeriti predsjednika Izetbegovića da ne potpisuje Dejtonski sporazum. On je to odbio u korist mira koji je bio nužno potreban u tom trenutku. Problem Dejtona nije što je donio mir, to je velika blagodat, problem je da drugi dijelovi Dejtona nikada nisu ispunjeni. U prvom redu povratak svih koji su protjerani sa svojih staništa i čitav niz drugih odredbi koje su danas trebale biti posve uvažene. Bilo bi dobro kada bi Dejton funkcionisao.”

Treba li nam novi Dejton?

“To stvara mnoštvo problema koji se mogu otvoriti onog trenutka kada jedan od potpisnika povuče svoj potpis. Moramo vidjeti ko bi se usudio na jedan takav potez.”

Ubjeđivali ste Aliju Izetbegovića da ne potpiše Dejtonski mirovni sporazum. Šta su bili argumenti?

“Mislio sam da će doći do podjele, upravo ono što se dogodilo. Mislio sam da je u tom trenutku, u drugoj polovici 1994. godine postojala mogućnost potpunog oslobođenja od Karadžićevih narodera.”

Dejtonski mirovni sporazum je potpisan, a BiH već 22. godine živi opterećena nacionalizmom, siromaštvom i unutrašnjim podjelama.

“To je jedna strana priče. Ali postoji i druga. Nemojte zaboraviti da mi razgovaramo posve otvoreno, da nas nitko ne može baciti u zatvor zato što smo rekli nešto što se nekome možda ne sviđa. Možda je BiH po mnogo čemu u lošem ekonomskom položaju, ali BiH nikada u svojoj povijesti nije bila slobodnija.

To je povod da se iskoristi sloboda mišljenja, govora i udruživanja. Da se promjeni ono što ljudi doživljavaju negativnim.”

Koliko su bošnjaci, bošnjačko političko vodstvo krivi za današnje stanje?

“Karakteristično za bošnjačko vodstvo jeste da je ono jedino pluralno u BiH. Nije monolitno, kao što je slučaj s druge dvije konstitutivne nacije. Bošnjačka politika pokazuje stepen pluralnosti koji je koristan. U ovom trenutku je potrebno iznjedriti ljude koji bi bili sposobni voditi.

Problem s današnjim bošnjačkim vodstvom je da nije naročito inspirativno, da ne pokazuje inicijative, da slijedi a ne vodi. To jedino može riješiti bošnjačko biračko tijelo.”

Svi govore da su ugroženi u BiH. Kako riješiti bosanskohercegovačko pitanje?

“Jedan korak bi bio da se izađe iz mentalnog sklopa jednostranog položaja žrtve. Ako insistirate da ste žrtva, onda nemate inicijativu da popravite stvari. Mislim da Bosanci i Hercegovci svih nacija i svih vjeroispovijesti moraju ustati i ponašati se kao odrasli ljudi. Kada bi to postigli, postigli bi mnogo ne samo za BiH već za cijeli ovaj dio svijeta.”

Kako će se razriješiti situacija u regiji?

“Ne trebamo se dati uvući u intrige i spletke. Afera prisluškivanja je bila oluja u čaši vode koju je pokrenuo jedan prilično sumnjiv list, poznat u Hrvatskoj, po stvaranju fake news (lažnih vijesti). Moramo biti oprezni, ne nasjedati na razne provokacije, ne dati da razni ideološki manipulatori stvaraju probleme tamo gdje moramo tražiti izlaz. Ako se toga držimo, mislim da ćemo biti na pravom putu.”

Magazin Foreign Affairs objavio je da Rusija posebno u BiH provodi svoje interese, ne samo putem Milorada Dodika, nego i uz aktivno učešće kadrova HDZ-a iz BiH, ali i Hrvatske.

“Foreign Affairs je pluralistički časopis u kojem možete pronaći razne tendencije i razne interesne izričaje. U ovom slučaju imamo nekoga ko želi implicirati da je Čovićeva politika identična s hrvatskom politikom. Mislim da je to pretjerano. Čović ovo radi zbog svojih aranžmana s Dodikom koji su izuzetno opasni ne samo za BiH, već i za Hrvatsku.

Ono što treba učiniti, koliko je moguće, je izolirati taj utjecaj i osvjestiti sve bosanske čimbenike, ne samo hrvatske, da Čovićeva politika vodi u slijepu ulicu.”

Šta je ta politika i zašto bi bio interes predstavnika Hrvata u BiH, lidera HDZ-a da sarađuje sa Dodikom?

“Zato što je došlo do zastoja u hrvatsko bošnjačkom odnosima. Pored toga ima i osobnih Čovićevih interesa, jer znamo da na policama leži čitav niz raznih afera koje su još uvijek nedotaknute od strane organa gonjenja u BiH. Ali to se mora riješiti. Ne može jedan čovjek i jedna jalova politika nametati trend jednom od ključnih čimbenika u BiH, a to je hrvatska zajednica.”

Šta je uzrok pogoršanja odnosa BiH i Hrvatske? Tu su optužbe od strane hrvatske predsjednice na račun bh. muslimana da su radikalizirani, da u BiH postoje desetine hiljada povratnika sa sirijskog i iračkog ratišta. Svjedoci smo pisama iz BiH, posebno Majki Srebrenie i reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića upućeno Kolindi Grabar Kitarović i njenih odgovora gdje je na kraju ostala pri tvrdnji da su muslimani u BiH postali radikalni. Tu je i obavještajna afera.

“Problem je u tome što su hrvatsko-bošnjački odnosi na neki način zanemareni, zapušteni, da se nisu razvijali i da je došlo do niza posve nepotrebnih sumnjičenja. Nismo se makli od situacije da možemo jasno vidimo šta su naši strateški interesi. A ja insistiram da su naši interesi zajednički. Kriva je i jedna i druga strana. Činjenica jeste da se svaka sitnica može na razne načine pretvoriti u jednu nepremostivu prepreku, a to nije dobro. Mi moramo učiniti sve da vratimo povjerenje. Možda u tome nećemo potpuno uspjeti.”

Zašto su odnosi između BiH i Hrvatske u ovom trenutku gori u odnosu na odnose BiH i Srbije?

“Ono što Srbija smjera prema BiH jeste prava opasnost ne samo za BiH, nego i za Hrvatsku i cijelu regiju. Tu je nešto krivo u naočalama, odnosno kako gledamo na situaciju.”

Šta Srbija smjera? Aleksandar Vučić i ostali srbijanski dužnosnici zvanično kažu da poštuju teritorijalni integritet BiH, ali i da vole RS.

“Ključna riječ je pridjev ‘zvanično’. To se tako govori, a radi se nešto sasvim drugo. Dodik i Dodikova politika ne bi mogli postojati da nemaju potporu Beograda. To je ključ cijele priče. Vučić može pričati šta god hoće, a on je doista slatkorječiv, ali treba gledati šta Srbija radi u cijeloj regiji da dođete do zaključka da se radi o veoma opasnoj državi koja nastavlja imperijalistički smjer koji je počeo u vrijeme Slobodana Miloševića. Miloševića više nema, ali politika u djelovima postoji i veoma je opasna, posebno za BiH.

U ovom trenutku ne mogu vidjeti Hrvatsku kao problem za BiH. Ima loših naglasaka, krivih poteza, krivih izričaja, ima pretjerivanja i patronatskog ponašanja, ali to ne može biti u istoj ravni s politikom Beograda prema BiH.

(Kliker.info.N1)