hamburger-icon

Kliker.info

Prof.dr. Neven Anđelić : Ako ljevica zajednički ne nastupi, njeno postojanje neće imati smisla

Prof.dr. Neven Anđelić : Ako ljevica zajednički ne nastupi, njeno postojanje neće imati smisla

April 10
04:48 2017
Sigurno će biti daljeg osipanja u sve četiri grupe ukoliko nastave put približavanja jer lične karijere često rukovode odlukama ljudi umjesto vizionarstva i ideologije. Ukoliko nisu spremni na međusobni dogovor nenacionalista onda nisu trebali ni ulaziti u politiku.
U slučaju propasti ovog projekta ostavljaju sudbinu ljudi koji ovdje žive u rukama nesposobnih, nekompetentnih, znatnim dijelom korumpiranih i nadasve opasnih nacionalista.
Jednostavno, ove četiri stranke moraju privući i preostale snage i zajedno nastupiti. U protivnom, sve je propast i, lično mislim, tada niko od njih više ne bi imao moralnih osnova za bilo kakav kriticizam vlasti pa čak niti za opstanak u političkom životu, naglasio je u razgovoru za Vijesti.ba profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava na Regent’s University London dr. Neven Anđelić.

VIJESTI.BA: Krajem prošle godine objavljena je Jahorinska deklaracija čiji ste potpisnik i jedan od inicijatora. Deklaraciju su većinom potpisale stranke građanske ljevice. Prošle godine u ova doba, tek se pominjala mogućnost ujedinjenja ljevice. Sada već imamo jednu situaciju u kojoj se zajednički nastup ljevice već etablirao kao realna i čini se jedina mogućnost ozbiljnog političkog djelovanja. Do izbora 2018.godine ipak ima još godina i pol. Šta bi u narednom periodu trebali biti sljedeći koraci partija ne ljevici i kakvo bi njihovo pozicioniranje trebalo da bude kako prema vlastima tako i prema gorućim društvenim pitanjima?

ANĐELIĆ: Društveno je štetno razjedinjavanje političkih opcija koje su međusobno vrlo sličnih, često i istih, viđenja razvoja društva. Čitajući njihove programe, prateći javne nastupe, politike, vidljivo je da su osnovni razlozi usitanjavanja nenacionalističkih partija bili personalne prirode a ne ideološke. Lideri, ali i cjelokupno članstvo u, za sada, četiri partije moraju shvatiti da je takvo stanje neodrživo, kako za društvo (ili društva) u Bosni i Hercegovini, tako i za same partije jer silazna im je javna podrška i utjecaj.

Da su nacionalisti na nekoj svojoj seansi zamišljali kakvu bi opoziciju željeli mislim da je ne bi bitno drugačije kreirali. Stoga SDP, DF, GS i NS moraju zajednički nastupiti. To je srž političkih snaga koje mogu održati Bosnu i Hercegovinu. Sve ostalo vodi ka bržem ili sporijem raspadu države.

Da se razumijemo, svaka država je umjetna tvorevina, tako i Bosna i Hercegovina; preveliki patriotizam, kao i nedostatak istog, podriva osnovne postulate njenog funkcioniranja. To je upravo ono sto rade nacionalisti. Dolazi trenutak kada anti-nacionalisti moraju složno upozoriti na takvu mogućnost i zatražiti podrsku. Taj trenutak je trebao desiti se davno ali, spomenuo sam već, prvenstveno boljke unutar samih tih partija, personalna razmimoilaženja dovela su do potpunog razjedinjavanja ljevice i građanskih opcija.

Krećemo se ka dogovoru o zajednićkim stavovima i vrijednostima. Nikakva saradnja sa nacionalistima na bilo kojem nivou nije prihvatljiva. Možda po pojedinim pitanjima ove stranke mogu imati slične stavove s nekim od vladajućih nacionalista ali neprihvatljiva je bilo kakva saradnja jer su nacionalističke strukture orgaanizovane na kleptokratskim principima koji dobrobit donose samo onima unutar tih struktura a osiromašuju, pljačkaju zapravo, cijelo društvo. Bosanskohercegovačko društvo više i ne postoji. Nacionalisti su kreirali tri društva što im omogućava dalji razvoj kleptokratskih sistema.

VIJESTI.BA: Od kakve je važnosti to da ljevica ukoliko se želi nametnuti kao alternativa postojećim vlastima ne samo da ima kvalitetan program i platformu na osnovu koje treba da djeluje nego i jednu političku agendu. Svjedoci smo toga da nacionalističke elite u javnom prostoru lakše nameću teme o kojima se polemizira, čime su automatski u boljoj poziciji jer se diskusija vodi uslovno rečeno na njihovom terenu. Može li ljevica nametnuti dnevni red?

ANĐELIĆ: Zajednički interes povezuje Dodika, Izetbegovića i Čovića. Lična dobit i zadovoljenje interesa njihovih klika. Taj sistem nije jedinstven samo za Bosnu i Hercegovinu. To je novi politički sistem koji najbolje oslikavaju Putin, Orban i Erdogan. Kombinacija socijalnog konzervatizma (nacionalistička retorika), sprege načela ekonomskog liberalizma (kreiranje domaćih tajkuna) i državnog interesa koji se ogleda političkom odobravanju koji potencijalni biznismeni mogu razviti svoje poslove do tajkunskog nivoa.

Putin, Erdogan i Orban imaju države i poneka beneficija ide i prema državi i društvu te oni uživaju, uz pažljivu kontrolu medija, kulturnih i sudskih institucija, čini se legitimnu podršku svojih naroda. Čović, Dodik i Izetbegović nemaju svoje države ali vode principjelno iste politike za ostvarenje svojih ciljeva. Time uništavaju Bosnu i Hercegovinu. Te politike maskirali su u nacionalizam.

To je neophodno objasniti glasačima. Anti-nacionalistički front ima još godinu i pol da to ostvari. Ukoliko se to ne desi, ni po koju cijenu niko od njih ne smije ući u bilo kakvo partnerstvo s nacionalistima, makar i po cijenu čekanja jos četiri godine. Nacionalisti neće izdržati bez “građanske” podrške cijeli mandat i onda nastupa trenutak, moguće na narednim lokalnim izborima za dramatičan preokret u Bosni i Hercegovini. Druga mogućnost je revolucionarnim putem smijeniti vlast, masovnim demonstracijama i radom civilnog društva.

VIJESTI.BA: Reformska agenda otkrila je određene protivuriječnosti. Reforme koje su vlasti trebale da provedu nisu sprovedene do kraja jer se vlast desne orijentacije boji da bi provođenjem reformi uznemirila socijalne kategorije koje čine njenu glasačku bazu- tu prije svega mislim na sindikate koji su pod direktnom kontrolom partijskih mašinerija, na socijalne kategorije kojih je dobar dio neosnovano uveden upravo s ciljem da budu partijska glasačka mašinerija. Dakle postojeća vlast se ponaša “pseudosocijalistički”. Ukoliko bi ljevica danas sutra došla na vlast sačekao bi je isti problem samo što bi pred sobom imala glasače protivničkog tabora. Koliko je besmisleno od strane ljevice da spriječava postoječe vlasti u rezanju socijalnih prava svog glasačkog tijela kad ih na to primoravaju okolnosti.

ANĐELIĆ: Osnovno pitanje koje nacionalisti nameću je o zaštiti nacionalnih interesa. To je neprihvatljiva diskusija jer su nacionalni interesi ostvarljivi jedino u dobrostojećim društvima. Dakle sami nacionalisti podrivaju sopstvene nacionalne interese. Tu treba završiti svaka diskusija s njima o nacionalnim interesima. Promjene koje bi država trebala provesti su teško ostvarive zbog nesposobnosti vlasti. Oni jednostavno ne razumiju što bi trebali uraditi a kada ponešto i razumiju shvataju da svaka pozitivna reforma neminovno vodi ka njihovom gubitku vlasti. Odlično ste primijetili “pseudosocijalističko” ponašanje vlasti i pogrešno pozicioniranje opozicije.

Potrebno je i da anti-nacionalisti i građani budu iskreni prema samima sebi i shvate da država ne može omogućiti sva davanja koja trenutno značajan postotak društva uživa. Borci, na sve tri strane, su zaštićena kategorija i etno-patriotizmi se koriste kao argumenti te zaštite. Bolna je ova istina ali jedino prestankom tih davanja je moguće spasiti državu koja jednostavno nema sredstva. Produžavanjem ove prakse zadržavamo se u periodu nacionalnih sukoba što održava nacionaliste na vlasti.

VIJESTI.BA: Da li je glasačka baza ljevice danas u radnicima koji rade u privatnom sektoru, u radnicima koji rade u proizvodnji gdje se i doista marksističkim riječnikom rečeno stavara višak vrijednosti, a manje u javnom sektoru koji je realno bastion podrške nacionalistima svih nacija i nije ljevičarska glasačka baza..Koliko bi u tome kontekstu oživljavanje kapitalizma bila prednost za ljevicu?

ANĐELIĆ: Utjecaj sindikata mora se svesti na ono za šta treba da služe takve organizacije koje ne smiju biti političke već interesne i samo tako bi mogle zaštiti prava zaposlenih. Globalizacija, te proces neoliberalnog kapitalizma radikalno su promijenili odnose u društvu. Nekadašnja baza ljevice postala je osnovica podrške populizmu u svijetu. Donekle ispada da je Bosna i Hercegovina bila preteča svjetskim trendovima. Novi izgled političkog spektruma nije ravna linija sa ljevicom, desnicom i centrom već sada politički spektrum treba posmatrati kao kružnicu nastalu od nekadašnje ravne linije gdje su se krajevi krajnje ljevice i ektremne desnice spojili. Dakle nekadašnji tvrdokorni “komunisti” udružili su se sa nacionalistima i formirali osnovicu populističke podrške.

Stranke oko centra, s obje strane, umjereni ljevičari, socijaldemokrate i liberalni demokrati su nešto što se danas pogrešno razumije kao ljevica. To su prvenstveno snage tolerancije, pravednog socijalnog društva u uslovima kapitalističkih ekonomija i procesa globalizacije te zaštite osnovnih ljudskih prava svih članova društva. Borba je dakle između populista i demokrata. Ona je globalna. Bosna i Hercegovina mora odlučiti želi li Putina, Erdogana, Orbana, Vučića,… ili Angelu Merkel, Tonyja Blaira, Baracka Obamu.

VIJESTI.BA: Nakon svih političkih kriza koje BiH preživjela u zadnjih pola godine, od referenduma do “abortirane” revizije presude, već sada je izvjesno da će sljedeću veliku političku krizu proizvesti polemika oko izmjene Izbornog zakona oko čega su u FBIH po svemu sudeći saglasnost uspostavili HDZ i SDA, dok se stranke ljevice isključivo protive takvim rješenjima jer sama po sebi podrazumijevaju formiranje etničkih izbornih jedinica što je u suprotnosti ne samo sa ljevičarskim principima nego i građanskim principima na kojima počiva EU. Šta bi po BiH značilo uvođenje takvog izbornog modela?

ANĐELIĆ: Najkompliciraniji izborni sistem u svijetu je onaj u Bosni i Hercegovini. Dakle, sigurno ga je potrebno promijeniti i pojednostaviti. Problem je što treba zadovoljiti principe konsocijalne države što je Bosna i Hercegovina postala u Daytonu 1995. Mislim da nije realno da konsocijalni sistem može sada biti ukinut ali nakon duže vladavine nenacionalista ostvariće se uvjeti za kvalitetno poboljšanje odnosa u državi i kreiranje boljeg političkog sistema. Izborni sistem je tako kreiran da favorizira nacionaliste pa je to okolnost koja postavlja navodno demokratske prepreke za promjene. Ako nacionalisti zaista krenu u promjenu izbornog sistema, to može biti šansa, da uz međunarodni pritisak, dođe do promjene sistema koji ne bi favorizirao nacionaliste. U protivnom novi izborni sistem po ukusima tripartitne vlasti Izetbegović-Čović-Dodik samo će biti još jedan veliki korak ka kraju Bosne i Hercegovine mirnim putem.

VIJESTI.BA: Približavanje građansko-predstavničkom modelu,, dovelo je 2000. godine do izbacivanja nacionalnih stranaka SDA i HDZ iz vlasti, nakon što je 2000.OESS pod vodstvom Amerikanca Roberta Barryja uveo Izborni zakon, kojim su izmijenjena pravila biranja delegata u Dom naroda, tako da je omogućeno da delegate mogu predlagati i birati svi zastupnici u kantonalnim skupštinama, neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti. Da li bi usvajanje etničkog principa bilo udaljavanje od građansko-predstavničkog modela koji je bliži ne samo ljevici nego svim građanskim državama kao što je to slučaj u EU i bilo gdje u svijetu gdje vlada građanska parlamentarna demokratija.

ANĐELIĆ: Ovo ste zaista dobro povezali s prethodnim pitanjem. Izborni model je kreiran isključivo da spriječi jednu od osnova za potencijalne sukobe. Dakle rezultat svakih izbora je jedna široka koalicija od šest ili sedam partija baziranih u tri etnije. I tada, 2000. godine koalicija je uključivala građanski front ali i Stranku za BiH koja je prethodno bila liberalnije krilo SDA, te neke nacionaliste, otvorene ili prikrivene iz druge dvije etnije.

Jednostavno izborni sistem ne dozvoljava preuzimanje vlasti i samim time mogućnosti promjene političkog i ekonomskog sistema države. Stranci su zadovoljni jer su izvrsili sekuritizaciju prostora BiH, nema etničkih sukoba i prijetnji regiji i Evropi a to što zemlja nazaduje Evropu ne zanima previše.

Dio te politike je retorika pohvaljivanja reformskog puta BiH mada svi pokazatelji govore suprotno. Evropa takvom retorikom daje mogućnost nacionalistima da i dalje lažu narod i opstanu na vlasti. Krug je zatvoren, Evropa nema problem izbjeglica ili sukoba u BiH, nacionalisti su ostvarili potpunu kontrolu nad državom, za finansije postepeno se prodaju nacionalna bogastva i kada se proces dovrši, oni koji opstanu u Bosni i Hercegovini postaće globalno roblje, nadničari u sistemu neoliberalnog kapitalizma dok će male nacionalističke elite biti izvrsitelji tog programa u zemlji.

VIJESTI.BA:Sta učiniti u situaciji ako se stranke ne uspiju dogovoriti. Recimo, vidan je otpor Naše stranke ovom procesu, i kakva bi situacija mogla nastati ukoliko se opet odluče na samostalan nastup?

ANĐELIĆ: Mene još od decembra kontaktiraju iz zapadnih ambasada raspitujući se o progresu i upravo o Našoj stranci. Raduje me da su bili u Mostaru jer to je pokazatelj ispravnosti ideje i zajedničkom frontu protiv nacionalista. Oni su sada jedna lokalna, urbana partija zasnovana na čvrstim moralnim osnovama koja je privlačna urbanoj manjini. Da li će se samozadovoljiti s manjinskom prisutnošću i nikakvim utjecajem na odluke u nekoliko urbanih sredina je pitanje koje ih očito muči. Imaju i moralnu odgovornost prema društvu da spriječe katastrofu koju nacionalisti pripremaju četvrt stoljeća.

Njima, pomalo utopijski, ne odgovaraju neki ljudi ali to je cijena ličnih stavova i pragmatizma bez kojeg nema uspjeha u politici. To je intelektualna stranka čije vođstvo sigurno zna da Machiavelli nije bio negativac već, dapače, vizionar. SDP je jedina stranka s tradicionalnom i razvijenom infrastrukturom ali i pomanjkanjem povjerenja zbog pogrešnih poteza u bliskoj prošlosti.

DF je pokazatelj da je moguće zadržati nenacionalistički diskurs i napuštanjem SDP-a ali i da se stranka nakon početnog zanosa lako osipa. GS je nova snaga koja ima dvojicu izuzetno zapaženih čelnika s kojima se ne mora čovjek slagati ali koji zasigurno imaju karizmu i mladost uz relativno iskustvo prošavši kroz nekoliko stranaka u bliskoj prošlosti.

Dakle svi su oni s manama ali trebaju pogledati u vrline jedni drugima i dogovoriti zajednički nastup. Građanski aktivisti i intelektualci, bez ličnih političkih ambicija, ponudili su im pomoć u tom projektu. Sigurno će biti daljeg osipanja u sve četiri grupe ukoliko nastave put približavanja jer lične karijere često rukovode odlukama ljudi umjesto vizionarstva i ideologije.

Ukoliko nisu spremni na međusobni dogovor nenacionalista onda nisu trebali ni ulaziti u politiku. U slučaju propasti ovog projekta ostavljaju sudbinu ljudi koji ovdje žive u rukama nesposobnih, nekompetentnih, znatnim dijelom korumpiranih i nadasve opasnih nacionalista. Jednostavno, ove četiri stranke moraju privući i preostale snage i zajedno nastupiti. U protivnom, sve je propast i, lično mislim, tada niko od njih više ne bi imao moralnih osnova za bilo kakav kriticizam vlasti pa čak niti za opstanak u političkom životu.

VIJESTI.BA: Profesor ste međunarodnih odnosa, pa koristim ovu priliku da Vas pitam da li igdje u demokratskom svijetu osim u Bosni i Hercegovini postoji konstitutuivnost naroda kao ustavnotvorni princip i koliko je on u suprotnosti sa građanskim principom Evropske unije a koliko nije?

ANĐELIĆ: Teško je prevesti konstitutivnost naroda na engleski. Više je razloga za njegovo uvođenje na prvom mjestu. Jedan je sovjetski model nacionalnih politika koji je Jugoslavija prihvatila, održala i dodatno razvila ili, ako hoćete, zakomplicirala. Nacionalnost kod nas i u post-komunističkim zemljama ima jedno značenje, bitno drugačije od nacionalnosti u ostatku svijeta.

Dakle, možemo naći neke sličnosti u interpretaciji nacije, nacionalnosti i državljanstva u nekim od post-komunističkih zemalja. Kod nas je sve još komplikovanije vanjskom intervencijom u Daytonu gdje su zapadnjaci bez poznavanja specifičnosti nametnuli model koji opstaje, održava mir ali je nepremostiva prepreka za progres. Njemačka je federalna država, ne na etničkom principu, gdje je u brojnim pitanjima neophodna saglasnost svih članica. Belgija sa lingvistički baziranim teritorijalnim principom upravljanja također je jedan specifikum koji u nekim poljima ima sličnosti s BiH. U Južnom Tirolu postoje dvije škole pod jednim krovom.

Dakle, kada smo kritični prema samima sebi i mislimo da su to nepremostive prepreke dobro je upoznati se sa ostalim društvima i uvidjeti da i neka od njih imaju neke slične probleme ali i da uprkos njima napreduju. Zapitamo li se za razloge nihovog napretka naći ćemo odgovor u vladavini izabranih političkih elita u interesu glasača, odgovornosti za svoje postupke, polaganju računa a ne ignorirnju. Pogledajte da gradonačelnik Sarajeva s ponosom kaže kako je u Sarajevu pobijeđen anti-fašizam 1945. godine. Takva osoba ne može biti gradonačelnik. Ili ne posjeduje neophodne intelektualne kvalitete za takvu poziciju ili, ako stvarno tako misli, predstavlja politiku koja je suprotna anti-fašizmu. SDA nikada nije bila anti-fašistička vec samo jedno kraće vrijeme anticetnička i donekle antiustaška.

Imamo dakle front protiv fašista i njihovih kolaboracionista u sve tri etnije u BiH koja je istorijski dokazana kao jedino održiva na anti-fašističkim osnovama. Sile osovine Izetbegović-Čović-Dodik su neprijateljska strana ove borbe. U Bosni i Hercegovini je izbor između anti-fašizma, sto je reformirana nekadašnja ljevica i današnje građansko-demokratske snage, i fašizma koji postepeno i sve glasnije i drskije pokušavaju uvesti partije na vlasti u Bosni i Hercegovini. Imena škola, ulica, revizionizam istorijskih činjenica pokazuju ove namjere. Na grđanima je da ih spriječe u ime anti-fašizma. Lideri nenacionalista imaju istorjsku odgovornost da pomognu običnim ljudima u Bosni i Hercegovini i da sprijece fašizaciju.

Nihad Hebibović (Vijesti.ba)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *