hamburger-icon

Kliker.info

Prof.dr. Ivo Komšić : Šta sve Kolinda ne zna o BiH?

Prof.dr. Ivo Komšić : Šta sve Kolinda ne zna o BiH?

30 Marta
06:16 2019

Predsjednica Republike Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović, prilikom nedavnog boravka u Bruxellesu i New Yorku, te drugim mjestima po bijelom svijetu, gdje je govorila o položaju žena u politici i općenito u svjetskim društvima (uključujući i hrvatsko), pokušala je ohrabriti žene, posebno mlade, da se nametnu u politici, da ne uzmiču, da vjeruju u sebe i svoju inteligenciju.

Piše : Ivo Komšić (Analiziraj.ba)

Predsjednica je otkrila da ta inteligencija nije manja kod žena nego kod muškaraca jer je jednako raspodijeljena na sve ljude. Tako poučnu filozofsku misao Evropljani nisu čuli od Dekarta do danas, a velikog mislioca i začetnika racionalizma još nitko nije tako jednostavno objasnio.

Filozofski izobražena Predsjednica ne zna da su to već odavno opća mjesta koja može ponoviti, povodom Osmog marta, svaka prodavačica cvijeća jer su te fraze dio rutine posla. Istina, sve donedavno se taj međunarodni praznik i nije slavio u Hrvatskoj, čak ni u BiH u mjestima gdje je HDZ imao vlast. Bilo je nedopustivo, gotovo izvrgnuto ruglu, da se žene okupljaju taj dan i da proslavljaju nešto što nije dio hrvatske tradicije. To je bio praznik koji je bezbožni svijet nametnuo Hrvatima i koji s hrvatskom kulturom nema nikakve veze. Taj dan su žene, više kao usput, gotovo tajno, uvijek poslije odrađenog punog radnog vremena, izlazile „na kavu“, tek toliko da se sretnu.  Praznik se nije pominjao, crveni karanfili i ruže su se skrivali jer bi inače bile etiketirane kao „komunjare“, „jugonostalgičarke“, feministkinje i neprijatelji hrvatskog identiteta i kulture. Na kraju se odbojnost  prema Danu žena iskazivala kao prezir prema bivšem „nenarodnom i bezbožnom režimu“ i svima onima koji su podsjećali na njega.

Politička kontradikcija

Možda bi Predsjednica bila i uvjerljiva u svojoj brizi za položaj žena u društvu, i u svom naporu da potakne žensku inteligenciju na djelovanje, da nije u kontradikciji sa sobom. Pa ona je upravo glavni eksponent politike u svojoj zemlji koja sprečava žene u ostvarenju njihovih prava, politike koja žene želi svesti na strojeve za rađanje, koje nemaju pravo odlučivati o svojoj rodnosti, koja žene želi zatvoriti u domove kao domaćice i sl. Politka njene stranke je, uostalom, ne tako davno da bi isparilo iz sjećanja, progonila najuglednije feministkinje Hrvatske. Začudo, u ovoj nagloj transformaciji Predsjednica ne izgovori niti jedne riječi o toj politici, kao da nikada nije postojala i kao da sada ne postoji, kao da nikada nije ušla u crkvu i slušala propovijedi nekih biskupa i svećenika koji su još slijepi ideolozi te politike, kao da se ne druži s onima koji je okružuju. Imala je priliku da se ogradi od svega toga, da pokaže na sebi kako inteligencija može evoluirati.

U kontradikciji je Predsjednica sa sobom kada se radi i o njenim političkim kampanjama. Trebala bi provjeriti vlastitu inteligenciju kada već žene općenito podsjeća na to. Ili se radi o „podkapacitiranosti“, kako je to već izrečeno javno u Hrvatskoj. Ona tu svoju „podkapacitiranost“ stalno demonstrira, što ne čudi jer je to osobina kao i svaka druga, kao boja očiju ili kvalitet kose. Ponovno je Predsjednica u Bruxellesu i New Yorku (na pravim mjestima) komentirala stanje u BiH i iskazala svoju veliku „zabrinutost“. I ponovno ista briga: zaboga, Izborni zakon u BiH nije usklađen s Odlukom Ustavnog suda BiH, „trebalo je u to ranije i agresivno krenuti, prije izbora u BiH“. Treba se bojati da će Predsjednica umrijeti od brige jer se ova usklađenost oduljila.

Mnogo je veći problem s inteligencijom, ona ima zamjenu samo u tehničkom smislu. Ona ljudska, prirođena, koja se svakodnevno ispoljava, ne može imati zamjenu, bez obzira na broj savjetnika. Ona se razotkriva u najsitnijim detaljima, u najbezazlenijim nastupima i komentarima. Predsjednica je ponovno, po tko zna koji put, zabrinuta stanjem sigurnosti u Bosni, „leglu islamskog ekstremizma i potencijalnog terorizma“, i ponovno se vraća na Izborni zakon i Ustav u susjednoj „nedorađenoj“ državi. Dovoljno je svijet isprepadala i zabrinula tim terorizmom i „neravnopravnošću jednog konstitutivnog naroda“ kojemu prijeti istrebljenje, da bi svaki njen prijedlog o promjeni stanja u BiH mogao proći. Jedino na što nije računala, to je blamaža s vrbovanjem selefija koji su trebali raditi protiv sebe i argumentirati njenu svjetsku zabrinutost. Da je kojim slučajem špijunska kombinacija s oružjem uspjela i da se podmetnuto oružje našlo kod „terorista“, a ona ih je nabrojala deset hiljada (nije šala), Predsjednica bi bila svjetska zvijezda, a ne samo hrvatska. Međutim, kud će kuga pa na svoju majku. Ali treba vjerovati u inteligenciju, ona se uvijek izvuče.

Nepoznavanje materije

Kada su u pitanju Ustav i Izborni zakon BiH, Predsjednica uporno demonstrira nepoznavanje onoga o čemu govori. To je demonstracija nesposobnosti povezivanja onoga što je u svakoj državi jasno – sveza Ustava i zakona koji iz njega proizlaze, i uloga Ustavnog suda u zaštiti Ustava. To je barem u svim demokratskim državama isto. Razumjeti i naučiti to, ipak je stvar kapaciteta. Ne može se to prebaciti ni na političku drskost jer je istrajnost u namjernom neznanju također pokazatelj kapaciteta.

U jednome Predsjednica ne treba biti zabrinuta, a to je agresivnost kojom se nameće izmjena Izbornog zakona u BiH. Tu agresivnost demonstrira njen politički partner u BiH, šef sestrinske stranke HDZ, Dragan Čović. Uzalud je Predsjednici ponavljati Odluku Ustavnog suda BiH i ono na što se ona odnosi. To ne želi čuti, ona priča po bijelome svijetu svoju naučenu priču. Po stoti put se može ponavljati da se odluka Ustavnog suda BiH odnosi na popunu Doma naroda Federalnog parlamenta. Ali to ne dotiče njenu inteligenciju. Taj parlamentarni dom se uopće ne bira na neposrednim izborima, nego posredno u skupštinama kantona. Bira se srazmjerno proporcionalnoj zastupljenosti stranaka u tim skupštinama, uz pravilo da se iz svake skupštine bira po jedan predstavnik svakog naroda. I kod ovoga izbora postoji klauzula da ti delegati moraju već biti izabrani u kantonalne skupštine, dakle moraju imati izborni legitimitet. Također, ove delegate biraju nacionalni klubovi kantonalnih skupština, a to znači da predstavnici svakog naroda biraju svoje delegate i da nema nacionalnog preglasavanja. To sve piše u Ustavu i u Izbornom zakonu. Čak nije potreban veliki intelektualni kapacitet da se to pročita i nauči, pogotovo ako se želi o tome javno govoriti. Ako se i za to nije sposobno, onda se može ponešto načuti iz komentara koje daju oni koji znaju, i to ponavljaju po stoti put.

Ako je i to suviše zamorno ili nedohvatljivo inteligenciji, treba pogledati kako se praktično provodi. To u nižim razredima škola zovu očigledno učenje. Vlast u BiH je konstituirana po starom Izbornom zakonu, s neznatnim izmjenama koje je izvršila Centralna izborna komisija, pozivajući se na odluku Ustavnog suda. I što se promijenilo? Ništa.

HDZ je osvojio, kao i do sada, većinu mandata u oba doma naroda – u federalnom 13 od 17, a u državnom četiri od ukupno pet. Ovi izbori su potpuno vezani za proporcionalnu zastupljenost stranaka u kantonalnim skupštinama. Ono što HDZ želi i što Predsjednica uporno ponavlja, a što ne zna objasniti, jeste svođenje ove proporcionalnosti na nacionalnu proporcionalnost, odnosno uvođenje donje granice te proporcionalnosti. Izričito se, u apelaciji Bože Ljubića Ustavnom sudu, traži da ta granica bude 5,8%. To praktično znači da iz onih kantona u kojima u proporciji stanovništva nema preko 5,8% jednog naroda, taj narod ne može imati svoje delegate u Domu naroda Federacije. Ta odredba bi bila najporaznija za Hrvate jer su najmalobrojniji i u većini kantona ih nema toliko u strukturi stanovništva. Jasnije kazano, u Domu naroda Federacije, a time i države, sjedili bi uglavnom Hrvati iz kantona koji su pod političkom kontrolom HDZ-a. To bi, naravno, pogodilo i Bošnjake u svim kantonima gdje žive kao manjina. To jedino ne pogađa Srbe, i to ih se ne tiče, oni su se genocidom i zločinima, te zločinačkim dogovorima, riješili drugih. Ne traže se nikakve izmjene Izbornog zakona RS-a kojim bi se osigurala hrvatska participacija u sastavu Skupštine RS, te izjednačilo aktivno i pasivno pravo glasa.

Izborni zakon

Međutim, Ustavni sud, na sreću, nije prihvatio u ovome dijelu apelaciju Bože Ljubića. Predsjednice, nije prihvatio, nije prihvatio, nije prihvatio… Koliko puta treba ponoviti? Bjelosvjetska priča o Izbornom zakonu koji ugrožava jedan konstitutivni narod u BiH je obična ubleha, kako se to kaže u sarajevskom čaršijskom žargonu kojega se groze u Hrvatskoj.

Ali, Čović ne odustaje. On je dobio većinu u oba doma naroda, i u federalnom i u državnom, on nastavlja „agresivno“, po želji Predsjednice. Želi nametnuti one promjene u Izbornom zakonu koje je Ustavni sud odbio. Ali, u tome i jeste problem, njemu nisu potrebne izmjene zakona u dijelu koji se odnosi na Dom naroda, to je samo izgovor jer ga on ionako kontrolira. Njemu su potrebne izmjene zakona koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva države. Predsjednica i kod ovoga pitanja demonstrira svoju inteligenciju. Ako ništa drugo, kao predsjednica jedne države, morala bi znati da je Ustav države iznad svih zakona, pa i izbornoga. Da bi se promijenio Izborni zakon, mora se promijeniti Ustav BiH, a to znači Dejtonski sporazum. Tu promjenu ne može izvršiti Ustavni sud, niti je ovaj sud to uradio po apelaciji Bože Ljubića. To dvoje nemaju nikakvu vezu. Odluka Ustavnog suda ne može biti u suprotnosti s Ustavom države jer zadaća Ustavnog suda je štititi Ustav. (Valjda je tako i u Hrvatskoj, neka se Predsjednica informira). Ustav BiH je u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva veoma jasan i s njim je Izborni zakon usklađen. Također, on je dio međunarodnog Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, drugim riječima, čuvar je mira u BiH i regiji. Onaj tko želi izmijeniti odredbe Dejtonskog sporazuma riskira destabilizaciju cijele regije koja je uključena u Sporazum. Preciznije rečeno, riskira novi rat. Pa izvolite, Predsjednice. Ova agresivna retorika nije dovoljna za to. Plan sa naoružavanjem selefija je propao, a ostali ste i bez aviona.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku