Kliker.info

Do kraja predizborne kampanje ostalo je još nekih desetak dana. Kampanja koju smo dosad pratili teško da se obraćala glasačima, teme koje su kandidati nudili svom biračkom tijelu bile su manje više ireleventne i van konteksta izbora.Baš u tom pravcu ide i juče objavljeno ACIPS-ovo istraživanje u kome su praćene izjave odabranih 13 stranaka i 10 kandidata za Predsjedništvo BiH, objavljene u šest štampanih medija, šest televizijskih stanica, tri internet portala i dvije novinske agencije.

U ovom istraživanju se kaže kako je polovina izjava predstavnika političkih stranaka objavljenih u medijima tokom prve dvije sedmice kampanje za ovogodišnje opšte izbore bilo nerelevantno za izbore i glasače, a da je, od 50 odsto relevantnih izjava, 26 odsto bilo konkretno, a 24 odsto nisu sadržavale konkretne prijedloge za rješenje određenih problema. Ukupno je obrađeno 719 izjava od 13 političkih stranaka.Ovo istraživanje najbolje ilustruje dimenzije predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, kampanje u kojoj se polovina poslatih poruka zapravo i ne tiče izbora.

“Kampanja političkih partija i kandidata u BiH je neinventivna i dosadna” kaže za BUKU Enes Osmančević, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli. “Većina kandidata se drži utabanih staza obećanja, populizma i demagogije”, mišljenja je Osmančević.“Stranke nisu u stanju da ponude jake ličnosti, kompetentne za politiku. Među kandidatima je dosta onih koji su prosječni ili ispodprosječni. To pokazuje da se u nekim strankama djeluje sa pozicije tajnih društava i selekcija vrši, ne po sposobnostima, već po poslušnosti i podobnostima. Političke partije u BiH nisu uspjele demokratizirati ni sebe, a kamoli društvo. Osim toga, nizak komunikacijski nivo kampanja ukazuje na nizak stupanj političke pismenosti i kulture u našem društvu”, ističe za BUKU naš sagovornik iz Tuzle.

Sličnog mišljenja je i Borislav Vukojević sa Instituta za društvena istraživanja, koji smatra da je kampanja u BiH opet pokazala kako u našoj zemlji ne postoji profesionalni politički marketing.

“Kampanja se radi spontano, stranke se oslanjaju na timove mladih koji nose najveći teret, slogani su nemaštoviti i kontradiktorni. Kampanju su do sada obilježili “rat saopštenjima” i prljave metode poput napada na ličnost. Tačno se uočava matrica, pogotovo u izvještavanju medija: mediji koji podržavaju određenu političku opciju nekritički objave saopštenje naklonjene partije; mediji druge partije prenese suprotno saopštenje; nakon toga prave priloge o tome ko je bio više u pravu, a da pri tome ne nude nikakve dokaze”, ističe Vukojević za BUKU.

Njegova ocjena kampanje je da se radi o nemaštovitoj, predvidljivoj kampanji, prilagođenoj niskom ukusu.Kada je riječ o porukama političara, naši sagovornici se slažu u jednom – poruke su potpuno otuđene od stvarnog života i ne odgovaraju realnim potrebama stanovništva.

“Upravo u tome i jeste njihova namjera, učiniti poruke dovoljno uopštenim, kako bi se svaki dio biračkog tijela u njima pronašao. Uzmite, na primjer, slogane koji u sebi sadrže riječ “promjena” – to je termin koji se može tumačiti na toliko načina, tako da često zbunjuje ciljnu javnost. Promjena može biti i negativan pojam. Do sada nisam vidio ili čuo niti jednu poruku koja bi imala veze sa realnim životom građana. Možda je najbolje rješenje biračima da začepe uši i posmatraju šta njihovi kandidati rade, to je mnogo mjerodavnije”, kaže Borislav Vukojević.

Ovu praksu političara da se u predizbornoj kampanji uopšte ne dotiču svakodnevnih problema ljudi potvrđuje i Enes Osmančević.

”Poplave, klizišta, uništeni domovi, infrastruktura, nezaposlenost, siromaštvo, pravna, lična i imovinska nesigurnost – samo su neki od svakodnevnih problema ljudi u BiH, koje niko ne rješava, čak i ne pokušava. A, nezadovoljstvo raste… Zapravo, političari i ne žele da se bave problemima ljudi. Njih ljudi zanimaju samo na izborima, dok im ne daju glas. Političari su dugo već svrha sami sebi. Oni su beskrupulozni”, tvrdi prof. Osmančević.

On ukazuje na potpuni nesklad između onoga što govore političari i statistika o broju nezaposlenih, ljudi koji su ostali bez krova nad glavom, bez egzistencije.

“Pogledajte samo – političari sa ekrana histerično glorificiraju sami sebe, hvale se nekakvim rezultatima i uspjesima, a ne vide jad i bijedu oko sebe. Jad i bijedu koju su oni uzrokovali. To je jedna šizofrena situacija: Političari su na ekranima dotjerani, samouvjereni, drski i bahati, opčinjeni sami sobom, a u stvarnosti ljudi žive u siromaštvu i beznađu”, kaže Enes Osmančević za naš portal.

On dalje objašnjava da je za gotovo sve izborne kampanje u BiH karakteristično odsustvo političkog dijaloga. Umjesto toga, kaže Osmančević, slušamo beskonačne političke monologe u kojima nema argumentovane razmjene mišljenja.

“Prisjetite se kada ste posljednji put vidjeli zajedno lidere opozicije i pozicije iz Republike Srpske da sjede u dijaloškoj emisiji i raspravljaju o ključnim problemima društva? Svaki od njih ima svoj kanal – i na tom kanalu oni su, dakako, najpametniji i najuspješniji.”

Dodaje da, obzirom da političari nisu spremni na dijalog, niti su spremni da prime kritiku, oni se uglavnom obraćaju svojim istomišljenicima, pristašama, rodbini i onima kojima su učinili neke usluge u zamjenu za glas ili agitaciju.Međutim, dio krivice za ovakvu situaciju Osmančević prebacuje i na same građane, koji većinom pasivno posmatraju dešavanja u političkoj areni. On napominje da u društvu u kome njegove jedinke ne propituju svoje političke odabranike, ne možemo ni očekivati drugačije ponašanje istih.

“Većina političara u BiH prezire ono što se naziva javnost, dakle tu latentnu, letargičnu, etnički isparcijaliziranu, koja se budi i reagira samo u ekstremnim situacijama. Koja, također, ne zna da traži rješenja, već samo da trpi ili eksplodira u nezadovoljstvu, koje se onda može manifestirati u destrukciji, dezorijentiranosti ili nekom novom razočaranju”, ističe Osmančević za naš portal.

Govoreći o medijskom obraćanju političara svojim biračima, Borislav Vukojević kaže da su “političke kampanje u BiH su djelomično segmentirane, uglavnom prema kriterijumu medija preko kojeg se diseminuju informacije”.

“Međutim, što se tiče polne i starosne strukture, tu apsolutno nema posebnog pristupa, svi se tretiraju na isti način. Takođe, očigledno je da se stranke dominantno obraćaju etničkim grupama, što značajno umanjuje njihov prostor za djelovanje”, tvrdi Vukojević.Kada se sve sabere i oduzme, ostaje ono osnovno pitanje – Koga to biramo i ko se to obraća nama?

Prof. Osmančević zaključuje kako političari i nemaju želju za neposrednim kontaktom sa biračima, jer su uzurpirali medije, pa je njihovo prisustvo u televizijskim i radijskim programima “bezobrazno veliko”.

“Tu mogu, bez propitivanja, bez dijaloga, bez argumentiranja ili polemike, prosipati svoje fraze do besvijesti, i tako umjesto smislene priče prodavati tlapnju. A, tlapnja već četvrt vijeka dominira u javnoj komunikaciji, umjesto smislenog dijaloga ili poliloga”, zaključuje Osmančević. (Kliker.info.-Buka)