Prisjećanje : Šta je kazao Silajdžić nakon što je izrečena presuda 2007.?
Haag, desetak godina ranije, dan u kojem je izrečena presuda Međunarodnog suda pravde i podrška bh. timu u nastojanju da se Srbija označi odgovornom za genocid u BiH.
Presudom je utvrđeno:
1. da je Srbija prekšila obavezu spriječavanja genocida iz Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida u vezi sa događajima koji su se desili u Srebrenici u julu 1995.godine
2. da je Srbija prekršila obaveze iz Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida jer nije predala Ratka Mladića optuženog za genocid, saučešništvo u genocidu
3. da je propustila poduzeti sve mjere koje je imala na raspolaganju da spriječi genocid u Srebrenici u julu 1995.godine
4. da mora odmah preduzeti efikasne korake da bi osigurala ispunjenje svojih obaveza prema Konvenciji o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida
5. da ovo nije predmet u kojem bi bilo odgovarajuće narediti plaćanje kompenzacije ili narediti davanje garancija i uvjerenja da se kršenje neće ponoviti
6. presudom je utvrđeno da su bosanski Srbi osmislili i implemantirali genocid u i oko Srebrenice, kao i da je genocid počinjen u ime vlasti Republike Srpske
Podjećamo na izjave Harisa Silajdžića, 2007.godine člana Predsjedništva BiH i Phona van den Biesena iz pravnog tima BiH:
“Očekivali smo punu odgovornost Srbije i Crne Gore, no ipak su krivi. Odgovorni su jer su propustili da kazne one koji su činili zločin genocida. Ovo je prva zemlja u hisitoriji koja je zvanično presuđena da je prekršila obaveze iz Konvencije o genocidu”, naglasio je Silajdžić.
“Međunarodni sud je potvrdio da se genocid desio u Srebrenici, utvrđena je odgovornost Srbije i Crne Gore, odgovornost da se on spriječi”, kazao je Den Biesen.
No ono što BiH nije dokazala, a nastojala je, da su Srbija i Crna Gora saučesnik u genocidu, odnosno da je postojala namjera da se on počini u BiH ili kako je nakon presude izjavio šef pravnog tima Srbije i Crne Gore, Radoslav Stojnović…
“Nisam nezadovoljan, naprotiv. Vrlo sam zadovoljan jer Srbija nije kažnjena zbog zločina genocida, i to je sve što ću reći”.
Uz ostalo, u presudi se navodi kako nije dokazano da je 1.800 oficira 30. Kadrovskog centra u Beogradu, a koji su bili raspoređeni u BiH, bili oficiri SRJ prema njenom unutrašnjem zakonodavstvu.
“…sud prije svega, zapaža da nisu prezentovani nikakvi dokazi o tome da su general Mladić, ili bilo koji drugi oficir čija je personalna pitanja vodio 30. Kadrovski centar, bili oficiri tužene strane u skladu s njenim domaćim zakonom, dakle da nisu bili de jure organi tužene strane”.
Po pitanju Škorpiona koji su bili pripadnici regularnih policijskih snaga Srbije, Sud je zaključio da se
“..ne može može utvrditi da su ‘Škorpioni’ sredinom 1995. godine bili organi tužene strane. Od djela organa koji je država stavila na raspolaganje nekim drugim javnim vlastima, neće se smatrati dijelima te države, ukoliko je taj organ postupao u ime javnih vlasti kojima je bio stavljen na raspolaganje”.
Bosni i Herecgovini je ostavljena mogućnost za pokretanje postupka revizije presude po ranijoj tužbi. Na to se čekalo deset godina. Pravni tim se pokrenuo na insistiranje nevladinih organizacija. U tih deset godina žrtve nisu dobile bilo kakvu satisfakciju, pa ni onu koja koja se odnosi na priznanje odgovornosti Srbije, barem u dijelu kako je to presuđeno. Naprotiv, zločini se negiraju, “potvrđeni” genocid u Srebrenici preispituje se od vlasti iz Republike Srpske, ali i zvaničnog Beograda.
Tina Jelin-Dizdar (N1)
Komentari