hamburger-icon

Kliker.info

Presuda Jadranku Prliću i ostalima potvrdit će da je Hrvatska bila agresor na BiH!

Presuda Jadranku Prliću i ostalima potvrdit će da je Hrvatska bila agresor na BiH!

23 Aprila
18:22 2011

Izričući prošle sedmice skoro pola stoljeća tešku kaznu najpoznatijim hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu, a sve s ciljem trajnog uklanjanja Srba iz Krajine, holandski sudija Alfonso Oria (Alphons Orie) nagovijestio je sudbinu Jadranka Prlića i drugih političkih i vojnih funkcionera te paradržave.

Uloga agresora

Presuda bivšem premijeru tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), kako se očekuje, mogla bi biti saopćena u proljeće 2012. godine. No, ukoliko budu proglašeni krivim i kažnjeni s ukupno 220 godina zatvora, koliko je Haško tužilaštvo tražilo, Hrvatska će imati mnogo više razloga za zabrinutost. Čak više nego u slučaju samog Ante Gotovine, jer bi ovoga puta konačno mogla biti proglašena i agresorom na jednu međunarodno priznatu državu, dakle, BiH! Činjenica da je zastupnica Sabora Hrvatske Đurđa Adlešič već pokrenula inicijativu za hitno formiranje stručne skupine "koja bi prikupila argumente za rušenje teze o udruženom zločinačkom poduhvatu koji je sijao genocid u BiH", govori mnogo.

Kao posebno neugodne detalje za Hrvatsku Adlešič ističe dijelove optužnice u kojima se navodi sastanak od 27. decembra 1991. godine, a na kojem je preminuli hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rezimirao cilj udruženog zločinačkog poduhvata rekavši da je "vrijeme da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica". Također, saborska zastupnica ukazuje na sastanak Tuđmana, odanog mu ministra odbrane Gojka Šuška, čelnika "Herceg-Bosne" Mate Bobana i Prlića, gdje je hrvatski predsjednik rekao kako je "od životnog interesa za hrvatsku državu osigurati našu poziciju, u nacionalnom i teritorijalnom smislu, u BiH".Kao što je za slučaj "Gotovina" i dokazivanje "zločinačkog poduhvata" bio ključan sastanak na Brijunima, koji je Tuđman sazvao uoči "Oluje", ispostavit će se da su krunski dokazi hrvatske agresije na BiH upravo stenogrami Tuđmanovih razgovora sa svojim suradnicima i, što je posebno važno, čelnicima bh. Hrvata na Pantovčaku, gdje je i skovan zločinački plan!

Haški tribunal je u slučaju "Gotovina" potvrdio odrednicu "udruženi zločinački poduhvat" u koji su nedvosmisleno bili uključeni preminuli Tuđman i Šušak, te da bi je itekako mogao potvrditi ponovo u slučaju "Prlić i drugi".  Bivši premijer Prlić, ministar odbrane Bruno Stojić, ministar unutrašnjih poslova i čelnik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, te bivši predstojnik Ureda za zamjenu i predsjednik Komisije za zatvore i logore Berislav Pušić terete se u najdužem procesu pred Haškim tribunalom za "udruženi zločinački poduhvat političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja Bošnjaka i drugih nehrvata koji su živjeli na onim dijelovima teritorije Republike BiH za koje se tvrdilo da pripadaju ‘Herceg-Bosni'", kao dijelu "Velike Hrvatske".

Na čelu "zločinačkog poduhvata", koji je trajao od 18. novembra 1991. godine (dana kada je proglašena Hrvatska zajednica "Herceg-Bosna"), pa do aprila 1994. godine, kao i u slučaju "Gotovina", bio je niko drugi nego Franjo Tuđman. Osim Prlića i ostalih, "predsjednika svih Hrvata" slijedili su Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Dario Kordić, Tihomir Blaškić i Mladen Naletilić Tuta. Također, u cijelom projektu su učestvovali svi članovi rukovodstva i organa vlasti "Herceg-Bosne" i HVO-a, uključujući razne funkcionere, članove vlade i političkih struktura na svim nivoima. Nadalje, u sve su bili uključeni čelnici i članovi HDZ-a BiH na svim nivoima, oficiri i pripadnici oružanih snaga "Herceg-Bosne", odnosno HVO-a, te pripadnici vojske, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, te druge poznate i nepoznate osobe.

Plan je, prema optužnici, provođen upotrebom sile, zastrašivanja, progonom, zatvaranjem, prisilnim premještanjima,  oduzimanjem i uništavanjem imovine i drugih sredstava…- Teritorijalni cilj udruženog zločinačkog poduhvata bio je uspostavljanje hrvatske teritorije u granicama Banovine Hrvatske, teritorijalnog entiteta koji je postojao od 1939. do 1941. godine. Udruženi zločinački poduhvat obuhvatao je i kreiranje političke i nacionalne mape tih područja tako da njima dominiraju Hrvati, kako u političkom tako i u demografskom smislu – ističe se u optužnici.Ukoliko Haški tribunal proglasi krivim i kazni Prlića i ostale, a iskazi 208 svjedoka i čak 10 hiljada tokom procesa uvrštenih dokumenata govore da bi trebao, bit će dokazana agresija Hrvatske na BiH. Isto tako, potvrdit će se zločinačka uloga "Herceg-Bosne" i HVO-a, odnosno svih koji su kroz njih djelovali, pa čak i HDZ-a BiH.

Jasno, nisu Hrvatskoj toliko bitni Prlić i ostali, brine ih što bi moglo biti dokazano da je njihova država agresor i da je učestvovala u čak dva zločinačka poduhvata tokom rata devedesetih, što će sigurno imati svoje posljedice i po međunarodnu poziciju te zemlje!
U Prlićevom postupku Haško tužilaštvo je bilo mnogo detaljnije u vezi s ulogom Tuđmana, Šuška i drugih u agresiji na BiH i "zločinačkom poduhvatu", nego u slučaju Gotovine, pa se gotovo može reći da im se sudilo u "odsustvu"! I ne samo to, osuđujuća presuda bi umnogome utjecala na poziciju hrvatskog naroda u BiH. Mada je Stojićeva braniteljica Senka Nožica u Hagu tvrdila da "treći entitet i "Herceg-Bosna" više nisu tabu tema, jasno je da bi svaki daljnji angažman na uspostavi zasebne hrvatske teritorije unutar BiH, to jest stvaranje hrvatske federalne jedinice, moglo mirne duše biti proglašeno nastavkom Tuđmanovog "zločinačkog poduhvata". Ukoliko bi se ikada izašlo ususret takvim aspiracijama, ne samo da bi se potvrdila teza o isplativosti zločina, već bi se i ostvarili svi Tuđmanovi snovi o "granicama Banovine" i nanijela nova rana hiljadama žrtava tog zločinačkog uma.

Nije bez razloga tužilac Kenet Skot (Kennet Scott) u završnim riječima primijetio da Prlić i ostali optuženi danas izgledaju "poput ljudi koji redovno nedjeljom idu u crkvu", ali su u vrijeme sukoba, kada su poticali, naređivali i podržavali etničko čišćenje na prostoru "Herceg- Bosne", bili obične "siledžije".- Hrvati su željeli svoj suvereni prostor, odnosno nekretninu s granicama, u kojoj je trebalo osigurati hrvatsku demografsku većinu na račun ostalih naroda – rekao je Skot,  primjećujući da je jedan element zločinačkog poduhvata bilo i "hrvatstvo", što se ogledalo u potrebi da se osigura da "oslobođeni" teritorij izgleda, zvuči i osjeća se kao hrvatski. U svakom slučaju presuda će biti kraj poznatog političkog manipulatora Prlića. Jedna od njegovih manipulacija pretvorena je u dokaz. Naime, Prlić je uoči podizanja optužnice protiv njega izjavio da je plan za "Herceg-Bosnu" bio usvojen, proglašen i podržan u Zagrebu, te da su zločini počinjeni i da je za njih odgovoran vojni segment HVO-a! On je na jednom sastanku u junu 1998. godine rekao da je provodio samo ono što mu je Tuđman govorio.

Tri jedinice

No, prema optužbi, Prlić je imao kontrolu nad svim polugama vlasti HVO-a i ako bude proglašen krivim, bit će jasno da je on, uz Tuđmana, bio ključni čovjek provođenja zločina u Hercegovini i srednjoj Bosni. Prlić je od preuzimanja vlasti u avgustu 1992. godine pretvorio HVO u potpuno operativnu vlast koja je nadzirala rad općinskih HVO-a i poništavala njihove odluke ukoliko one nisu bile u skladu s politikom "Herceg-Bosne". Prema Haškom tužilaštvu, Prlić je, a ne mrtvi Mate Boban, kako to uglas tvrde svi optuženi, imao kontrolu "nad svim polugama vlasti HVO-a" i zajedno je sa Stojićem "rukovodio, finansirao, opskrbljivao, naoružavao i hranio snage HVO-a".Naime, kako se Predsjedništvo "Herceg-Bosne" nije sastajalo od oktobra 1992. do kraja avgusta 1993. godine, tužilac Skot zaključio je da je Prlićeva vlada u tom periodu bila "najmoćnije tijelo ‘Herceg-Bosne'".

Svoju viziju BiH Prlić je, bilježe stenogrami s Pantovčaka, kod Tuđmana iznio 17. septembra 1992. godine, mjesec nakon što ga je Mate Boban imenovao za predsjednika HVO-a, vrhovnog izvršnog, upravnog i odbrambenog organa "Herceg-Bosne".
– Hrvati, barem borci u Hrvatskom vijeću obrane i ljudi, koji su uključeni, i organi vlasti, imaju jasan politički cilj. On je meni bio jasan od kada sam se uključio u ovo, i od kada obavljam ovu funkciju. To je formiranje i uređenje BiH u skladu s principima Europske zajednice. Dakle, konstituiranje BiH kroz tri nacionalne jedinice. Smatra da to Hrvatima odgovara… Naše je opredjeljenje da nećemo imati ono što ne držimo čizmom – kazao je tada Prlić.Prlić smatra da je podrška Hrvatske "Herceg-Bosni" ogromna, te potvrđuje kako ta paradržava donosi odgovarajuće uredbe i uspostavlja svoju vlast u državi.

– Mi ćemo morati da predložimo varijante potpunijeg približavanja… U ovom trenutku je neophodna vojna pobjeda da se povrati i situacija i raspoloženje… Da li je to Mostar, da li je to Gornji Vakuf ili ova akcija koja se gore planira spajanja sa Kiseljakom i Busovačom. Mi se moramo približavati zaokruženju teritorije. …Čak i preseljenje nekih brigada, koje bi podrazumijevalo i preseljenje pučanstva i njegovo koncentriranje na određenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Ja znam da jest nastojanje da svaki Hrvat ostane da živi gdje jest. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga…"On je uvjeren da nema saglasnosti u odnosima između Bošnjaka i Hrvata i da "osobno smatra da se sukobi neće moći izbjeći".- Mi smo definirali teritorij, da je to teritorij Hrvatske zajednice "Herceg-Bosne". Bitno je da li se mi zapravo ponašamo kao država – ističe Prlić 5. novembra 1993. godine u Zagrebu, objašnjavajući da je Hrvatima u BiH potrebna svekolika podrška Hrvatske i da Mostar treba biti glavni grad "Herceg-Bosne".

Utjerivanje katoličanstva

Prlić u Tuđmanovim stenogramima otkriva i saradnju sa Srbima, ističući da s njima "ide ona razmjena", jer smo to dogovorili i "oni su onaj dio isporučili". Istovremeno zahtijeva jači angažman protiv Armije BiH.- Bez lomljenja kičme Armije BiH na pravcu srednje Bosne smatram da se teško može očekivati bilo kakvo posebno rješenje s ovom dominantnom grupacijom kod Muslimana, s Alijom Izetbegovićem na čelu – rekao je Prlić. Nadalje, iz činjenice da je čak morao Tuđmana pitati za svakog budućeg ministra u Vladi "Herceg-Bosne" jasno je da je Prlićem navođeno direktno iz Zagreba, što nimalo ne amnestira njegovu odgovornost. Naprotiv! 

Da je Prlić odgovoran za zločine, potvrđuje i činjenica da je upravo on izdao i potpisao ultimatum od 15. januara 1993. kojim se od snaga ARBiH zahtijevalo da se u tri provincije, predložene Vans-Ovenovim mirovnim planom, potčine HVO-u ili da se povuku iz njih, što je doprinijelo i dovelo do činjenja zločina koje je HVO počinio u Gornjem Vakufu i okolici u januaru 1993. godine. Sličan ultimatum doveo je i do zločina u Prozoru, Sovićima i Doljanima kod Jablanice, a onda, dalje, u Travniku i drugim dijelovima srednje Bosne te Hercegovine. Prvi komandant Samostalnog bataljona Mostar Suad Ćupina bio je svjedok protiv Prlića i ostalih u julu 2006. godine. S Jadrankom Prlićem Ćupina se sastao u novembru 1992. godine, Prlić mu je tada rekao da će "ovo biti Herceg-Bosna", da "Muslimani nemaju šta tu da traže" i da mogu da idu u "svoje enklave kao što su Zenica ili Sarajevo".

Ćupina je u svojoj knjizi "Izdaje i odbrana Hercegovine" opisao kako je Općinski stožer HVO-a u fašističkom stilu preuzeo vlast u Mostaru, raspuštajući gradski Krizni štab. Dio strategije na kojoj je Prlić radio, prema Ćupini,  jeste i prozelitizam i tjeranje Bošnjaka u katoličku vjeru i hrvatsku naciju. – U zoni odgovornosti HV-HVO, posebno od maja 1993. godine, bila je zabranjena riječ Musliman… Ista vlast odlučila je da od nemoćnih i poniženih Bošnjaka zahtijeva da promijene svoje lijepo ime, da muslimansku vjeru zamijene katoličkom, a svoju nacionalnost hrvatskom. Ova fašistička akcija je planirana u samom začetku nove Republike Hrvatske, počevši od porodice Peco iz Zagreba i njihovog kuma Tuđmana, a nastavili su je njegovi najbolji sljedbenici u Hercegovini i preko općinskih ureda sitematski održavali… – piše Ćupina.

Prema Ćupini, na katoličanstvo i u hrvatstvo utjerano je najmanje 158 osoba bošnjačke nacionalnosti, među kojima su i pojedina djeca čije je roditelje ubio HVO! Morali su to učiniti kako bi sačuvali goli život. Pod novim imenima su mogli otići  u treće zemlje. Taj projekt je toliko uzeo maha da se od njega u pismu Prliću od 27. januara 1994. godine ogradio i sam mostarski biskup Ratko Perić, koji se žali da mu dolaze pojedinci Bošnjaci koji traže "krsne listove"!? Biskup Perić od Prlića traži da se takva praksa prekine. Zanimljivo je da Tuđmanovi stenogrami otkrivaju manje poznatu činjenicu da je i osuđeni Ante Gotovina ratovao u BiH. Gotovina na sastanku 13. aprila 1999. godine kaže:

– Naši su vojnici 1992. ratovali u BiH. Ja sam bio zapovjednik Općinskog stožera HVO-a Livno. Prema tome, to se ne može skriti, ali mi nemamo razloga da se pravdamo za rat u BiH. A slanje generala Milivoja Petkovića, zapovjednika Zbornog područja Ston, generala Hrvatske vojske, u Hag da svjedoči, uz sve ono, imajući u vidu da ga je njihova obavještajna služba skroz pokrila u ono vrijeme dok je bio u BiH, svi službeni sastanci sa Srbima, sa Muslimanima, sa Međunarodnom zajednicom, njegovi telefonski razgovori, potpisani dokumenti, faksovi, sve je to bilo pokriveno… Prema tome, oni ga dovode u Hag, jer imaju svoj plan, a obrana Tihomira Blaškića brani samo Blaškića, a ne interese Hrvatske – kazao je tada Gotovina.

"Stari most su srušile kiše"

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine, Tuđman je održao sastanak s predstavnicima "Herceg-Bosne" Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima.

Tuđman: Dobro, usput  taj mostarski most, tko ga je srušio?

Boban: On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao.

Tuđman: Hoćemo li mi biti optuženi. Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?

Boban: Nama.

Jukić: Ja sam tu mišljenja da idemo na obrušavanje, dakle mi ćemo reći rušenje i obrušavanje mosta, pošto ga je kiša načela i ostalo…

Prlić: Apsolutno je van naše kontrole, to se zna. Oko 300 metara ispred njega je crta. Dakle, nema teorije da je netko došao od nas do mosta.

Rađamo se i umiremo s  "Herceg-Bosnom"

Prlić je i u martu 1995. godine uvjeravao Tuđmana da u FBiH funkcioniraju dvije države, to jest "Herceg-Bosna" i RBiH, te da Hrvati neće odustati od "Herceg-Bosne".- Gospodine predsjedniče, dolje se ljudi i rađaju i umiru sa HR "Herceg-Bosnom". I rodni list, i osmrtnica, i zastava pod kojom se sahranjuju i to je ušlo u sve pore dolje – rekao je Prlić Tuđmanu.
 
Odluke o osnivanju logora potpisivao je Prlić

Prlić se prema svim relevantnim dokazima smatra odgovornim za osnivanje koncentracionih logora "Herceg-Bosne". U Odluci pod brojem 348/93 HVO-a Hrvatske zajednice "Herceg Bosna", donesenoj na sjednici od 8. juna 1993. u Mostaru, u tački I. piše: – Za područje općina Čapljina, Neum, Ljubuški i Ravno utemeljuje se Okružni vojni zatvor i Okružni zatvor sa sjedištem u Gabeli". U tački II. piše: "Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u Narodnom listu Hrvatske zajednice Herceg Bosne".Uz službeni žig HZHB Odluku je potpisao predsjednik HVO-a HZHB Jadranko Prlić. Na istoj sjednici od 8. juna donesena je Odluka o postavljanju ravnatelja Okružnog zatvora u Gabeli. Odlukom koju ponovo potpisuje predsjednik Vlade HZHB Jadranko Prlić prvi ravnatelj logora u Gabeli postao je Jerko Ramljak, sin Mate, iz Čapljine. Faruk Vele (Dnevni avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku