Preminuo glumac Ivica Vidović: Odlazak čudesnog melankolika
19 Aprila
01:31
2011
U Zagrebu je u 72. godini života nakon duge i teške bolesti preminuo jedan od velikana hrvatskog glumišta, Ivica Vidović . Dugo se borio s teškom bolesti – prije dvije godine operirao je čvoriće na glasnicama, ali mu je lani u rujnu dijagnosticiran rak. Nedavno je Vidović bio operiran i treći put, ali borbu s opakom bolešću nije uspio dobiti.Legendarni Antonio Puhalović Servantes iz »Našeg Malog mista« rođen je 1939. godine u Beogradu, a glumu je diplomirao 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Svoj je prvi kazališni angažman ostvario u HNK-u u Zagrebu, tijekom bogate glumačke karijere bio je i članom Dramskog kazališta »Gavella« i »Teatra ITD«, a često je surađivao i s drugim hrvatskim kazališnim kućama. Kao kazališni glumac posebno se ističe u modernom repertoaru, za što je višestruko nagrađivan, a veliki dio njegove karijere obilježile su i filmske uloge od sedamdesetih godina pa sve do današnjih dana, kao i uvijek zapažena gostovanja na malim ekranima, od Servantesa u »Malom mistu«, Oćalinka u »Velom mistu« i inspektora Vinka u istoimenoj tv-seriji do recentnog angažmana u ulozi zbunjenog primarijusa Ante Guzine u humorističnoj seriji »Naša mala klinika«.
Filmski ritam Svoje prvo filmsko pojavljivanje Vidović je ostvario u filmu »Lisice« Krste Papića iz 1969. godine, a tijekom idućih dvadesetak filmskih uloga ostat će zapamćen po ulogama suvremenih anti-junaka, gubitnika i melankoličnih intelektualaca. Značajnije filmske nastupe ostvario je u »Zasedi« (1969) Živojina Pavlovića, »Idu dani« (1970) Fadila Hadžića, »W. R. Misterije organizma« (1971) Dušana Makavejeva, »Prijekom sudu« (1978) Branka Ivande te »Ritmu zločina« (1981) i »Čovjeku koji je volio sprovode« (1989 ) Zorana Tadića.Za ulogu u filmu »Kužiš stari moj« (1973) Vanče Kljakovića nagrađen je »Srebrnom arenom« u Puli. Vidović je nastupio i u mnogim drugim važnim filmovima ex-yu i hrvatske kinematografije kao što su »Kad čuješ zvona« i »U gori raste zelen bor« Antuna Vrdoljaka, »Izbavitelj« Krste Papića (1976); »Orao« Zorana Tadića (1990), a u posljednjih desetak godina često su ga angažirali i redatelji mlađe generacije, pa je zanimljive epizodne uloge ostvario u filmovima »Fine mrtve djevojke«, »Pušća Bistra«, »Družba Isusova«, »Svjetsko čudoviše« ili »Što je muškarac bez brkova«.Godine 1996. Vidović je odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića , a godine 2005. dobio je godišnju Nagradu »Fabijan Šovagović« Društva hrvatskih filmskih redatelja za trajan doprinos u povijesti
hrvatskoga filma.
Nema govora o mirovini Prije trinaest godina zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osnovao je kazališnu družinu Teatar Rugantino u kojoj je bio aktivan sve do smrti. Iako se na Staru godinu 2005. i službeno oprostio od kazališta, i to svečanom izvedbom predstave »Ribarske svađe« Carla Goldonija u kazalištu »Gavella«, Vidović nije rekao »zbogom« kazalištu i »daskama koje život znače« Glumac funkcionira dok ga služe noge i pamet. Dok može raditi, nema govora o mirovini. Daj Bože da to traje što duže, a dok bude trajalo – uživam – rekao je koju godinu kasnije, u aprilu 2007. u intervjuu za naš list. Koliko god bila impresivna njegova filmska i televizijska karijera, toliko je impresivna i ona kazališna tijekom koje je ostvario na desetke uloga, od Handkeova Kaspara Hausera i uloge u Stoppardovom komadu »Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi« ili Beckettovom »U očekivanju Godota« do nagrađivanih uloga u »Gospodar sjena« Dubravka Jelačića Bužinskog, »Trg heroja« Tomasa Bernharda, »U sjeni Gren Hilla« Joška Božanića, »Kratki kurs dugog propadanja« Ive Brešana… Ivica Vidović surađivao je s Teatrom Ulysses u predstavi »Play Beckett«, a u Teatru Rugatino nerijetko je nastupao u društveno angažiranim komadima kao što su »Bog masakra« ili »Sa'će Božo, svaki čas« prema Beckettu. – Istinskog glumca oduvijek najviše privlači teatar . Pripremanje kazališnih predstava traje po nekoliko mjeseci, ovisno o težini komada, uloge se temeljitije pripremaju i analiziraju, uglavnom od samog poèetka rada na predstavi prođe puno vremena do same premijere. U televizijskim i filmskim projektima koristim svoje kazališno iskustvo u pripremanju uloga. Ponekad sa dogodi da tekst dobiješ neposredno prije snimanja i tada se snalaziš kako najbolje znaš – rekao je Vidović za naš list u aprilu 2007. godine. (Kiker.info-Novi list)
Komentari