Kliker.info

Kakva je perspektiva koaliranja nenacionalista s bošnjačkim, hrvatskim i srpskim nacionalistima, optužbe za četništvo i izdaju, položaj Srba u Federaciji BiH teme su o kojima smo razgovarali s Predragom Kojovićem, članom predsjedništva Naše stranke i zastupnikom u državnom parlamentu Bosne i Hercegovine.

Po prvi put nakon dužeg vremena, u vlasti u BiH na ključnim razinama participiraju stranke koje nisu nominalno desničarske i nacionalističke, ali je evidentno da nacionalisti i dalje vode ključnu ulogu. Kako se osjećate u ulozi pripadnika takve većine?

Naravno da to političko okruženje nije po mom ili po ukusu Naše stranke, ali smo svjesni da živimo u vrijeme velikih, tektonskih, geopolitičkih promjena. Situacija koja je nastala nakon brutalne ruske agresije na Ukrajinu je pokazala da EU nije i ne može biti samo ekonomski projekat nego da je to prije svega i bio i biće najuspješniji mirovni i sigurnosni projekat u historiji kontinenta. To je dovelo do radikalne promjene u pristupnoj politici EU i kreiralo ono što doživljavam kao historijsku evropsku šansu za BiH. I mi smo kao stranka odlučili da uložimo sve što možemo da je iskoristimo. Suočeni sa katastrofalnom alternativom političkog statusa quo nakon opštih izbora 22. oktobra, osjećam da nismo imali izbora nego da politički projekt Trojka (koalicija Naroda i pravde, Socijaldemokratske partije BiH i Naše stranke, op. ur.) suprotstavimo ovom stalnom BiH izazovu o kojem govorite.

To su, sa stanovišta stranačkih interesa politički teške, riskantne, odluke. Ali, ako ova vladajuća većina u ovom mandatu ispuni krucijalne uslove iz 14 EU prioriteta ili, čemu se nadam, do kraja mandata otvori pristupne pregovore, to će značiti da je odluka bila ispravna. Intenzitet pritisaka, napada, elementi specijalnog političkog rata koji je uz pomoć zvaničnog bezbjedonosnog sektora uperen ka Trojci je nezapamćen i jako štetan jer nas dodatno polarizira kao društvo. Ova zemlja ima dosta stvarnih i otvorenih neprijatelja, ne treba ih tražiti među onima koji je vole. Također, moram reći da sam ponosan kako se Naša stranka ali i Trojka ponašala u cijelom ovom periodu poslije izbora koji nije bio nimalo jednostavan. Posebno sam ponosan na kadrovska rješenja Naše stranke za izvršne pozicije.

Iz jednadžbe je nakon 30 skoro kontinuiranih godina istisnuta SDA. U posljednjoj epizodi to se desilo intervencijom visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, odnosno nametanjem odluka koje su omogućile deblokadu Federacije BiH i formiranje vlade u tom entitetu. Iz tabora SDA-DF je uslijedila salva uvreda na račun Trojke, optužbi za sve i svašta, uključujući i izdaju države. Kako to komentirate?

Schmidt je, koliko sam ja shvatio, donio dva rješenja. Jedno, privremeno, kako bi deblokirao formiranje Vlade nakon devet godina u FBiH, i drugo, trajno, koje u odsustvu parlamentarnog dogovora, stupa na snagu iduće godine. Ubit će nas preteške riječi. To sam govorio i onima koji su me napadali da sam četnik, stavljali na naslovne strane svojih medija s nacrtanom metom. Razumijem da postoji druga strana, opozicija, razumijem da algoritmi socijalnih mreža daju veliku prednost onima koji koriste teške riječi u svojim političkim optužbama, ali u konačnici svaka mala dnevnopolitička prednost ostvarena je u korist štete BiH kao društva. Politika reflektira naše razlike u ideologijama i razmišljanjima kao i u svakoj demokraciji, ali među nama mora ostati vezivno tkivo koje nas sve čini Bosancima i Hercegovcima.

Novi nivo mržnje

Retorika mržnje, preteške riječi, nagrizaju to tkivo kao termiti. Priče o izdajama, prodajama i sluganstvu su potpuno neosnovane, ali zastrašujuće pomjeraju granice neukusa i određuju nove standarde o tome šta je dopustivo u javnom prostoru i na kraju krajeva vode fizičkom nasilju Jedan od najpogubnijih efekata takve političke scene je činjenica da iz BiH danas masovno odlaze vrlo mladi, vrlo obrazovani, često profesionalno i poslovno izuzetno uspješni ljudi. Oni često prihvataju niži životni standard koji ih čeka na Zapadu i odlaze jer ne žele da im djeca odrastaju u atmosferi mržnje, linča i rudimentarnog društvenog primitivizma. Za takvo stanje najveću odgovornost snosi vlast, koja se u BiH nije mijenjala dvije decenije ali mislim da je u ovom trenutku opozicija podigla intenzitet širenja mržnje prema Trojci na novi, viši, opasan nivo.

Što zamjerate svojim koalicionim partnerima?

Za sada preferiram da to njima direktno kažem. Ali i u ovom kratkom periodu postoje razočarenja. Jako sam razočaran da nakon izbora, kada je postalo jasno da Trojka ulazi u vlast, Čović i Dodik nisu prepoznali momenat za politički zaokret, za imenovanje ljudi koji nemaju teškog i neoprostivog prtljaga, za novi, direktan, način komuniciranja s partnerima o svim pitanjima prvo unutar vladajuće većine a tek onda u medijima, za napuštanje dosadašnjeg ratnohuškačkog i uvredljivog političkog riječnika. Čak bih rekao da kod Čovića, ako ništa, postoji deklarativna želja za promjenom.

Da li dijelite stavove lidera NiP-a i ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića o projektu Otvoreni Balkan i njegove opservacije o pet miliona muslimana-Bošnjaka, koji bi bili obuhvaćeni time?

Niti ih dijelim niti o ekonomskim savezima razmišljam na taj način. Malo je šta nanijelo ljudima zla na ovim prostorima kao ideja da samo etnički i vjerski monolitne nacije garantuju sigurnost i imaju perspektivu u novom svijetu koji se rađa pred našim očima. Njegovi stavovi predstavljaju jedan od mnogih razloga zašto sam ja u Našoj stranci, a Konaković u NiP-u. Ali se, srećom, slažemo po mnogo drugih pitanja i upravo na tome zasnivamo naše, rekao bih vrlo uspješno, političko partnerstvo. Trojka je proteklih par godina prošla kroz neke teške bitke i momente i sasvim je sigurno da se između nas stvorio dublji osjećaj partnerstva. Bez dubokog međusobnog povjerenja Trojka danas ne bi bila gdje jeste. Apsolutni primat je na berlinskom procesu. Nakon što implementiramo taj sporazum, možemo razmatrati šta bi još bilo dobro za BiH.

Da li biste, kao on, u mediju iz Hrvatske “diplomatski” odbili odgovoriti na pitanje da li je Hrvatska izvršila agresiju na BiH?

Za one koji žele više činjenica i detalja o tome preporučujem arhive Haškog tribunala. Ponudit ću lično iskustvo. U kišnu zoru ‘93. godine, moj kolega, fantastični fotograf Reutersa Nikola Šolić i ja, sjedili smo u službenom autu, iza zamagljenih prozora, iza kilometarske kolone vojnih vozila na graničnom prelazu Sovići prema BiH i gledali vojnike koji su sa vojnih vozila skidali tablice sa oznakom HV i stavljali tablice sa oznakom HVO.

Zašto ste podržali imenovanje HDZ-ovog Marinka Čavare, čovjeka s američke crne liste, koji je dočekivao osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, u kolegij Predstavničkog doma Parlamenta BiH?

Već sam mnogo puta obrazlagao tu odluku i nadao sam se da će, kako kaže Šekspir, od novih jada stara bol proći. Konstituiranje Predstavničkog doma u tom je trenutku bilo hitno i neophodno kako bi se zaustavila politička trgovina koja je u federalnom Domu naroda već potpuno izobličila izborne rezultate. Delegati izabrani na listama Trojke su počeli nestajati sa radnog mjesta, iz zemlje, u periodu od neke tri sedmice 6-7 delegata je naglo promijenilo partijsko članstvo. Neizborom rukovodstva na taj dan otvorila bi se poslovnička mogućnost da se Parlamentarna Skupština ne konstitutiše i da utonemo u dugotrajnu blokadu.

Analiza Istinomjera je pokazala da vaš glas nije bio neophodan za izbor Čavare, a tome u prilog govori i činjenica da je Vaša stranačka kolegica Sabina Ćudić glasala protiv, i to u skladu sa stavom stranke. Dakle, čak i da ste glasali protiv, on bi svejedno bio izabran, jer je postojala potrebna entitetska većina. Ponovit ću pitanje – zašto ste glasali za?

Na sastanku održanom neposredno prije sjednice parlamentarna većina je bila upitna i ja sam odlučio preuzeti odgovornost. Podsjetit ću vas da u prethodnom mandatu Vijeće ministara nije formirano više od godinu dana nakon izbora, da budžet za tu godinu nikad nije donesen, i da je BiH skoro cijeli mandat provela na privremenom finansiranju, a da smo, s druge strane, u ovom mandatu formirali VM u rekordnom roku i usvojili državni budžet BiH za 2023, koji je za skoro 300 miliona KM veći od posljednjeg budžeta u prethodnom mandatu.

Da li je istina da ste se prije glasovanja konsultirali s ambasadom SAD-a? Kako je moguće da je američka ambasada podržala imenovanje čovjeka kojega je prethodno stavila na crnu listu?

SAD su vrlo čvrsto posvećene interesima Bosne i Hercegovine i naravno da postoji komunikacija, pogotovo jer ambasador Murphy jako dobro i detaljno poznaje situaciju i ima dragocjenu institucionalnu memoriju, s obzirom na njegove prijašnje angažmane u BiH. U ovom slučaju, komunikacija se uglavnom sastojala od izražavanja zajedničke zaprepaštenosti, pa i bijesa, na taj iznenadan, prethodno neprodiskutovan, prijedlog HDZ-a.

Jednom ste izjavili da, parafraziram, Srbi nemaju problem sa identitetom, nego sa Dodikom. Predsjednik Republike Srpske i SNSD-a Milorad Dodik je već najavio da njegova stranka neće podržati prijedlog Zakona o vanjskim poslovima kao ni sporazum koji predviđa slobodno kretanje na zapadnom Balkanu, i to potonje uz rasističku opasku da “što bi srpski predstavnici u BiH davali saglasnost da Šiptari dolaze u Sarajevo i ovdje se slobodno kreću, dok s druge strane gdje god mogu na međunarodnoj i regionalnoj sceni kleveću Srpsku i loše o njoj pričaju”. Kakvih sve problema imate s Dodikom?

Na tu temu se javim samo kad Dodik javno kaže kako nema bosanskih Srba i onda ja ustanem iz tviterske klupe i kažem: ima, evo ga. Kakvih sve problema ja imam s Dodikom? Sa onim do 2006. nikakvih, sa ovim kakav je danas ogromnih. Neshvatljivo mi je da inteligentan, sposoban, čovjek u zrelim godinama, koji je ipak odrastao na nekim humanističkim vrijednostima, ako ništa prije rata kada je bio poslanik Ante Markovića, iz čistog oportunizma upražnjava politiku koja se bazira na izazivanju mržnje, na javno izgovorenom prostakluku i potpunom odsustvu svijesti o interesima i osjećajima drugih. S druge strane, neki od zakona koje spominjete su se našli na dnevnom redu Vijeća ministara i usvojeni su. Moja je percepcija da je na toj jednoj sjednici VM bilo više evropskih zakona nego na svim sjednicama VM u prethodnom mandatu.

Konsocijacija je besmislica

Kakav je položaj Srba u Federaciji BiH?

Oni se suočavaju sa istim ili sličnim problemima koje Hrvati i Bošnjaci imaju u Republici Srpskoj. Ali, barem ne moraju kao državne slaviti tuđe vjerske praznike ili gledati ispred svojih prozora vojne parade Bošnjačkog ili Hrvatskog puka Oružanih snaga BiH. Prije ili kasnije Bosna i Hercegovina će postati država u kojoj su svi jednaki na svakom pedlju njenog teritorija. Nacionalisti se užasavaju normalizacije BiH jer su etničke podjele jedini njihov modus operandi. Ali, to će se destiti, prije ili kasnije. Ja se borim da se to desi što prije. Također, retorika nacionalističkih političara ni na koji način ne reflektuje stvarni život, odnose među ljudima, privatne i poslovne.

Da li smatrate da su Hrvati u BiH majorizirani zbog činjenice da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nema ama baš nikakvu podršku u kantonima u kojima većinski žive Hrvati?

Malo sam kojem problemu, u smislu ustavnopravne i sudske analize otkako se bavim politikom, posvetio toliku pažnju kao “hrvatskom pitanju”. Recimo, zašto HDZ nije nikad podnio apelaciju sudu u Strasbourgu kako su to učinili Sejdić, Finci, Pilav, Zornić i drugi? Recimo, ja se kao Srbin koji živi u svom gradu Sarajevu ne mogu ni kandidovati za člana Predsjedništva, a živim u komšiluku zgrade Predsjedništva. I zato je Naša stranka u prethodnoj godini kada su vođeni intenzivni pregovori o ustavnoj izbornoj reformi u parlamentarnu proceduru uputila svoj konkretan prijedlog koji je, između ostalog, ponudio i rješenje za ovo pitanje. Jedan predsjednik BiH, koji se bira u Parlamentarnoj Skupštini BIH, sa simboličkim ovlastima, kakve predsjednici država generalno u EU imaju, po redosljedu ostali, Bošnjak, Hrvat, Srbin, pa iznova.

Konsocijacija je, kako smo se uvjerili u prethodnih par decenija, besmislica. To ne funkcioniše. To je dimna zavjesa za kriminal. Ako smatrate da je biti pravnik, sudija, policajac, novinar ili državni službenik nemoguće i da su naši jedini identiteti etnički onda vi ne vjerujete da je bilo kakvo normalno društvo moguće u multietničkim državama. Vi ne vjerujete da je EU moguća, da je Sud u Strasburgu moguć. Vi ne vjerujete u evoluciju društava i država koja je svakom ko prati nastupe nacionalnih fudbalskih timova na svjetskom prvenstvu očigledna.

Sve su normalne države multinacionalne, multirasne, multireligijske, ali su primarno građanske države u kojoj su svi građani jednaki u očima zakona. To je neizbježna budućnost za svaku državu, pa naravno i za BiH koja je takva po svojoj suštini i historiji. Percepcija je u politici često podjednako važna kao i suština. Ako se neko osjeća diskriminisan hajmo tražiti rješenje ali to rješenje se treba baviti ravnopravnošću naroda a ne konstruisanjem ustavne ili zakonske garancije kako bi neke od nacionalnih stranaka imale monopol na učešće u vlasti. Naš prijedlog ustavnih reformi je upravo takav.

Eldin Hadžović (Portal Novosti)