Pozadina Vučićeve posjete BiH : Pitanje naknade za potopljeno granično područje teško je 50 miliona eura !
Na zajedničkoj sjednici Vijeća ministara BiH i Vlade Srbije, koja će biti održana sutra u Sarajevu, između ostalog na dnevnom redu će biti dva međudržavna sporazuma. Jedan iz oblasti namjenske industrije, a drugi iz oblasti zaštite okoline.
Višegodišnji zahtjevi podrinjskih općina Srbiji za naknade zbog potapanja zemljišta akumulacijom hidroelektrana također će biti na dnevnom redu. Općinama Zvornik, Srebrenica, Rogatica i Bratunac nakon 1992. godine naknade za potopljenje zemljišta nisu isplaćivane.
Za devet miliona kvadrata to je bilo regulirano međurepubličkim sporazumom iz 1976 godine. Ukupan dug bez zateznih kamata sada iznosi oko pedeset miliona eura, procjenjuju u Vijeću ministara.
Pitanje isplaćivanja naknada za sobom povlači mnogo kompleksniju problematiku. Gdje je između BiH i Srbije granica na rijeci Drini, ko je i u kojem omjeru vlasnik njene hidroakumulacije, te ko i u kojem omjeru ima pravo na hidroelektrane Zvornik i Bajina bašta.
Osnova za potraživanja
Sporazum o sukcesiji između bivših jugoslavenskih republika 2004. godine, trebao je dati odgovore na pitanja čije je i šta nakon disolucije Jugoslavije. Međutim, on je bio samo osnova za sva buduća potraživanja.
„Aneks G, to je jedan od tih aneksa koji faktički utemeljuje i garantira privatna i stečena prava koja su imala fizička lica privredni subjekti i države sa stanjem 31. 12. 1990.“, navodi Zenit Kelić, pomoćnik ministara finansija i trezora BiH.
Mnogi imovinski odnosi su pred različitim sudovima i riješeni na osnovu ovog sporazuma, ali ne i većina onih na Drini sa granice dvije države, javlja novinar Al Jazeere Sinan Šarić.
„Ovo snimanje je na granici legalnog jer, zapravo, ne znamo jesmo li u Srbiji ili BiH. U Jugoslaviji je ta granica bila jasno povučena, ali nakon Daytona nikada nije verifikovana. Kompleksnost ove činjenice dolazi do izražaja tek kada se spozna koliki ovdje hidropotencijal leži, a čije efekte kroz proizvodnju struje koristi samo jedna država“, ističe.
U sličnoj situaciji je i pitanje vlasništva nad samim elektranama. Agregati HE Zvornik podjednako su podijeljeni na obje obale, odnosno države.
„Stvarna podjela, koju je diktirala tadašnja politika, bila je da svaki kilovatsat od njenog puštanja 56. do danas ide u Srbiju“, navodi Emir Avdić, bivši direktor HE na Drini.
Pitanje pravne arbitraže
Građene su, iz današnjeg ugla gledanja, iz poprilično uopćenog saveznog fonda i kako niko nema potpunu i jasnu dokumentaciju o vlasništvu, jer na takav međurepublički način nije ni rađena, teze za eventualno dokazivanje se oslanjaju na naučne studije, odnosno zaključke komisija iz vremena Jugoslavije, a koje su se vodile poveljama o pravednoj raspodjeli voda.
„U toj komisiji su bila dva najveća tadašnja autoriteta po pitanju pravedne raspodjele voda, profesor Šainović i profesor Pejović upravo sa beogradskog Univerziteta i oni su Bajinu baštu neosporno utvrdili, iako je i onda u papirima do tada vođena 50:50, da ona 67 posto pripada BiH, a 33 posto Srbiji“, dodaje Avdić.
Pravnu arbitražu, po osnovu sukcesije sa početka priče, niko nije pokrenuo. Ako granice i jesu političko, utvrđivanje vlasništva je prije svega pravno pitanje. Ipak i ono se prebacuje na političku ravan.
„Sve zavisi od dobrih volja strana. Tu je veliki upitnik, ne bih se upuštao u bilo kakve prognoze, jer ako jednoj strani nije to u interesu, može da kaže: ‘Mi smo ovo napravili’, konkretno Zvornik. Mi ne ulazimo u to, možemo za buduće projekte koncesione naknade, ali za ovo ranije… I to je već jedno polje klizavo u kojem ja ne mogu bilo šta da prognoziram“, kaže Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
S obzirom na mjesnu nadležnost, ali i činjenicu da se po sličnoj osnovi zbog voda Trebišnjice vodila spor sa Republikom Hrvatske, upit smo poslali i Elektroprivredi Republike Srbije. Odgovor nismo dobili, a ovo pitanje će postati itekako aktuelno kada se zna da se na ovoj rijeci najavljuju nova višemilionska ulaganja.
Komentari