Kliker.info

Šta bi ovo najavljeno “redefinisanje odnosa prema njihovim političkim strukturama” moglo značiti? Ignorisanje postojanja političkih snaga koje ne pripadaju većinskom korpusu u ovom entitetu? Ali kako je moguće ignorisati bošnjačke političke partije kada u Ustavu RS piše, recimo, da broj ministara iz reda bošnjačkog naroda mora biti 5? “Redefinisanje” bi jedino moglo značiti da se Dodiku lojalni Bošnjaci učlane u SNSD ili neku drugu pogodnu političku opciju pa da ih se onda počne tretirati kao za Dodika legitimne predstavnike bošnjačkog naroda. Ali to se onda kosi sa osnovnom Dodikovom tezom da Srbi moraju birati Srbe, a Bošnjaci Bošnjake.a ovom jednostavnom primjeru se može dokazati kako Dodik zapravo ništa “redefinisati” neće i da sve zapravo ostaje – kako narod veli “šuplja priča”.Dodik je u spomenutom intervjuu takođe rekao da je prema njemu “bošnjački cilj taj da oni biraju sva tri člana Predsjedništva BiH”. Lukavo i domišljato, zar ne?

Nad ovakvim izjavama Predsjednika RS (i premijera RS još malo) bi se svi trebali zamisliti. U konačnici, ovo je zagovaranje isključivo jednonacionalnog biranja člana Predsjedništva u kojem se osporava i “ srpstvo” Mladena Ivanića. Da je Mladen Ivanić kojim slučajem pobijedio, vjerovatno bi se išlo na osporavanje njegovog izbora kao što se ide na osporavanje tolikog broja pristiglih glasova njemu, a koji nisu “srpski”. Ili kao što se ide na osporavanje pristiglih glasova za Željka Komšića, a koji nisu hrvatski. Međutim, tu je slučaj malo drugačiji, jer postoje dva konstitutivna naroda koja ravnopravno glasaju.

U čemu je zapravo kvaka? Trenutni Ustav RS dozvoljava da građani RS ( dakle ne isključivo Srbi ) biraju člana Predsjedništva samo iz reda srpskog naroda. Međutim, ovdje se stalno zaboravlja da određeni broj glasača, birača, građana RS nisu srpske nacionalnosti! Dakle, ako je veliki broj glasača “neSrba” dalo glas Mladenu Ivaniću, zbog čega se umanjuje vrijednost takvog glasa? Zašto bi Mladen Ivanić u konačnici bio manje legitiman član Predsjedništva od Nebojše Radmanovića samo zato što je veći broj građana Srpske a bošnjačke nacionalnosti dalo glas njemu? Ako se u budućnosti bude igralo na kartu etnički čistih glasova, onda bi bilo najbolje zabraniti Bošnjacima da glasaju za srpskog člana Predsjedništva uopšte sve dok se ne pronađe jedan ultimativni predstavnik srpskog naroda. U toj izopačenoj logici postavlja se osnovno pitanje : Ko zastupa interese Bošnjaka koji žive u RS u Predsjedništvu BiH? Odgovor daje Ustav BiH-niko. Jer iz RS u Predsjedništvo BiH ide samo Srbin. Takođe je legitimno pitanje, ko zastupa Srbe iz Federacije BiH u Predsjedništvu BiH? Odgovor je takođe negativan. 

Ne zavaravamo se da Ivanićeva partija ne bi slično reagovala da je Nebojša Radmanović kojim slučajem osvojio veći broj bošnjačkih glasova. 

“Apsolutno je neistinita tvrdnja da PDP ozbiljno računa na 50 000 glasova Bošnjaka u RS, što bi moglo da donese pobjedu Mladenu Ivaniću u trci sa Nebojšom Radmanovićem za člana Predsjedništva BiH iz RS “ govorilo se u saopštenju PDP koje je pristiglo medijima nakon spekulacije u javnosti u vezi sa “kalkulantskim ponašanjem” Mladena Ivanića i partije u vrijeme predizborne kampanje. Iz PDP-a su još i podsjetili “da je partija Milorada Dodika došla na vlast upravo zahvaljujući takvim glasovima”, misleći naravno na glasove Bošnjaka.

Prema mišljenju Tanje Topić, ovakva matrica je jedna od dominantnijih u Republici Srpskoj i “ne samo da je rasistička već je i licemjerna”. Sve političke partije iz RS “su tobože gadljive na glasove Bošnjaka, i javno se ograđuju od njih kako navodno ne bi izgubile naklonost sopstvenog srpskog biračkog tijela”. ”Međutim, moram napomenuti da većina njih nije bila gadljiva na koalicije sa tzv. strankama bosnjačkog predznaka, kad su im bili neophodni za formiranje vlasti. Tako će biti i sada”, dodaje ona. Politika kojom političke partije truju glasače i stvaraju čisto nacionalno osviješćene birače se pokazuje nevjerovatno fleksibilnom kad je riječ o pragmatičnim momentima formiranja vlasti. Tada se vrlo lako dogovore sa “drugima”.

”To je jedna vrlo opasna i podmukla politika”, kaže Topićeva za BUKU.Sistem je zapravo kreiran tako da se građani u njemu gube, te da postoje samo tri konstitutivna naroda koja to zapravo i nisu. Šta bi se, recimo,  dogodilo da se prihvati Odluka Suda u Strazburu u slučaju Sejdić Finci o diskriminatorskim odredbama Izbornog zakona prema nacionalnim manjinama, te se primijeni na način kako je to predložio Predsjednik Vlade Dodik, pa da umjesto riječi Srbin za Predsjedništvo BiH iz RS bude riječ “jedan”.  Šta bi se, u tom slučaju, desilo da pobijedi neko ko nije Srbin? Kakva bismo osporavanja tada slušali?

Jer, ukoliko Predsjednik Dodik poručuje da bi mogao biti “jedan”, onda teoretski govoreći to ne mora da bude predstavnik srpskog naroda. Ili to samo znači da je Predsjednik toliko uvjeren da narod u Srpskoj nikada ne bi izabrao “onog drugog” da može sebi dozvoliti ovako prazan označitelj?Dan nakon izbora, u Nezavisnim novinama je objavljena informacija kako bi sljedeći potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda trebao biti stanoviti Đurđević iz Srpske radikalne stranke. Odmah smo kontaktirali kolege novinare pitajući ih otkud sad Đurđević iz radikala, a Hrvat? U tom smo času zapravo svi bili zarobljeni u postojećoj matrici, određujući ljude prema nacionalnom opredjeljenju. Pa šta ako je čovjek Hrvat u Radikalnoj Stranci? Naravno, kasnije se ispostavilo da je ipak nemoguće da je čovjek Hrvat i u radikalima, ali to je druga priča. Isto to važi i za kandidata Emila Vlajkija, kojeg je veoma lukavo delegirala Demokratska narodna stranka, koja je samo zahvaljujući njemu osvojila nepunih dva procenta glasova, a on postao novi potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda. Naravno da on ne predstavlja glasove Hrvata u RS, jer nije delegiran iz reda hrvatskih partija. Za njega nisu glasali samo Hrvati, ali je neosporna činjenica da je čovjek Hrvat.  I da je dobio najviše glasova. I onih srpskih. Tu se ne postavlja pitanje legitimnosti, je li tako?