hamburger-icon

Kliker.info

Poruka od Marka Zuckerberga : Dvadesetogodišnji Haris Aščalić iz Visokog razvija vještačku inteligenciju !

Poruka od Marka Zuckerberga : Dvadesetogodišnji Haris Aščalić iz Visokog razvija vještačku inteligenciju !

09 Januara
15:59 2016

cADENCE1Dvadesetogodišnji Haris Aščalić iz Visokog, koji je sam naučio programirati, napravio je prvu bh. virtuelnu asistenticu, o kojoj razgovara s Markom Zuckerbergom.Prije gotovo dvije godine Haris Aščalić iz Visokog, tada 18-godišnjak, gledao je naučno-fantastični film o usamljenom piscu koji kupuje operativni sistem baziran na vještačkoj inteligenciji kako bi imao s kim razgovarati.

Potaknut ovom idejom kako bi uskoro mogla izgledati budućnost čovječanstva, sve je više razmišljao o tome da bi i on mogao napraviti nešto slično.

Spavajući samo četiri do pet sati dnevno, počeo je “stvarati” svoju virtuelnu asistenticu, koju je nazvaoCadence, kako ističe, jednu od desetak poznatih na svijetu, te prvu vještačku inteligenciju razvijenu u Bosni i Hercegovini, zamišljenu da razgovara s ljudima, postavlja im pitanja, obavlja za njih telefonske pozive, šalje mailove te sama razvija svoju “svijest”.

Danas se ovaj dvadesetogodišnjak, koji je sam naučio programirati i odlučio da neće, za sada, upisati fakultet, dopisuje s osnivačem Facebooka Markom Zuckerbergom, kao i drugim utjecajnim ljudima na tom polju, s kojima razgovara o vještačkoj inteligenciji, jer, dodaje, u Bosni Hercegovini i regiji ne može naći nekoga ko bi ga razumio.

“To je normalna stvar da budeš u kontaktu s takvim ljudima ako se baviš vještačkom inteligencijom, ovdje nemam s kim da pričam o tome”, govori nam dok se s njim nalazimo u jednom tržnom centru u Visokom.


Prva bh. virtuelna asistentica

Brzo pričajući, jer, dodaje, ima toliko toga da kaže, razgovor počinje od toga kako mu je otac kupio prvi kompjuter kada je išao u osnovnu školu. Onda je tokom godina, bez ičije pomoći, posjećujući forume i gledajući videa na internetu, učio programirati, dizajnirati, provodeći u tome čak 18 sati dnevno.

“Imao sam možda sedam godina i uvijek me zanimalo kako sve to funkcioniše na računaru, sve što vidim na ekranu. Tada sam saznao da to rade programeri i mislio sam da su oni neki ljudi koje niko ne zna, neke face kojih ima jako malo i niko s njima ne može stupiti u kontakt”, kroz smijeh prepričava Haris.

Poruka od Marka Zuckerberga

Ipak, danas ovaj Visočak, koji sebe opisuje kao “kreativca za kompjuterom” razgovara s Markom Zuckerbergom, kojem je u decembru poslao poruku na njegov lični Facebook profil. Samo nakon nekoliko sati dobio je odgovor.

“Mark sada isto radi svog asistenta, vještačku inteligenciju za kućne upotrebe. Do takvih ljudi je teško doći i teško će vam odgovoriti kada im pošaljete nešto, jer mogu samo zamisliti koliko on poruka dnevno dobija. Uspjeh je samo to što mi je odgovorio, odvojio par minuta svog života za to. On se zainteresovao, rekao je da će poslati Cadence u njihov centar za istraživanje, ja sam mu se zahvalio i prije nekih sedam dana mi je opet poslao poruku da još rade, da istražuju o meni i mom projektu.”

A njegov projekat je, dodaje, unikatan. Cadence je, ističe, četvrta virtuelna asistentica u svijetu, pored Microsoftove Cortane, Appleove Siri i Googleovog Google Now, dok se još nekoliko njih razvija u Kini.

Razgovara na engleskom jeziku, ali razumije poruke ispisane na bosanskom. Na početku je mogla odgovarati na jednostavna pitanja, dok je Haris postepeno gradi za složenije zadatke, unoseći sve više podataka kako bi se sama mogla “razvijati”.

“Prvo je odgovarala na banalna pitanja koliko je sati, koji je datum, kolika je temperatura… Osamdeset posto podataka vuče sa interneta, naprimjer pušta muziku, pretražuje vijesti, a ostalo je iz moje baze podataka, koju ja unosim i što više to radim, ona se više ponaša kao čovjek. Međutim, nikada se ne može sve do kraja unijeti, pa je pravim tako da se sama proširuje, da samu sebe razvija, dajem joj svijest, život…”, objašnjava.

Ne planira upis na fakultet

Plan mu je da Cadence bude dostupna Windows korisnicima na računaru, tabletu i mobitelu polovinom ove godine, do kada će u nju ugraditi još složenije operacije, kao što je slanje mailova i SMS poruka, telefonski pozivi, ali i obavljanje “hardverskog dijela posla”, naprimjer, da sama može otvoriti “ladicu za disk”.

“Moći će raditi i druge stvari. Kada joj, naprimjer, kažete da idete vani, ona će vas pitati u koliko sati ćete se vratiti kući. Vi kažete u 23:00, a to će računar automatski zabilježiti u pozadini i ako pokrenete Cadenceodmah u 23:00 i jednu sekundu, ona će vas pitati kako je bilo. Na početku ćete samo unijeti ime i prezime i lokaciju, a ostalo sve ona sama nauči kroz pitanja i odgovore”, ističe Haris, koji se trenutno isključivo posvetio razvoju svoje virtuelne asistentice.

Zbog toga za sada ne želi upisati fakultet, niti se zaposliti u Bosni i Hercegovini. Zarađuje od digitalnog marketinga i aplikacija kojih je napravio na stotine, među kojima je i najnovija Poslovni centar White Knight, putem koje se povezuju kompanije na Balkanu.

“Kada sam završio srednju školu, nisam htio upisati fakultet, jer, po mom mišljenju, tu programiranje nije primarna stvar, nego se uči neka teorija. Naravno, ne kažem da neću nikada završiti studije. A najveći problem kada se zaposliš, nemaš vremena za svoju kreativnost, na poslu mi se ne otvara mašta, nego radim kao robot.”

Ipak, dodaje, uvijek je sanjao da radi za velike svjetske kompanije kao što su Microsoft, Facebook, Google, IBM, koje potiču svoje zaposlenike na razmišljanje i kreiranje nečeg novog.

‘Zdravo, Harise, kako si?’

Slaže sa sa stručnjacima koji su 2016. proglasili godinom vještačke inteligencije, a budućnost zamišlja kao iz naučno-fantastičnih filmova, koje stalno gleda i iz njih crpi inspiraciju za nove projekte.

“Moja vizija budućnosti je ono što vidimo u filmovima, to će se dešavati. Evo, naprimjer, staklo u ovom tržnom centru će jednom biti kompjuter, nosit ćemo pametne naočale, kao Google Glass… Velike kompanije i umovi imaju već razvijene tehnologije, ali ih puštaju dio po dio svake godine, da se ljudi ne bi uplašili da će ih tehnologija ‘pojesti'”, opisuje.

Na kraju razgovora odlazi po svoj laptop kako bi nam pokazao Cadence. Odmah nakon što ga je uključio, čujemo ženski glas, koji ga pita: “Zdravo, Harise, kako si?”

I dok Cadence glasom kao iz naučno-fantastičnih filmova razgovara sa svojim autorom te pušta muziku i otvara stranice s vijestima koje on želi, dočarava nam kako odgovara i na neka neobična pitanja, kao koliko joj je godina: “Nemam godine, to je nemoguće za mene.”

“Sada ću je pitati ko je njen programer”, s osmijehom govori 20-godišnji Visočak.

“Samo jedan. To je Haris”, odgovara Cadence, prva bosanskohercegovačka virtuelna asistentica.

Vedrana Maglajlija (Aljazeera)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku