hamburger-icon

Kliker.info

Političko Sarajevo (ne) uzvraća udarac: Propali smo ko kauč, spasa nam nema!

Političko Sarajevo (ne) uzvraća udarac: Propali smo ko kauč, spasa nam nema!

Oktobar 25
12:43 2019

Skoro da bismo mogli patentirati originalni, bosanski model politike, rijetko viđen i u globalnim razmjerama i u historijskim gabaritima: na političkoj sceni već godinu dana vlada letargični status quo, ispod kojeg sve vri od aktivnosti.

Piše : Ozren Kebo (Analiziraj.ba)

Lete saopćenja i otrovne strelice na sve strane, Banja Luka i Mostar ponovo združeno torpediraju Sarajevo, ono im oštro uzvraća u granicama svojih skromnih mogućnosti, zatim trče, lete i voze delegacije tamo i vamo, u političkim emisijama samo što mrtva glava ne padne, iz svijeta dolaze delegacije i specijalni izaslanici, OHR dostiže do sada nepoznate nivoe zabrinutosti… Nema više niko na političkoj sceni ko protivnika nije razvalio makar kakvim smrtonosnim kominikeom.

Taj originalni bosanski model političkog (su)života ima i precizno ime, odnosno opis: naporni, oštri, neumorni i beskompromisni rad na održavanju statusa quo. Ponekad faktori i čimbenici razmijene političke profile i karaktere, pa Bakir Izetbegović postane uvjeren u skoro formiranje vlasti u stilu neumornog optimiste Dragana Čovića, a Nermin Nikšić se ničim izazvan probudi iz opozicijskog sna i kaže da ima čvrste garancije Fahrudina Radončića da ovaj neće razmontirati vlast u Kantonu Sarajevo.

Dobro utvrđene pozicije

Uglavnom, vodeći ljudi iz svijeta politike olako mijenjaju davno utvrđene pozicije. Ništa ih ne košta. Ali, budimo iskreni, ima likova koji su stoljećima dosljedni svom narativu i ne odstupaju od njega ni za nanometar. Najživopisniji primjer u tom pogledu je jedan i jedini Milorad Dodik, stamena ljudina koja za sve probleme ima vječnog krivca. Nedavno je za migrantsku krizu, koja je globalni fenomen 21. vijeka čiji korijeni sežu do 11. septembra 2001. godine i provlače se kroz niz historijski važnih procesa i potresa Srednjeg i Bliskog istoka, po ko zna koji put optužio – „političko Sarajevo“. Na stranu što djeluje groteskno kad globalnom događaju pripisuješ lokalne uzroke i povode, čak i kad se stvar reducira samo na bosanskohercegovačke gabarite, Dodikova ocjena nije dosegla ni osnovne uzuse mišljenja, nego ostaje u predvorju rezerviranom za spinove. Što se tiče intenzivnog priliva izbjeglica, političko Sarajevo je totalno nevino, iz najevidentnijeg mogućeg razloga – nema nikakvog uticaja na taj proces. Granice kroz koje hiljade očajnika prodiru u Bosnu i Hercegovinu ne kontrolira Sarajevo. Nego Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. Pritome je Dodik, koji osporava pravo Sarajevu čak i da piše o Republici Srpskoj, dao sebi slobodu da određuje gdje će se u Federaciji BiH graditi kampovi za izbjeglice.

Tako je u samo nekoliko dana potvrdio sve ono što je sredinom ove sedmice specijalni izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan Matthew Palmer rekao o njemu kao polaznom toponimu svih kriza u BiH. Međutim, Dodik nije politolog, nego pragmatik, i on nikada neće odustati od tako primamljivog spina: brzo se prima u masama, lako se oplođuje i još lakše održava, samo ga redovno zalijevaj, a nametnika gotovo da i nema, jer si u cijeloj toj priči jedini nametnik ti koji proaktivno proizvodiš ovakve spinove.

Palmer u obraćanju Senatu nije zaobišao još jedan osebujan politički fenomen – Vladu Kantona Sarajevo. Sad je već jasno da ta Vlada ima plebiscitarnu podršku stranog faktora u Bosni i Hercegovini. Čini se – zasluženo. Ne idealizirajući sve što radi, ne može se poreći da je Vlada Edina Forte – uprkos tome što je već nakupila solidnu količinu korupcijskih afera ili bar njihovih nagovještaja – dala novu dinamiku životu Kantona i, kao takva, zaslužuje podršku.

S druge strane, kantonalne vlasti nikada nisu imale bolju opoziciju kao sad. Kad bi SDA mogla da se izmakne i očima neutralnog posmatrača sagleda sopstveni položaj u kantonu, vidjela bi da joj status opozicije izvrsno pristaje, stari maheri u isisavanju novca znaju sve finese, ne praštaju ništa i ne propuštaju priliku ukazati na realne i potencijalne mahinacije. Reklo bi se da Sarajevo u tom pogledu nikada nije imalo bolji odnos snaga – transparentnu vlast koja istinski radi i opoziciju koja joj puše za vrat, ukazujući na nepravilnosti i stalno najavljujući preuzimanje nadležnosti.

Nema mira za Fortu

Činjenica je da ipak nema mira za Fortu i njegove službenike. Već samo čitanje Dnevnog avaza daje dovoljno razloga za uvid u potencijalnu kombinatoriku. Čovjek koji ovdašnjoj javnosti već duguje jedan skok s tornja, sada je (s punim pravom) udario na Dinu Konakovića, u čemu mnogi vide Radončićevo približavanje Izetbegoviću. Konaković sa svojim uticajem i budžetima jeste najslabija tačka sarajevske vlasti, ali tvrd je orah, stara je to SDA škola, prekaljena u mnogim bitkama. Taj se lako predati neće. Moglo bi doći do zanimljivog obrata. Kantonalna vlada, kao jedino uspjelo čedo BH bloka, mogla bi zavisiti od volje Željka Komšića, čovjeka koji je napustio Blok i otišao u koaliciju sa SDA. Sad bi mogao biti nešto kao posljednja nada za Blok i njegov uspješni projekat. Za razliku od Radončića, Komšić i njegovi ljudi i dalje daju uvjerljiva objašnjenja da neće učestvovati u rušenju Vlade KS, ali i tu postoje manevarske nedorečenosti koje ostavljaju prostora za različita tumačenja.

Bit će zanimljv i još jedan nagovještaj političkog zaokreta. Glede ANP-a, MAP-a i NATO-a, Bakir Izetbegović jedno je govorio i mislio do susreta s Erdoganom, drugo nakon njega. Sarajevska čaršija gaji nerealne nade da bi Erdogan mogao kod Putina isposlovati Dodikov mekši stav spram ovog problema. Ima, međutim, nagovještaja da je Putin uticao na Erdogana da smekša Izetbegovića. Ona nepokolebljiva izjava da je NATO crvena linija ispod koje se neće ići dobrano je ublažena izjavom da nema ulaska u NATO bez konsenzusa. Naravno da nema, Palmer je fino objasnio da ni ANP ni MAP ne znače članstvo u NATO-u, nego proces reformi, koji ovoj zemlji treba nezavisno od svega drugog.

Uglavnom, fundamentalne strukture moći i dalje su netaknute, ko je šta jamio, to čvrsto drži, što je pouzdana garancija da će ovo plodonosno razdoblje bh. politike potrajati. Nemojte da vas zavara politički status quo: dole, ispod površine, sve vri od aktivnosti. I nemojte da vas zavara ispodpovršinsko vrenje: gore, na površini, je status quo koji niko ne može razbiti. Kažemo vam, ovdje se rađaju nove političke teorije i prakse. Vazda smo bili političko čudo, nešto kao avangarda.

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *