Kliker.info

Nakon izuzetno pośećenih promocija u Sarajevu, Goraždu i Travniku, najnovije izdavačko djelo časopisa Komun@, knjiga “Ne daju mi oči da šutim” autora Šemsudina Gegića, poznatog bosansko-hercegovačkog spisatelja, dramaturga, pozorišnog, televizijskog i filmskog reditelja i jednog od rijetkih autora sa prostora bivše Jugoslavije koji je tokom svoje tridesetogodišnje karijere dobio najviša međunarodna priznanja, promovisano je i u Podgorici.

Pozdravljajući na početku probranu publiku i iskrene ljubitelje pisane riječi, koja je imala hrabrosti da u atmosferi pred stupanje na snagu posebnog režima kao preventive pred  moguću pojavu korona virusa u Crnoj Gori  u značajnom broju proprati promociju u sali Dodest u KIC-u “Budo Tomović, mr Amer Ramusović, direktor časopisa Komun@ u ime izdavača ovog vrijednog izdanja rekao je da  Gegićeva knjiga zasigurno jedno od najboljih njihovih izdanja koje je ne samo u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, nego i šire već izazvalo veliko interesovanje:

– Mi smo se lako dogovorili sa Gegićem, jer je on na izuzetno čitanim portalima poput Kliker.info objavljivao pojedine priče. Vidio sam da postoje neke vrlo zanimljive, ne samo sa tromeđe, nego posebno i neke iz Crne Gore, iz Plava, Berana… i drugih krajeva, a posebno što sam zapazio da se on u svih dvadeset šest priča potvrđuje kao izraziti liričar i narator koji kroz lično iskustvo vodi bitku sa svojom, ali i zajedničkom kulturom sjećanja i uspomena jednog teškog vremena, sa kojim se suočavao tokom ratnih strahota koje su zadesile BIH tokom devedesetih godina, istakao je između ostalog Ramusović, zahvalivši se istovremeno recezentima Fadili Nuri Haver iz BIH i Željku Rutoviću iz Crne Gore, potom  Ameli Hadžimejlić sa FDU iz Sarajeva koja je uradila korice, kao i Voislavu Bulatoviću za fantastičan grafički prelom knjige.

Učestvujući na promociji dr Draško Došljak je rekao  da ga je nakon što je dobio knjigu odmah privukao njen naslov i biografija autora pa iako ga nije poznavao za manje od četrdeset osam sati napisao je prikaz iste.

– Dvadeset i šest priča ove knjige stoje same za sebe. Svaka je „uramljena“ i zaokružena. Kad pročitate jednu – druga može da čeka. Ali, taman onoliko da proživimo sadržaj prve. I sve tako redom. Do kraja. Kada sklopite posljednju stranicu dvadeset i šeste priče shvatite da su one ukupnost Gegićeva smještena u jedan veliki ram koji sve ove priče čvrsto drži i tematski i sadržinski, rekao je Došljak i naglasio da predgovor autora knjige govori sam po sebi zašto je ova vrijedna knjiga objavljena u Crnoj Gori u izdanju časopisa Komun@, gdje podvlači da ga je jesen 2019. godine u Italiji po mnogo čemu podsjetila na jesen koja se prije 30 godina spustila na tromeđu jugoslovenskih republika Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Citirao je Duška Trifunovića, koji je za autora rekao da skoro svi likovi njegovih literarnih, pozorišnih i stilskih djela živo su satkani od bosanske duhovitosti i crnogorskog čojstva i junaštva:

– „Važnije od svega“, zapisao je poodavno pjesnik Duško Trifunović,  „je da su otud skoro svi likovi tvojih literarnih, pozorišnih i filmskih djela živosatkani od bosanske duhovitosti i duhovitosti i crnogorskog čojstva i junaštva. Tvoja djela su temelji na kojima su pobodeni bosanski i crnogorski barjaci slobode, antifašizma i okosnica su ukupnih stvaralačkih vrijednosti, mikrokosmos kao umanjena slika velikog svijeta. Kulturne i tradicionalne vrijednosti tvog inspirativnog zavičaja su ram za sliku tvog stvaralačkog postojanja kao čovjeka i kao umjetnika. Ti, druškane moj Gega, i kad ne tutnjiš po Tromeđi bez međa, ti se ogledaš u plavom crnogorskom moru i praviš prtinu u visokim naslagama snijega bijelog kao pešterski sir. Motivi ti vriju u nepresušnom izvoru genetike i ti znaš kome pripadaš“.

Hadžem Hajdarević, predśednik pisaca BIH koji je bio i redaktor knjige u ulozi promotera  istakao je da će ova zbirka priča koju je njegova koleginica Fadila Haver okarekterisala kao labavi roman pomoći da se lakše razumije haotično i vrtložno vrijeme u kojem živi Bosna i cijeli taj prostor.

– Nas dvojica smo tokom rata bili nešto kao ratna svojta, bili smo u komšiluku, slušali iste granate, bili smo u istoj varvarskoj opkoljenosti od 1992. do 1995. godine rekao je Hajdarević, napominjući da se u knjizi na najpotpuniji način dopunjuju pripovjedačko i ono što bismo mogli nazvati dokumentarističkim.

-Jedno drugo ne potiskuje, nego se komplementarno slaže u jedan fini pripovjedački tok, u kojem onaj koji čita i uživa, a u isto vrijeme, snagom vlastitog iskustva i vlastitih spoznaja i uspomena stvaralački djeluje u onome što se čita kao tekst rekao je on, ukazujući da je Gegić vrhunski dramski pisac i da dobro zna ono što svako pozorište mora znati, šta znači komunikacija, dijalog i atmosfera.

Jedan od recezenata knjige u ulozi promotera mr Željko Rutović lični doživljaj knjige pojasnio je kroz balkanske antagonizme.

-Dva puta živimo jedno isto vrijeme. Ovo djelo postavlja koncept i utočište autorove poezije i proze, istakao je Rutović, naglašavajući da “svaka od priča jeste svijet za sebe. 26 ispričanih priča, sumarum je našeg kolektiviteta, koji priča jednu priču poštenu. Kako je bilo, sa kim je bilo, kako smo živjeli, kakve su nam naravi i kulture rekao je on, napominjući da čitaoca Gegić svojim pričama vraća izvorištu pisane pripovjedačke riječi, podjednako razumljive, koliko zavodljive i inspirativno propitujuće, i ne manje ohrabrujuće za predjele bogatstva ljudske duše i neprekinute vatre snage tradicije i uloge porodice.

“U bogatstvu tromeđe, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, opisanih krajeva, događaja, ljudi i susreta, Gegić reprezentira i markantno postavlja na scenu vrijednosna obilježja, društvene tipologije, mentalitetske matrice, koje u neponovljivoj individualnosti dinamiziraju čovjekovu originalnost kao utočištepribježište vjekovnoj samoodrživosti, razapetoj između puta i bespuća, između nade i ponora, između života i smrti, požude i tragike, uzleta i pada, pravde i nepravde, mržnje i ljubavi, između zemlje i neba, prostora u kojima se ne da konfekcijski ukrotiti i ustrojiti, njegov čovjek, njegova duša i njegov život. Sa Gegićevom knjigom riječ, podjednako i ljudska i književna, dobija na snazi, značaju i sveopštoj vrijednosti..” istakao je između ostalog  Rutović.

Opisijući svoje najnovije književno djelo i obraćajući se prisutnima, autor knjige Šemsudin  Gegić rekao je zašto se upravo, nakon brojnih autorskih djela objavljenih u različitim domaćim i međunarodnim medijima odlučio da ekskluzivno ustupi na izdavanje ove knjige jednom crnogorskom izdavaču poznatog, respektabilnog, ne samo crnogorskog, nego i regionalnog časopisa Komun@, čime je, kako je napomenuo,  prema crnogorskim čitaocima otvorio sva vrata i sve prozore staništa jednog kradljivca sopstvenih uspomena.

– Priče su bile moja terapija, borio sam se sa opakom bolešću, a stvarni likovi su u pričama, oni koje sam snimao u dokumentarnim filmovima. Prosto sam ih preveo u neki književni jezik, iako kažu da pišem kamerom. Utisnuo sam je u olovku i ona tako ide. Te priče su bile moja art terapija, naglasio  je Gegić, dodajući:

“Moja knjiga može sa vama putovati sve vrijeme dok se vozite transibirskom željeznicom ili letite interkontinentalnim avio-letovima, a sa vama je i ako ste u samoći, tuđini, u svom svijetu. Neka vam vaše oči ne daju zaspati dok je ne pročitate, jer ćete čuti vama poznate i ne poznate glasove, čak mirise osjetiti, emocije uzburkati”, završio je Gegić, burno pozdravljen od prisutnih, napominjući da je u znak pažnje prema Crnoj Gori odlučio da na promociji prikaže premijerno u Podgorici svoj dokumentarni film “Stupica nevidljivog djeteta” za koji je rekao da je svojevremeno bio cenzurizan na svim javnim servisima u regionu, uključujući i tadašnju RTCG.

U okviru muzičkog programa na promociji je nastupila je violinistkinja Amila Ašimović, učenica Srednje muzičke škole “Andre Navara, a moderator večeri bio je publicista Dragan Mitov Đurović.

(Montenegrina.net)