Kliker.info

I dok su sve oči uprte u zemlju koja je često gledala u svoje bogove, čini se da im sada samo Bog i može pomoći.OXI/NAI pitanja su na koja će Grci danas odgovarati i time sami odlučiti da li će svoju sudbinu uzeti u svoje ruke ili pristati na “ucjenu“ kako mnogi ocjenjuju zahtjeve kreditora i produžetak agonije.

Referendum povodom jednog od najvažnijih dilema u istoriji moderne Grčke zakazan je prošle nedjelje, a sukob zagovornika “da“ i onih koju su za “ne“ vodi se vrlo emotivno. Grci pred očima nemaju samo budućnost Grčke, već i svoju prošlost, prošlost u kome se vodila borba za više demokratije u zemlji koju su potresali brojni ratovi i krize. Nenaviknuti na grubost Evropske unije koju je sada pokazala, Grci su, malo je reći, ostali zbunjeni.

Mediji ovih dana pune naslovne strane, pristrasno i pomalo neobjektivno izvještavajući o tome koliko je predstojeći referendum produbio podjele u grčkom društvu. Na jednoj strani su naizgled “lijevi ludaci”, a na drugoj navodno oni koju su “opsjednuti Evropom”.
A znaju li Grci za šta uopšte glasaju?

Njihova zbunjenost nije se rodila samo zbog Ciprasove prijetnje “taj ko se odluči za “da” postaje krivac za nastavak politike štednje”, već i zbog referendumskog pitanja skrojenog na brzinu, sugestivnog i teško razumljivog čak i ekonomskim stručnjacima. Da li je to “oxi“ eurozoni, mjerama štednje ili Evropi, možda Ciprasu?
Pobornici pozitivnog odgovora tvrde da se glasanjem zapravo odlučuje o opstanku Grčke unutar eurozone, a Vlada Aleksisa Ciprasa demantuje takvo tumačenje i tvrdi da grčki narod odavno već zna pravo stanje stvari.

Prema njegovim rečima, Grci pamte sve što su donijele mjere štednje zbog čega je založio i svoj kredibilitet ali i obezbjedio alibi za ono šta slijedi dan poslije.
Grci pamte, nema sumnje, zato se “premijer bez kravate“ i neko ko je s ponosom rekao “Ne Trojci” – kocka sa svojom foteljom. Riješio je da bijes svog naroda ustremi ka kreditorima i odigra na dobro poznatu kartu grčkog prkosa.

Jer, “ko glasa “da” krivac je za štednju”, a politika i maratonski pregovori koje je vodio ostaju u sjenci… Da li to onda znači da Cipras nije ni politički ludak, a ni genije, već, računajući na svoju još uvjek veliku popularnost – lav pred svojim narodom, ali miš pred usijanim glavama u EU?  Te usijane glave mu poručuju da svaki političar koji kaže da sprovođenje ozbiljnih fiskalnih mjera neće biti potrebno, u slučaju zaokruživanja “ne”, pravi budalu od svog naroda.

Svoju fotelju ponudio je i ministar finansija Janis Varufakis, uvjeren da će pobijediti “ne“, izjavio je i da bi prije sebi odsjekao ruku neko potpisao ovakav sporazum. Velika nada Grčke već u ponedjeljak veče možda bude ministar bivši, juče je pobjesnio na svoje kolege i optužio MMF za terorizam.Deset miliona Grka dan uoči referenduma bili su potpuno podjeljeni – podjednako je bilo onih koji smatraju da uslove kreditora treba odbiti i tražiti povoljnije uslove, i onih koji smatraju da je bolje promjeniti vladu da bi se došlo do kompromisa.

Mladi Grci najviše vjeruju svom premijeru, njih čak 71 odsto reći će jedno veliko “ne”, ako je suditi po istraživanju.  Ni sekunde duže koju su imali u utorak su iskoristili da vrate dug MMF-u, a u trenucima najveće ekonomske krize koja je zadesila ovu zemlju, banke su zatvorene, ulice Atine uzavrele, a društvene mreže usijane od komentara na ovu temu…  Pokrenuta je i kampanja za spas Grčke uplatom od tri eura, a raspisan je i  burger referendum.

Osim nedjelje, Grci će biti na iglama i poslije, jer pravo pitanje je zapravo da li će referendum uspjeti da riješi ekonomski i politički problem Grčke. Da li će glasanjem izbjeći i dugogodišnje restriktivne mjere štednje i potencijalno katastrofalan izlazak zemlje iz eurozone?  Grčka je dobila paket mjera, koji je na papiru nudio rješenje, ali su socijalni i politički troškovi tih mjera bili preveliki. Nisu ih dobro sproveli, a recesija time izazvana ih je gurnula duboko u ponor.

MMF previđa da će Grčkoj u naredne tri godine biti potrebne gomile dodatnog gotovog novca od zemalja eurozone ali i drugih… A ako odbace euro biće to srljanje ka najvećem bankrotu u istoriji i povlačenje iz srca Evrope, a scenario za to niko još nije napisao. Ono što je sigurno jeste da je kreditiranje i vraćanje dugova starije i od Grčke  i od demokratije.

Grci su u januaru odabrali Ciprasa koji im je obećao da će otjerati kreditore i da će Grcima vratiti nacionalno dostojanstvo. Sada su karte malo drugačije poređane.
Šta god da odluče, odluka će ih boljeti, ali ne bi im bilo prvi put.  Grci su  jednom već odabrali spas, štednju i stezanje kaiša, opstanak u EU i euro kao nacionalnu valutu.
Oni su i riječima i djelima više puta dokazivali da su evropski narod, trpjeli su i uvrede koje su morali da gutaju na račun svog mentaliteta.  Da li vrijedi to sada sve pustiti niz vodu, krenuti iz početka, uvesti neki drugi euo? Ili će se Grci pred strahom od urušavanja društva i ličnim krahom, uzvratiti na optužbe da sve ovo ne priliči jednoj kolijevci demokratije i kao stara nacija koja se kad je teško ujedini i preuzme odgovornost za svoju sudbinu?

(Kliker.info-B92)