Plašeći Hrvate fantomskom Alijansom, Čović trasira sebi put prema poziciji premijera BiH
Na posredan način, u kampanju HDZ-a uvučena je Katolička crkva, Biskupska konferencija, čak i Vatikan, odakle su navodno hrvatskim strankama odaslane jasne poruke, a rivalskim kandidatima „konkretne ponude“. O kakvim je „konkretnim ponudama“ riječ, može se samo nagađati, tek, HDZ na ovaj način priznaje spremenost na predizbornu trgovinu, prije svega s HDZ-om 1990. i njegovim predsjedničkim kandidatom Martinom Ragužom.Ragužovo povlačenje iz predsjedničke utrke u korist HDZ-ove kandidatkinje Borjane Krišto, HDZ je navodno spreman adekvatno kompenzirati nekom atraktivnom državnom funkcijom.
ALIJANSA BEZ IZGLEDA Za formiranje neke nove Alijanse za promjene nema nikakvog realnog izgleda, i ta je činjenica podjednako poznata i Draganu Čoviću kao i „prvoosumnjičenom“ Zlatku Lagumdžiji. Najprije zato što u krugovima međunarodne zajednice ne postoji entuzijazam za takvu vrstu projekta, a potom i zato što je rasplet na bošnjačkoj političkoj sceni krenuo drugim tokom. Neku novu Alijansu SDP bi možda mogao formirati samo u slučaju da pod svojom kontrolom ima dva od tri člana Predsjedništva BiH, odnosno u slučaju da je SDA istakla predsjedničkog kandidata koji je sklon koaliciji s SDP-om i koji može pobijediti predsjedničkog kandidata Stranke za BiH Harisa Silajdžića. Stoga je SDP potajno navijao za predsjedničku nominaciju Sulejmana Tihića, predvodnika SDA-ove stranačke frakcije koja zagovara koaliciju s SDP-om. No, Tihić je procijenio da nema puno izgleda protiv Silajdžića, pa je u vatru gurnuo Bakira Izetbegovića, praktično jedinog istaknutog člana stranačkog rukovodstva koji se protivi „lijevom skretanju“.
NOVA „IZDAJA“ TIHIĆA Izetbegovićeva kandidatura u SDP-u je protumačena kao još jedna, treća po redu „velika izdaja“ Sulejmana Tihića. Podsjetimo, nakon izbora 2006. godine, Tihić je u Doboju s Miloradom Dodikom bio dogovorio formiranje koalicione vlasti s SDP-om, ali je taj dogovor potrajao svega nekoliko sati: umjesto SDP-a, u vlast je uskočila Stranka za BiH.Nova nada za SDP ukazala se potkraj 2008. godine kada je, u to vrijeme nerazdvojni tandem Tihić -Čović, inicirao rekonstrukciju federalne Vlade, što je bio šifrirani naziv akcije usmjerene protiv Stranke za BiH i HDZ-a 1990. Prazninu nastalu njihovim uklanjanjem s vlasti trebao je popuniti SDP. No, i ta se akcija izjalovila.
Treća Tihićeva „izdaja“ SDP-a desila se nedavno, kada je lider SDA dao podršku predsjedničkoj kandidaturi Bakira Izetbegovića, zakletog protivnika koaliranja s SDP-om. Jednako poput Izetbegovića, ni drugi (odnosno prvi!) najozbiljniji kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, nije sklon takvoj vrsti političkog eksperimenta. Tim prije što je personalna relacija Silajdžić – Lagumdžija, blago rečeno, prilično loša. Nekoliko posljednjih godina Lagumdžija je trošio silnu energiju na potkopavanju pozicije Harisa Silajdžića i u tome je nerijetko bio puno agilniji od samog Sulejmana Tihića. Ako Silajdžić bude u prilici da odlučuje o profilu nove vlasti, a po svemu sudeći bit će, malo je vjerovatno da će protežirati Lagumdžiju i njegov SDP.
ČOVIĆEVA IZBORNA RAČUNICA Posve je dakle jasno da je HDZ-ovo plašenje Hrvata fantomskom „antihrvatskom Alijansom“ dio predizbornog marketinga Dragana Čovića, koji na ovaj način pokušava mobilizirati Hrvate i okupiti ih pod zastavu „stožerne hrvatske partije“.Krivicu za eventualni izborni neuspjeh Borjane Krišto Čović pokušava prevaliti na rivalske kandidate, prije svega na kandidata HDZ-a 1990. Martina Raguža, mada je posve jasno da je upravo Čović najveći krivac što se hrvatske političke partije nisu dogovorile o zajedničkom predsjedničkom kandidatu. No, još nije kasno da Čović ispravi svoju grešku: ako zbilja vjeruje da je „sarajevska politička kuhinja“ pripremila neku novu „antihrvatsku Alijansu“, kako tvrdi HDZ-ova propagandna mašinerija, zašto se iz predsjedničke utrke ne bi povukla Borjana Krišto kako bi otvorila prostor za izbornu pobjedu Martinu Ragužu? Za takvu soluciju, međutim, lider HDZ-a, nimalo nije zainteresiran: samo u slučaju izborne pobjede Borjane Krišto, Čoviću je osiguran premijerski mandat u Vijeću ministara BiH!
Istraživanje javnog mnijenja
SILAJDŽIĆ STOJI BOLJE OD RADONČIĆA I IZETBEGOVIĆA ZAJEDNO Prema nezvaničnim informacijama, marketinška agencija Puls nedavno je provela pilot istraživanje javnog mnijenja o trenutnom rejtingu bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo BiH. Rezultati su prilično iznenađujući: kandidat Stranke za BiH Haris Silajdžić ima veću podršku nego Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić zajedno. No, još je interesantniji podatak da Radončić stoji bolje od Izetbegovića. Trenutni poredak je slijedeći: Haris Silajdžić 21 posto, Radončić 11 posto, Izetbegović 9 posto.
Hrvatski mandatar vijeća ministara
ČOVIĆ NA ČELU DRŽAVNE VLADE? Novi mandatar za sastav Vijeća ministara BiH trebao bi biti iz reda hrvatskog naroda, budući da je aktuelni mandatar (Nikola Špirić) iz reda srpskog naroda a da je njegov prethodnik (Adnan Terzić) bio iz reda bošnjačkog naroda. Mandatar se bira tako što tri člana Predsjedništva BiH sve predložene kandidate ocjenuju ocjenom od 1 do 3, pri čemu ni jedan od članova Predjedništva BiH ne može ostati suzdržan kod glasanja. Lider HDZ-a Dragan Čović, koji je zainteresiran za ovu funkciju, već je obezbijedio tri glasa od budućeg srpskog člana Predsjedništva BiH (najvjerovatnije Nebojša Radmanović), i u slučaju izborne pobjede Borjane Krišto, njegov izbor za mandatara bio bi posve izvjestan. No, u slučaju izborne pobjede Željka Komšića ili Martina Raguža, Čovićeva kandidatura ovisila bi od stava bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, najvjerovatnije Harisa Silajdžića. Asim Metiljević (Slobodna Bosna)
Komentari