Kliker.info

Slovenački list "Delo" objavio je pismo koje je napisao anonimni slovenački policajac u kome navodi da neće izvršavati naređenja, ako bude morao da udari "gladnog komšiju".Pismo koje prenose regionalni mediji, objavljeno je na zvaničnom sajtu slovenačkog "Dela". Objavljujemo ga u cjelosti.

"Poštovani policajci – kolege, prijatelji, očevi i majke slovenačke djece. Bio je rat, bilo je nasilja, uspješno smo obranili Sloveniju, samo smo željeli nezavisnost i bolji život. Ali sada smo ostali zarobljeni, u zatvoru smo slovenačke  politike, lijeve i desne, u diktaturi Janeza Janše, nesocijalne poremećene osobe koja nas vodi i koja je upregnula Vinka Gorenaka, našeg izdajicu zahvaljujući kome primamo minimalne plate. Upravo taj Gorenak izdao je svoje kolege.I tako smo mi postali dio ustanka, dio slovenačkog ustanka koji ima dvije strane. Prva strana je narod koji želi iskorjeniti totalitarnu diktaturu vlasti, a druga strana je šačica nezasitnih materijalista koji su zaboravili da smo mi Slovenci ljudi. I mi ljudi, čiji su krv i srce slovenački, nećemo dati da Slovenija bude politička elita.

Ja sam zaprepašćen, ne mogu da vjerujem, da se slovenačka policija sve više bavi "kriminalom" u koji spadaju krađa peciva i hljeba, krađa osnovnih stvari za život. Ti ljudi nisu lopovi i kriminalci, oni su gladni! To rade da bi preživjeli. Da prežive u Sloveniji koja je trebalo da postane nova Švajcarska. Tu se više ne može živjeti. Ti gladni ljudi koji su ukrali pecivo i hljeb su osuđeni. A tajkuni, vladajući i gradonačelnici ne. Zato samo poručujem vlastima: još uvjek sam čovjek, još uvek znam šta je dobro a šta loše. Čak i kad stavim kacigu, pancir i držim pendrek.Poručujem Goreneku, Janši i svim ostalima, lijevima i desnima nikad neću udariti one koji protestuju. Neću udaridi gladne, čiju patnju izaziva vaša nesposobnost. Neću udarati ljude koji su u pravu. Neću udariti gladnog komšiju, sina, oca, majku, sestru…Nikada nisam i nikada neću. A po naređenju? Ni tada. Hvala, nisam tako vaspitan.

A ti, dragi kolega, prijatelju?

Politički nikada nisam bio opredjeljen. Ovo pišem jer moj petogodišnji sin za tri mjeseca slavi rođendan. Već sam mu rekao da ne zove drugare iz odjeljenja. Nemamo novca, iako smo i supruga i ja obrazovani. Bio je bez riječi, plakao je. Obećao sam mu da će sljedeće godine imati veliku proslavu, a i to sam vjerovatno slagao. Zbog suza sam morao da lažem, zbog nesposobnih vlastodržaca, zbog marioneta, koje ne mare za radnike i zaposlene.Zbog običnih ljudi pišem ovo pismo. Spustiću štit, skinuti kacigu, odbaciti naredbu. Ja sam dio vas, dragi ljudi! Za vladu, levima i desnima, samo za vas: GOTOVI STE! Spustićemo štit!" (Kliker.info)