Kliker.info

Šta bismo nakon svih ovih decenija rata i poraća mogli reći za ex-jugoslovenske narode i građane? Evo jedne od mogućih definicija: nisu škrti, tj. brzi su na novčaniku, još brži na pištolju, a najbrži – to nam pokazuju posljednji tjedni – kad treba osuditi tuđi rasizam.

Piše : Ozren Kebo (Analiziraj.ba)

Osobito američki. Pitanje je, međutim, koliko smo i sami skloni rasističkom pogledu na svijet. Ako ovom prigodom malo proširimo postojeću definiciju i obojimo je lokalnim koloritnim dodacima, rasizam je onaj mentalni sklop, takav svjetonazor i društveni fenomen koji u drugom, različitom, općenito slabijem i ranjivijem, uvijek vidi nižu rasu, priliku za ruganje i ugnjetavanje, to u blažim formama, odnosno poništavanje i satiranje u žešćim.

Ubistvo Georgea Floyda pokazalo je da većina ovdje istinski saosjeća s crnim ljudima iz Amerike. Sudeći po medijima i deklaracijama na društvenim mrežama, 90 posto balkanske populacije osuđuje ponašanje tamošnje policije i društva prema Afroamerikancima. Problem je što isti ti ljudi ne vide da i kraj njih žive osobe i grupe drukčije kože, porijekla, religijske, etničke ili spolne pripadnosti, zdravstvenog stanja, tjelesnih karakteristika…

Netolerancija je predvorje nasilja i ne poznaje kategorije kakve su kontinenti, države ili narodi. Podložni su joj svi. Tolerancija je jedno od najvećih civilizacijskih dostignuća i spada u neupitne vrijednosti na kojima valja naporno raditi. Traumatizirana društva, s druge strane, proizvode traumatizirane pojedince i nasilje u kontinuitetu. Osvrnimo se samo na nekoliko domaćih slučajeva i vidjet ćemo da patimo od hroničnog nedostatka tolerancije na svim nivoima. Vršnjačko nasilje (krenimo od njega) rezultat je obrazovne zapuštenosti i nemogućnosti mladih generacija da pronađu empatičan odnos prema razlikama i tuđim inferiornostima. Denis Mrnjavac, Mahir Rakovac, nedavno samoubistvo djevojčice iz Novog Travnika, sve su to slučajevi koji su možda mogli biti spriječeni modernijim obrazovnim modelima i, nazovimo to tako – „drugačijim odnosima prema drugačijima“. Izgleda da bi nam u obrazovanju mladih naraštaja predmet Tolerancija, ili Tolerancija, mi i drugi, bio važan koliko i hemija, historija, informatika ili povijest. Ali takve ideje nema ni u najhrabrijim glavama. Ili, ako je i ima, biva dočekana na tradicionalno netolerantan način.

Daleko od toga da je ovo samo bosanskohercegovački  fenomen. Regija pišti od netolerancije; Evropa nije onakva kakva je bila u prvobitnim ideološkim zamislima, susretište različitosti, nego unikatni prostor relativnog ekonomskog blagostanja koji na suspektan način pokušava zaštititi sopstvenu unikatnost. Zanimljiv slučaj nedavno se dogodio u Hrvatskoj. Ugledna  ekonomistica, zamoljena da napiše tekst o ekonomskim posljedicama pandemije, suočila se s nesavladivim talasima mržnje i izrugivanja. Za javnost bi taj tekst trebao biti jedino što je važno, međutim, nije zanimao skoro nikoga, nego se stotine maloumnika na mrežama bavilo autoričinom prekomjernom težinom. O čemu je ona napisala novi tekst, pokazavši na osobnom primjeru šta znači odudarati u bilo kom pogledu od zadatih većinskih standarda. Na širem planu to se dogodilo britanskoj pjevačici Adele. Kada je kombinacijom vježbi i prehrane prestala biti zaštitni znak žena s viškom kilograma, taj je njen životni zaokret, na koji ima puno pravo, postao predmet višesedmične globalne polemike.

Agonija Roma tokom pandemije dostigla je novi nivo. Djeca s poteškoćama ovdje već decenijama ne nailaze na društveno razumijevanje i političku podršku. LGBTI populacija uspješno je u Sarajevu, s desetogodišnjim zaostatkom u odnosu na regiju, jesenas organizirala prvu Povorku ponosa, ali time su samo svoje postojanje i probleme učinili vidljivijim, ništa od istinskih poteškoća nije riješeno.

Teško je ne pripadati većinskim obrascima. Potpuno je jasno, efikasan recept za harmonično društvo može se nagurati u jednu jedinu riječ – tolerancija. Kako sada stvari stoje, jednostavan za opisati, to je jedan od najtežih obrazaca za implementirati u realni sektor zvani život, i tako će još dugo biti.