Kliker.info

Evropski saveznici          Da tada Klinton nije povukao ovaj potez i da je nastavio slijediti politiku svog prethodnika Džordža Buša (George Bush) starijeg, koji je bio izričito za poštivanje embarga na uvoz oružja, pitanje je koliko bi ova zemlja brojala mrtvih i raseljenih. I kako bi danas uopće izgledala. Iz transkripta svjedočenja tadašnjih ambasadora SAD u Hrvatskoj i Njemačkoj Pitera Gelbrajta (Peter Galbraith) i Čarlsa Redmana (Carls Redmen), pred članovima Komiteta za međunarodne odnose Američkog kongresa od 30. maja 1996. godine, čije dijelove "Dnevni avaz" ekskluzivno objavljuje, obrazloženo je do u detalje zbog čega Klinton nije donio jednostranu odluku o ukidanju embarga Armiji BiH, te na koji način su se vršile obavještajne procjene da li će iranski utjecaj u BiH ojačati ukoliko se dozvoli prebacivanje oružja.

Ambasador Gelbrajt je tokom svjedočenja pojasnio da su hrvatske vlasti od njega zatražile da pita svoju vladu da li bi imala išta protiv da se napravi kanal za prebacivanje oružja Armiji BiH. Vašington je tada poručio "direktiva je da nema direktive". Ovu poruku prenio je Hrvatima, koji su shvatili da SAD žele pomoći Bošnjacima da se odbrane i opstane država BiH, ali da zbog kompleksne situacije na međunarodnoj sceni, isprepletenosti raznih interesa i odnosa sa evropskim saveznicima, nisu bili u mogućnosti prekršiti Rezoluciju UN-a kojom je nametnut embargo. – Bosanska vlada i narod bili su u očajnom stanju u vrijeme kada su Hrvati postavili ovo pitanje. Bosanski Srbi, naoružani oružjem bivše JNA, zauzeli su već 70 posto bosanske teritorije. Srbi su brutalno očistili teritoriju od muslimanskog i hrvatskog naroda. Već tada je više od 100.000 ljudi, uglavnom civila, ubijeno, Goražde sa oko 40.000 stanovnika je trpjelo brutalni napad i bilo je suštinski bez odbrane.

Jednako pod prijetnjom bile su i druge enklave, Srebrenica sa 30.000, Žepa sa 16.000, Bihać sa 160.000 i Sarajevo sa 320.000 stanovnika. Da sve bude gore, ako je i moglo biti gore, muslimani i Hrvati su upravo vodili opaki jednogodišnji rat zbog 30 posto bosanske teritorije koja tada nije bila pod Srbima. Bosanski narod koji je nenaoružan stajao spram srpskog agresora, jedva je preživio zimu 1993.-1994. godine. Bez pomoći, sumnjali smo da bi preživjeli još jednu godinu. To je tada bio kontekst naše odluke. Da smo dali negativan odgovor, u takvim bi okolnostima vjerovatno vrlo krhka Federacija muslimana i Hrvata doživjela kolaps, budući da bi muslimani sumnjali u iskrenost svojih hrvatskih saveznika. Enklave, bez odbrane, uključujući Sarajevo, pale bi u ruke Srbima ili gladi i hladnoći ili oboma. Moglo je biti na stotine hiljada mrtvih.Vjerujem da bi jednostrano ukidanje embarga isprovociralo Srbe da krenu na enklave koje nisu bile u stanju da se same brane. Dozvolite da ponovim kako vjerujem da smo donijeli ispravnu odluku. To ne znači da je bilo lako odlučiti – kazao je u svjedočenju ambasador Gelbrajt.

Naoružani agresor                          zmeđu ostaloga, on je istakao da su i evropski ambasadori u Zagrebu, uključujući i Ruse, znali da je oružje za Bosance ulazilo preko Hrvatske, ali da se nijedna od ovih zemalja nije žalila hrvatskoj vladi. Uz to, i sam ih je pitao da li imaju nešto protiv toga, ali nijedan nije odgovorio. – Politika Klintonove administracije se značajno razlikovala od Bušove. Bušova administracija je podržavala glas "za" međunarodni embargo na naoružanje za Bosance, te je uložila sve napore da taj embargo i provede. Klinton i njegova administracija su smatrali da je embargo suštinski pogrešan, te da rezultira situacijom gdje su agresori – bosanski Srbi koji su imali sve naoružanje, u stanju da napadnu gradove i sela, da učestvuju u etničkom čišćenju bez da za to odgovaraju, dok žrtve ostaju nezaštićene i bez odbrane jer nisu došle do oružja bivše JNA. Dakle, stav Klintonove administracije je bio protiv embarga. Tako da od 20. januara 1993. godine nismo zahtijevali od drugih zemalja da ga provode – odgovorio je Gelbrajt jednom od članova Komiteta koji je postavio pitanje da li je odgovor koji je prenio hrvatskoj Vladi značio promjenu stava SAD. Tokom saslušanja dvojice ambasadora, bilo je prilično neugodnih pitanja, a članove Komiteta, između ostaloga, zanimalo je i zašto predsjednik Klinton nije unilateralno podigao embargo, što je odražavalo stav većine u obje američke stranke. Pojašnjenje je dao ambasador Redman.

– Predsjednik je jako želio da se embargo ukine. Jako je želio da bosansku vladu dovede do nivoa gdje će se moći sami braniti. Ali nije smatrao da je jednostrano ukidanje embarga najbolji način da se to i postigne. Postojalo je nekoliko razloga za to. Vjerovatno najvažniji među njima je i taj da ako bi američka vlada jednostrano prekršila UN-ov režim u pogledu sankcija spram bosanske vlade, kao moguću posljedicu imalo bi da druge zemlje odluče prekršiti dogovore o embargu spram drugih zemalja poput Libije ili Iraka, koji su od izuzetnog značaja za nas. Također smo znali, a to je drugi razlog, da bi jednostrano podizanje embarga uzrokovalo vrlo teške posljedice po naše evropske saveznike. Jasno su nam dali do znanja da će se povući iz Bosne ako podignemo embargo, tj. da će se UNPROFOR povući. A svi smo vjerovali da ako se to desilo, Bosna bi ostala bez odbrane – kazao je Redman.  Ambasador Gelbrajt je istakao da je manje od 50 posto naoružanja u BiH stiglo iz Irana, te da je zasigurno bilo drugih zemalja američkih saveznika koje su pomagale Bosancima.  Svoj stav o podizanju embarga iznio je i član Komiteta, kongresmen Kris Smit (Cris Smith), podsjetivši da je sve vrijeme smatrao da je predsjednik Buš u krivu, te da je Klintonova administracija imala pravo.