hamburger-icon

Kliker.info

Oliver Frljić: U BiH moraju shvatiti da ih treba ujediniti neimaština, a ne nacionalna pripadnost !

Oliver Frljić: U BiH moraju shvatiti da ih treba ujediniti neimaština, a ne nacionalna pripadnost !

22 Januara
16:24 2015

Oliver8Reditelj Oliver Frljić (39), Travničanin s hrvatskom adresom, svojim umjetničkim projektima već godinama uspijeva izazvati različite reakcije i podijeliti mišljenja publike. Predstave koje radi uglavnom su pune političkog naboja. Kroz njih podsjeća na žrtve, hrabro upire prstom u krivce, ukazuje na goruće probleme u društvu.

Njegov kontinuirani ljevičarski stav nemilosrdan je iz predstave u predstavu. On se bavi društveno tabuiziranim temama, dakle onim koje službena politika zaboravlja i koje „ispadaju iz službene historiografije”, pa je između ostalih režirao predstavu „Zoran Đinđić”, „Aleksandra Zec”, „Pismo iz 1920.”… Frljićev način rada uglavnom se ne dopada onima koje je javno prozvao..

Bojite li se nekada za svoju sigurnost, prijete li Vam?

– U zadnje vrijeme ima različitih prijetnji. Za sada ostaju na verbalnoj razini. Vrlo često su anonimne. To je prvo obilježje fašizma, nespremnost da se pojavi pod punim imenom i prezimenom i preuzme odgovornost za svoje zločine. Sjetite se nacističke Njemačke. Uz cijelu industriju smrti, postojala je i industrija koja je radila na uklanjanju svih tragova zločina.

Nazvali su Vas vrlo talentiranim provokatorom, kontroverznim rediteljem. Slažete se s ovim tvrdnjama. Mislite da se umjetnošću može nešto promijeniti nabolje?

– Ne slažem se s tim tvrdnjama, jer mislim da one nemaju veze s onim što radim. U svom radu ne vidim ništa provokativno, niti kontroverzno. Ali, u društvima koja su institucionalizirala zaborav, u društvima koja se opsesivno bave tuđim zločinima, dok vlastite negiraju na svaki mogući način, jasno mi je da je etiketa kontroverznog ili provokativnog najlakši način da se moj rad diskvalificira. Takve etikete nerijetko dolaze od ljudi koji nisu vidjeli nijednu moju predstavu. Pogledajte samo situaciju oko “Hrvatskog glumišta”. Ali, ista priča je bila i kad sam radio “Pismo iz 1920” i “Zorana Đinđića”, a ponovila se i u slučaju predstave “25.671”, o ljudima žrtvama administrativnog etničkog čišćenja u Sloveniji.

Vrlo jasno kroz predstave ukazujete da je fašizam i danas itekako prisutan. Kakvo lice on danas ima u zemljama bivše Jugoslavije?

– Sve ono što svjesno proizvodi društvenu nepravdu, što radi na dehumanizaciji bilo koje društvene grupe ili pojedinca, što se otvoreno ili prikriveno nastavlja na ideologiju povijesnih fašizama, sve su to različita lica fašizma današnjeg. Mišel Fuko (Michel Foucault) dao je jednu od najboljih definicija fašizma rekavši da on nije samo fašizam Hitlera i Musolinija (Mussolini) već “fašizam u svima nama, u našim glavama i svakodnevnom ponašanju, fašizam koji uzrokuje da volimo moć, da želimo upravo ono što dominira nad nama i eksploatira nas”.

Ratni zločinac Vojislav Šešelj slobodno se kreće Beogradom i ponovo sije fašizam…

– Činjenicom da je proces denacifikacije Srbije zaustavljen ubojstvom Zorana Đinđića Srbija se nikada nije do kraja suočila sa svojom odgovornošću za zločine počinjene u ratovima iz devedesetih godina. Zato je moguće da je danas premijer te zemlje Aleksandar Vučić, a predsjednik Tomislav Nikolić. U ovom trenutku Vojislav Šešelj nema realnu političku moć u Srbiji. Puno veći problem vidim u njegovim dojučerašnjim partijskim kolegama.

Današnje društvo je veoma zatrovano. Na sceni je borba za opstanak. Šta je sljedeće, čemu se nadati?

– Mislim da će biti samo gore. Svaki put kad dođem u Bosnu, ne mogu shvatiti kako ljudi i nakon dvadeset godina još ne razumiju da je neimaština ono što ih treba ujediniti, a ne nacionalna pripadnost. Upravo tu se vide razorne posljedice nacionalističkih politika koje ovu, ali i većinu zemalja iz regiona, vode već skoro četvrt stoljeća.

Jeste li zadovoljni izborom Hrvata da im nova predsjednica bude Kolinda Grabar-Kitarović? Šta očekujete? Mislite da će ova promjena pozitivno ili negativno utjecati na BiH?

– U izboru između dva zla, Hrvatska je izabrala ono veće. Kolinda Grabar-Kitarović će sigurno biti element destabilizacije odnosa u Bosni i Hercegovini. Dijeleći šakom i kapom državljanstva Hrvatima u BiH, HDZ si je stvorio stabilnu biračku bazu. Međutim, ti ljudi BiH ne doživljavaju kao svoju državu. Većina njih se nikada nije pomirila s činjenicom da famozni projekt Hrvatske Republike Herceg-Bosne nije uspio. Nedavno sam se šalio s profesorom Slavom Kukićem da bi Hrvatska trebala dati i članovima preostala dva konstitutivna naroda u BiH državljanstvo i pravo glasa. Onda bi rezultat prošlih izbora bio vjerojatno malo drugačiji.

Jednom prilikom ste rekli da je za oporavak društva važno da se suoči s onim što je radilo. Je li samo to potrebno?

– Suočavanje s prošlošću je preduvjet za jedan oblik oporavka. Suočavanje s prošlošću sigurno neće riješiti katastrofalnu ekonomsku situaciju. Ali, ta ekonomska situacija, duhovna i materijalna devastacija, rezultat su te i takve prošlosti koja se u većini slučajeva fabricira, uklapa u nacionalističke narative te postaje instrument daljnjeg socijalnog podjarmljivanja.

Kako komentirate sve učestalije napade na medije i slučaj “Charlie Hebdo”? Šta nam to pripremaju velike sile?

– Napad na “Charlie Hebdo” držim apsolutno neprihvatljivim. Sloboda govora mora biti i ostati neupitna. Ničija vjerska, politička ili bilo kakva druga osjećanja ne mogu biti zaštićena od kritike, svejedno radilo se o islamskim fundamentalistima u Parizu ili katoličkim talibanima iz Opus Deija koji su nam prošli petak protestirali pred kazalištem u Rijeci. Žalosno je što je nemili događaj u Parizu poslužio mnogim domaćim medijskim talibanima da se predstave kao borci za slobodu govora. Pretpostavljam da bi i Smiljko Šagolj, da je kojim slučajem živ, osudio ovaj nemili događaj.

Postoje li neke teme koje još niste otvorili, a planirate?

– Postoji puno tema kojima bih se htio baviti. One su uglavnom vezane za recentnu prošlost koja određuje našu sadašnjost. Postjugoslavenska društva su upala u živo blato devedesetih. To pokazuje sve ono što se trenutno događa u Hrvatskoj. Za vrijeme rata stvorena je jedna društvena kasta koja želi posebna prava koja mi, obični građani, nemamo. Volio bih da mi neko objasni zašto vojni invalidi imaju veća prava od invalida koji nisu sudjelovali u ratu? I dokad će ova populacija, koja po potrebi funkcionira kao HDZ-ovo parapolitičko krilo, što su i otvoreno pokazali otvaranjem šampanjca u Savskoj kad je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, terorizirati ostatak društva?

Merima  Čustović (Avaz)

Podijeli

Komentari

Još nema komentara

Komentariši

Napiši komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena.
Obavezna polja su označena *

Idi na alatnu traku